2005.

MARIO BRKLJAČIĆ

Rođen 1966. godine u Zagrebu, gdje živi i radi. Objavljivao u Godinama novim, Libri Liberi, Quorumu, Republici, Trećem trgu, Vijencu, Zarezu itd.
Objavio:
Nikad nije plesao pogo [besplatno elektroničko izdanje], DPKM, 2004.
Gledaj me u oči, Naklada 1000 komada, Studentski centar u Zagrebu, 2004.
Gledaj me u oči [besplatno elektroničko izdanje], DPKM, 2004.
Muha u juhi [besplatno elektroničko izdanje], DPKM, 2005.
Uskoro:
Ne mogu ga gledati takvog, DPKM
U pripremi:
Zbirka kratkih priča Tamna čokolada. Neke radne verzija priča možete naći na adresi http://blozesacuvaj.blog.hr/

 

NE MOGU GA GLEDATI TAKVOG

 

LJUBITE A ONDA SE DARIVAJTE RIJEČIMA UTJEHE

Njeno je tijelo porculanski Buda na mojim prsima
Nemam pojma kako se tu našao i ona želi čuti Songs For Drela
Sada prekopava po pločama i diskovima
Zabacuje glavu, rukom prolazi kroz dugu kosu boje hašiša, smije se
Pokreti su joj izlomljeni i figurice božanstava padaju na sag
A meni nije jasno kakva je to trava koja snijeg pretvara u lampice
Lampice u vatru, a vruće je, prokleto je vruće ovdje i nema zraka
Ona sjeda na sag, ploče su teške, neke ispadaju iz ovitaka
Kao crna sunca, presijavaju se na plamenu svijeća, kotrljaju se do zida, padaju na parket
Uzimam bocu vina, otpijam gutljaj, milujem Budu
Tonem i izranjam iz neke vruće magme, pitam je za led, no ona me
Ne čuje, smije se, a i ja ubrzo zaboravljam što sam rekao
Ona je bijela, gola i smiješna dok predano traži ploču
A ja sam čas sretan, uplašen, gladan i žedan
Nemam pojma o čemu da pričam, a htio bih nešto započeti
Krenuti s nekom rečenicom, reći nešto obično…
Kao Lijepo je ovdje ili Tu nema zraka, ali ona me pogleda
I reče Koju ploču tražim? i utopi se u smijehu
I Buda pade s mojih prsa i ja se sav zalijem vinom
Lampice gore bijelo i plamen svijeća titra i izdiže se do stropa


EIFFELOVI TORNJEVI OD ŠIBICA

Baš je zazvonilo
Kad sam isprobavao u kakvom mi je stanju prostata
I koliko daleko mi doseže mlaz, a vrh štapa se tresao baš kako sam ja otresao karu

Još sam se i prepao jer je nešto zašuškalo u grmu
I za sekundu mi je pokraj uha zafijukao fazan
Letio je tik iznad vode
Kurčevito lepećući krilima i
Zabio se u šipražje na drugoj obali
Polomivši dosta granja

Skočio sam i potego štap
Riba je bila brža, a najlon je nalegao na vodu

Baš ga je bilo teško gledati takvog

Da, ja uvijek kasnim, to je, promumljao sam

A dva sam puna sata prije griza buljio u prirodu
I to je bilo tako

do-sa-dno

Kopao sam nos
Pljuvao u jata mlađi u plićaku
Brisao esemesove od zabe
Pojeo kruh, paštetu iz crijeva i dva paradajza
Popio dvije boce piva i unučić pelinkovca
Poslije sam tražio jantarno žute i zelene oblutke krhotina boca, za koje sam, kao dijete, mislio da su dragulji, pa sam ih nosio mami koja ih je bacala u smeće
Onda sam rekao tati da mama baca dragulje u smeće, a on mi je objasnio da je to staklo boca od piva i da kurca ne vrijedi, da, tata je bio baš prost čovjek
E, moj stari, on je u zatvoru naučio raditi Eiffelove tornjeve od šibica, i drvoreze s vedutama gradova i znao je pune vreće toga prodati na Hreliću i po proštenjima u Zagorju, a onda je otišao od nas i ubrzo je umro od tuberkuloze


ISUS NE BI IMAO NIŠTA PROTIV OVAKVOG BADNJAKA, DŽO

Sardine u ulju
Kruh od prekjučer
Odstajalo vino u boci

Isus ne bi imao ništa protiv ove večere

Sad, ne volim čuti zviždanje vjetra u dimnjaku
I grebanje po vratima

Ipak, ne mogu Džoa ostaviti vani
Puštam ga u kuću
Snažan vjetar baca pahulje u hodnik
Vrata udare o zid
Jedva ih uspijevam zatvoriti
Majku mu, kao da još netko želi ući
Džo nosi svoja gladna rebra i pahulje na leđima
Juri leći kod peći

Sjedam u fotelju i jedem
Džo liže led sa šapa
Džo plače

Džo, rečem, ne budi pizda

Isus ne bi imao ništa protiv ovakvog Badnjaka


HEIDEGGER U GLAVI STUDENTICE PREKRASNA TIJELA

Ona je studirala filozofiju a ja sam radio kao stolar
Socijalizam je bio zlatno doba, za dvije plaće kupio sam žutog kadeta i kazetofon
I hrpu kazeta pankerskih idola
Jedne večeri uzeo sam bocu viskija u duty free shopu hotela Intercontinental
Sjeo u pilu i odvezao se k njoj
Zbog nje sam se čak učlanio u knjižnicu
I čitao sam doma tog Sartrea koji se žalio na mučninu
A nigdje nije radio za razliku od Bukowskog
Sartre je samo pisao, sisao dude mladih studentica

I držao govore na sveučilištima širom svijeta
Taman kad sam malo polovio što ga je to mučilo
Željka mi reče da se njen novi bog zove Heidegger
I ja sam rekao, hajde, uzet ću nešto od njega
I tog sam popodneva listao doma njegovu debelu knjigu
O kraju filozofije i nisam kužio ništa
Parkiravši se iza njene zgrade pustio sam Ramonese i pomislio da će mi Željka ovaj puta napokon dati i kad sam je ugledao kako se spušta stepenicama
U dugom kožnom crnom kaputu
Ostao sam bez daha i krvi u glavi
Sjela je i poljubila me, a onda je prekrižila noge
I ja sam se zabuljio u crne čarape i crnu minicu
I onda sam ubacio u rikverc i sjurio se na cestu zakočivši ručnom
Bez pitanja pojurio sam prema Bundeku i ona me pitala Šta ćemo tamo?
i ja sam rekao Gledat ćemo patke i piti viski, i izvadio sam bocu
Danielsa i postavio je među noge i odvrnuo čep i otpio gutljaj
I ona je otpila gutljaj
I ja oštro skrenem na šljunčanu stazu i zavučem auto u grm
I otkopčam šlic i spustim njeno sjedalo i ona u padu reče Šta ti je?
I ja sam rekao Ništa, jebote, šta bi mi bilo? i svukoh jebene hlače
I ona reče Ma, pusti me! i ja viknuh Daj, Željka, pičke!
I ona reče Neću, tek smo desetak puta izišli skupa,
I ja sam pomislio da me zajebava i krenuo sam glavom u njene sise
I ona me odgurne i onda opet krenem glavom među njene noge
I zubima počnem trgati najlonke i gaćice i ona me udari šakom
I prstenom mi raskrvavi uho i ja, snažan tada ko gorila, razmaknem joj noge ko da su lutkine i iskidam minicu i gaće i jebene čarape i ona počne vikati i ja počnem vikati Zašto, Željka, koji kurac, vičeš!
I skočim na koljena i lupim glavom o krov
I vidim nekog starca pokraj auta kako drka i viknem mu da se gubi
A tip se krezub smije i još jače šlajfa i ja promumljam Ne mogu vjerovati, i ona
Počne plakati i reče Mario, ti si đubre i debil, i reče Ti znaš da mi je tata oficir, i
Ja sam stajao nad njom i rekao joj Željka, ti si kurva i sigurno se jebeš s nekim drugim!
I onda otvorim naglo vrata i roknem drkadžiju šakom u čelo i on pade na leđa
ko fosna i ja se zabuljim u njegovu karinu i kad sam se okrenuo Željke više nije bilo
Sjeo sam za volan i zapalio cigaretu
Drkadžija se pridigao
Imao je lovački nož u ruci

 

Copyright © by Mario Brkljačić & Balkanski književni glasnik – BKG, 2006.

Nazad