2005.

SANJA KVASTEK

Rođena 1981. godine u Našicama, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Trenutno apsolventica povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Pjesme prvi put objavila na internet stranici Pisaća mašina, zatim u internetskom izdanju DOP Magazina, a potom u internet časopisu Treći trg.
2003. godine objavila priču "Susret" u časopisu Urbani vračevi.
2005. objavljuje svoju prvu zbirku poezije "Rozno okno".

  VOĐENJE LJUBAVI

Spiralna svijeća
Ovija mi tijelo
Topi se vosak
Ližem ga
Gutam ga
Puštam da plazi
I nježno me mazi
U rupice zalazi
Iz jedne izlazi
U drugu ulazi
Spiralna svijeća
Ovija mi tijelo
Steže sve jače
Vosak me peče
Jedna je kap zaplovila
U vrelo grlo
Moje maternice


BORBA

U crvenilu
Bjesnilo je pobjeglo
Iz suhih usta
Vapaje zadnje
Upućujem tebi
Sjediš kao sfinga
Sfinga koja me osjeća
Svakim zrncem pijeska
Sunce mi bljeska
Ne želim više osjećati
Dok znam za piramide
Stavit ću jednu
Iznad srca
Da mi pokaže
Motivaciju robova..
Zarobljenih vlastitim nagonom
Za žeđ
Tko ih jebe
Nemaju vode
A meni zadnju kap
Daješ ti
Svinjo jedna
I svinjska ljubavi moja


ZAVEST ĆU TE

Pustinjski tragač zove me
U svoju kolibicu
Pjeva i nosi
Crvenu maramu na leđima
On voli erotiku
On je privlačan
A ja sam htijela
Spustiti pogled
Na tvoju majicu
I dati ti poklon
Pljunit ću ti na ruku
Pojest ću ti prst
Odvest ću te na krov
Svoje uzbuđenosti


LEPTIR U KOSI

Vjetar ga nosi
Dok na žabinoj nozi
Kurac plazi
U jebačkoj ekstazi
Onda se pitaš
Na čem se to ritaš
Po čijem to skačeš
Kog u sebe umačeš
Jebeš to karanje
I bljutavo žnjaranje
Lažno udvaranje
Usputno varanje
Ma gospodo draga
Tucajte vraga
I pljugajte mu kitu
Ipak ste vi tu
Ja nisam
Na dobrom se ritam
I tko vas onda jebe
Sve vi sjebane trebe


DIM

Ma daj ne kenjaj
Žirafo sa sokolovom tikvom
Idi cugni
Čudesnog napitka
Iz brljice
Meni ne treba
Ja sam razriješena
Čudesa i svetkovina
I čučanj ti dajem
A ti ne kužiš
Manijače nesposobni
Idemo
Idemo na karanje
Idemo na valjanje
Volim rupu na tvojim hlačama
A i ti rupu među mojim nogama



KOSOOKY

Kreštavo svjetlo
I cuclanje tvog palca
Ugrizi me za koljeno
Lizni mi uho
Ispusti zvuk
Stisni me uz staklo
Moja prugasta spavačica
U tvojim je očima
Prozirna
Sok se po podu staklenom
Razlijeva
Dok prsti tvoji klize
Po koži glatkoj
Ližem mokru usnu
Trnci u posjeti razumu
Najavljuju svršavanje


MAČKA

Čokoladna neispunjenost
Predlakava ruka
Gura se u sredinu
Traži mjesto
Magično bitno dotucanje
Tjera me
Na razmišljanje
O smislu
U ritmu neuplašenosti
Plješćem skladno
S tvojim testisima


ANARHIJA

Cijedim rastureni vrtlog misli
Češljam imaginarnu kosu
Tražim stazu posutu ožiljcima
Obilježenu krastama
Rođenim u trenutku
Prestanka tvoje ljubavi
I bol je bolja od ništavila
Sloboda ne postoji
Kad tvoj ormar ne bude više
Kuća mojoj zelenoj plahti
Zatvorit ću vrata posjetiteljima
Kao da te stalno nosim u đepu
I neprimjetno se seliš
Iz jednog u drugi
Uvijek prisutan
Ne dozvoljavaš
Strahu da objasni razloge
Smetaš drugima
Meni nikada


RAZGOVOR

Uveličao si moju svakodnevicu
Svojom nevidljivom prisutnošću
Maštovitim pogledima
Kroz probušene zastore
Rupe na mojoj koži
Nedozvoljeno ušao u sobu
S tisuću zvijezda
U moj bijeg od realnosti
Zagazio u moju stvarnost
Zakoračio u moju dubinu
Izazivaš strah
Bojim se sebe kraj tebe
Plaši me misao
Da ti si onaj
Koji će skinuti
Crninu s moga lica
Prokopati se do
Dubine moga bića
Kao lutka želim ostati
Skamenjena
I čekati da prođeš
Ali ti stojiš
Stojiš
I ne odlaziš
Možda sam predaleko od mašte
Možda si ti preblizu moje stvarnosti
Možda smo sami
I neusamljeni


ZEN

Zastanem u iščekivanju
Susreta našeg
Susreta mog
S tobom
Tvog susreta
Sa mnom
Blijedim i nestajem
Bježim
Ustrajem bezrazložno
Nepotrebno
Uplašeno
Sa smijehom i zadovoljno
Te promatram
Ne žudim
Ne tražim
Niti čekam
Uživam u ljubavi prema tebi


OSTATI NORMALAN

Napokon shvaćam
Da crnilo svakodnevne kave
Miješam sa ćelavim glavama
Izgubljenim masama
Poludugačke kose
Svezane u otrcani rep
Zapečeni osjećaj napuštanja
Nejasno korača
U poznatu ulicu
Put za slavom
Bjeg od soli
Rana je svježa
Plaši se boli
Nema slobode
Nema izbora
Nema pribora
Potrebnog za rad
Krajnost je sad
Nastupila tužna
Priča je ružna
Od početka do kraja
Sumrak raja
Rast kraja
Doviđenja
Sukob neshvaćenih dilema
Borba za opstankom
Borba za ostankom
Ostati normalan
Vratiti se u krug
Biti lud
Tucati lješnjake.
Pobjeći
Viriti iz prikrajka
Ha-ha
Ostati normalan


BEZ POTREBE

Spiralne riječi izgovaram
Škare u ruci držim
I sjedim na stijeni šiljastoj
Sunce iščekujem
Tišinu slušam
Kroz zrak odjekujem
Djelim se s morem
Šaljem vas u pizdu materinu


MISLI

Namjera
Jel` dolazi kao posljedica gubitka
Ili iz želje za dobitkom
Nenamjerna namjera
Ili namjerna namjera
Šetnja pustinjom u potrazi za vodom
Utapanje u moru u potrazi za kopnom
Svezane misli u klupko neznanja
KOLIKO često postoji potreba
za balzamiranjem
pojedinog osjećaja?


ZGAŽENI LIK

Prozor je odavno već otvoren
Danima lišće
Smeće
Svakakva sranja ulaze u sobu
Smrad
Nered
Čini se
Da su stare smokve
Izgažene po morskim pločnicima
Nema ni jedne koščice
Samo olupina beživotnog tijela
Pregaženog ljudskim stopama
Sjedi
I
Čeka


LIJEK

Napuštam kost
Gladnog nezadovoljnog
Idealizma
I trčim
U grubu stvarnost
Neuplašeno
Smjelo
Hrabro
Bespuća su tvoja
Konkretan lijek
Učinkovita hrana
Punog smisla


KORAKNI

Promatram ruku
Igru njenu
Pluta kamen
Na tvom dlanu
Lepršavi miris opsjeda zglob
A utroba
Bršljanom je obrasla
Pruži nogu
Osobo
Korakni
I utopi sjećanja
Veseli se susretu
Ne budi pizda


ŽUDIM ZA TOBOM

Polako dižem ruke od
Svojih osjećaja prema tebi
Pokušavam odustati
Ali
Slika tvoje sjene pod kapcima
Ljulja moju razumnu odluku
I
Miris tvoj škaklja mi nosnice
Nogom bi kročila na tebe
Najradije
Zgazila tvoju ravnodušnost
Ispeglala tvoje loše sjećanje
Tijelom bi prekrila
Svaku riječ
Upućenu tebi
Ruku tvoju samo da osjetim na koži
Upila bih te u sebe svom snagom
I rasprašila osjećaje
U milion kaleidoskopskih vrhunaca.


BOSI

Sričem rječi u smisao
Dok skupljam siromašna sjećanja na tebe
Šešir mi pada preko čela
Oznojen vrat
Ljepi se po podu
Valjam tijelo
A tvoje
Sručava se na mene
Koža pleše
Čeka trenje
Možda
Zaspim na tebi
Možda
Nestanemo u lažnoj percepciji


PJESMA

Ponekad toliko silno poželjim ljubav
Ne znam jesam li pri svjesti
Ili halucinacija
Mi uspije
Pružiti
Potrebu
Osjećaj je jak
Jači od stupa što stoji nad mojih očima
I grli me
Udiše u mene sjetu
Želju za nastavkom
Za nastankom
Lađe
I bezosjećajne postelje
Fine
Svilene
Na listu da ležim bilo bi dovoljno
Listu
Koji si ti prostro
Poda me
I sada me gledaš
Pušeš u mene
Ruku pružaš i primaš me u sebe
A prašina
U prljavu vodu se pretvara na znojnom tijelu
Stvaram zvuk neki nepoznat
I ljuljam se na tebi
O nesvjesna ljubavi moja
Trči!
Preplivaj preko uda
I
Ne ostavljaj trag
Ne dozvoljavaj si
Rođenje osjećaja
U ovoj
Surovoj stvarnosti
Koja
Kaže da ga rađaš
Tom zabranom
Drhtim kad te pogledam.
Lijeva ruka mi postane nepomična
Zatvorim
Oči
I lagano ih otvorim
Svali se na mene
Neobjašnjiva toplina
Valja me tvoje tijelo
Kroz zrak
Osjećam slinu
To je sperma!
Ah!
Čini se
Da ostao je miris
Tvog istrošenog
Kurca na meni
Misao moja
Ne može ga isprati
I udiše
Čedno
Željno
Suhoću njegovu
U trenutku napuštanja
Tvog tijela
Počela sam pisati
Pjesmu
Bit će duga
Ovaj put
Dok ruka bude sposobna
I srce
Iskreno
Ako želiš.
Ah
Kada znala bi samo
Da tečemo istom
Rijekom
Šutnja tvoja daje mi inspiraciju
I slobodu dozvoljava
Potrebnu
Pogled tvoj
Pulsira u meni
Srest ćemo se negdje
U dubokoj vodi
I grlit se do dna
Preporađat se skladno
Ljubit
Neuhvatljivu
Sponu
Zvuk frule će me
Uvijek podsjećati
Na tebe
Urezan si duboko
U vlasi moje kose
I lice mi oblik
Mijenja
Na pomisao
O tebi
Koliko smješna mogu biti sama sebi
Ponekad
Te osjetim
I u drugim
Dijelovima tijela svoga
Zaplešem
Nesvjesno ( ma da znam što činim )
Ruke stavi na moje grudi
I usiši ih pogledom
Kopno je blizu
I kopnimo
Mi
U dodiru
S
Njim
Učahureni.

 

Copyright © by Sanja Kvastek & Balkanski književni glasnik – BKG, 2006.

Nazad