ELFRIDA MATUČ MAHULJA

Rođena je 1967. – svibanjsko dite. Bodulka s otoka Krka gdje živi i radi i nastoji misliti pozitivno (što joj ne polazi uvijek za rukom).
Radi (čukni vo drvo!).
Izdala zbirke poezije: „Vidici i mrakovi“, „Rukohvat ljubavi“ i „Ugriz proljeća“, te zbirku kratkih priča „O ljubavi i zabludama“. U suradnji sa Dušanom Gojkovom završila roman „Pisanje po vodi“ čije se objavljivanje očekuje uskoro.
Kolumnistica „Lupige“ (kolumne piše isključivo na čakavštini otoka Krka). Objavljuje i na: http://ida.mojblog.com - "Da bih bila ja" i http://blogoye.org/ida4you - "Moja sjena i ja".
Surađuje na Pelud.netu.


 

 

IZDAVAŠTVO U HRVATSKOJ U 2005. GODINI



Iako nisam najkompetentnija osoba za iskazivanje onoga što je obilježilo 2005. god. na prostoru Republike Hrvatske a glede izdavaštva, književnog stvaralaštva i knjige uopće, neke stvari čak ni meni kao laiku nisu uspjele promaknuti…

2005. god. mogli bismo nazvati "burnom godinom" za knjige, knjižare i sve koji se knjigama na ovaj ili onaj način zabavljaju. Burnom zato što je pojava prodaje knjiga na kioscima i uz gotovo svaku "malo bolju izdavačko-novinsku kuću u Hrvata" unijela pravu pomutnju i paniku naročito među knjižarskim kućama.

Tako su se za vrlo pristupačne cijene od 29 i 39 kuna kroz vrlo kratko vrijeme na kioscima mogle pronaći knjige i to svake vrste: od vodiča kroz lektire, preko klasika, "lakih nota", posve novih izdanja domaćih autora do stručnih leksikona, enciklopedija i svašta nešta.
O kvaliteti knjiga ne bih. Osim toga – razlikuje se od kioska do kioska, izdavačko-novinske kuće do druge, a naravno kao i kod svakog drugog predmeta kojega ste kupac, veliku ulogu igra i vaša sreća ili nesreća. (jedino što se za knjigu ne dobiva garancija niti za jedno čitanje od prve do zadnje stranice).

Slijedeće što sam primjetila da su se stalno i svuda ponavljala ista imena koja su obilježila 2005. O njima isto neću da ne pomisle da mi je krivo ili da ja osobno imam nešto protiv njih (pa nikoga i ne poznajem); dapače, drago mi je ali kod mene na kraju svijeta uzrečica " čega je previše da ni ni z kruhon dobro" dovoljno govori sama za sebe.

Dijelile su se i nagrade, održavani sajmovi no tu su nekako čitava zbivanja zasjenile redovite polemike oko toga tko je kome namjestio, tko je zasluženo a tko nezasluženo dobio nagradu i takve spike… koje postaju širokom krugu publike uskoro zanimljivije od samih laureata, jer je ovdašnja publika već potpuno srođena s "trakavicama" svake vrste i živi od čekanja slijedećih nastavaka.

U pozadini svega, događa se pojava malih igrača, neafirmiranih književnika različitih profila koji i dalje idu po sistemu "od vrata do vrata" sakupljajući ne male iznose za svoja skromna vlastita izdanja koja su više nekakva osobna satisfakcija nego će itko od autora od njih imati koristi. Spominjem, ih međutim, jer mi se čini da su u ukupnim kontima takva djela zanemarena i izostavljena u sagledavanju općeg stanja u izdavaštvu.

Već spomenute izdavačko-novinske kuće, mogle su upravo tu odigrati značajnu ulogu, ne režući granu na kojoj su sjedile knjižare pjevajući tužnu pjesmu već godinama. Naime, one su mogle upoznavati čitateljstvo s "malim igračima" za jeftinije iznose, a "zvijezdana djela" neka budu plaćena u skladu sa zvjezdanom reputacijom…

Vuk bi bio sit, a ovce na broju. A možda sam ja samo naivna, smješkajući se dok ovo pišem….

 

Copyright © by Elfrida Matuč Mahulja & Balkanski književni glasnik – BKG, 2006.

Nazad