2007.

BARBARA BERONJA

Rođena 1983. godine u Slavonskom Brodu. Apsolventica kroatistike i filozofije na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
 
laku noć

zatvori oči da umijem vrelo lice jasminom
da prste usiječem iznad umornih napetih obrva
da pustimo zajedno bučne rijeke do rasječenih ušiju
da isperemo svaki šum
i dozovemo ravnotežu
u prostorije uskomešanog uma

pogni glavu da ti u zatiljak posadim cvijet trešnje
čija će raskošna svila u prostoru pružena plesati lako
u pelud ću pretočiti svaku tvoju misao
u slatko što pčele će skupiti i u svom zujavom svijetu tkati
od zlatnoga meda priroda će sazidati čudesne gradove
bezvremenost tebi u čast

pogni glavu pijanu glavu tešku i očajnu
daj da rastvorim kamena odgojena ramena
da bijela leđa preoremo kao dugačku oranicu
da rastvorimo stražnjicu kao pretanko valjano tijesto
da u trbuh umijesimo bebice leptira
da izdahneš uz šum krila povjetarac i belcanto

ispruži noge teške i vodene
ispruži ruke neuhranjene i mlitave
svežimo ih sa zračnim strujama
i razapnimo kao elastično kraljevstvo paučje
odsvirat ćemo na njima ciganske balade
pjevat ćeš šarenicom oka
i plesat malenim dlakama na vratu
laka poput kisika lijepa poput odsjaja što bježi u potoku

obriši suze
ljepotice

zamotat ću tvoje srce u obloge kamilice
i povezati ga stapkama lavandinim
prsa ću istrugati kamenjem s obale i ljubičastim zrncima
izbrisat ćemo svaki jecaj svaku bol
zacijelit ćemo ih šapatom toplim i dahom
koji položit ću na tebe deku kao

obriši suze
ljepotice
brzo će bistro plavo jutro


Beatrice

Pod vječnim nebom negdje
U junačkoj borbi
Izvrnuo se general s milijun odlikovanja
- Cilj
Bacili smo njegovo tijelo u škrapu
I na vrhu svečano zapalili fitilj

I ja sad sjedim u visokoj travi
Uzvišena i prazna kao Beatrice
Drogiram se i misli mi lete
Vrckavo
Kao lastavice


Dvije zrake rade salto sa Sunca

Dvije vrele zrake rade salto sa Sunca
(Zlatne opeke im kliču na upaljenoj tribini)
U teškoj se krošnji neprirodno izvitoperuju
I na koncu uspjevaju nekako pasti na glavu
Kao poluelipse probiti debeli list-
Barikadu

I tako eto ostavljen je žig na preplanulim ramenima
Što gola su topla od jučerašnjeg srpanjskog sunca
Svrbe, peckaju, mjestimično bole
I lagano se ljušte
(Pjegava koža u krpama prekriva zelenu klupu...)
A ljetno, rano je jutro
I more žuboršumori parsto metara zračne udaljenosti
Od njih troje

Na stolu u vrtu čami šuškavo lišće i namiguje korom
Bijela kava što miriši, mami, zove ovisnike na slatke čari
Topli se zrak izvija u vis kao plesačica
I spaja s dimom cigarete
Priljubljuju se obrazima
I prožimlju trepavicama
Umuljani u bijelo klupko
Izgledaju sintetično
I antiprotivno
Naravi

Sve više se zaokružuju krošnje jer sunce se širi
Zlatna lopta na početku makadama
Što čeka da ju vrijeme udari u leđa
I šutne prema maloj točki
Ubaci kroz škure u baraku
Gdje će zrak postati težak i siromašan kisikom
A šuštav će zvuk s kineskog radija
Pljesnuvši tijelo gurnuti ga u san
Nosnice podmitivši mirisom dinje

Jutro još je nevino i svježe
I more iz daljine šumi
Suncem okupano, suncem
Što je kao mušičavi sudac
Svoj skupi bat o lijepo tijelo
Udarilo...
Prilijepilo

Dvije vrele zrake rade salto sa Sunca
(Zlatne opeke im kliču na upaljenoj tribini)
U teškoj se krošnji neprirodno izvitoperuju
I na koncu uspijevaju nekako pasti na glavu
Kao poluelipse probiti debeli list-
Barikadu


Marsonia
GoldenBrown

zlatna prašina
I ruke koje se iz nje rađaju
Gotove
Da dotaknu Sunce pod biserjem teške
Da se njišu uz flauta magie noire
Uz oštre trzaje tamburica
Da umataju u debele pokorice
Mlijeka i mjesečine
Da bacaju u opojne pare
U ledene pare magli
I u logove tišina
I na rakije sprudove goruće
Zlatna zemlja ravna
I bez kraja na vidiku
Bez nade, bez kraja
Bez kraja bez nade
Bogata smijehom
Jekom
Bogata rajskim cvijećem
I svilenim vlatima trave
Prigušenim lelekom
Neka je bogata...


Prljave ruke

Prljave ruke isplele su
Lažno sunce što pada iza brda
S njim sad opadaju osmjesi
I krive, ruše se vratovi
Labudova što prezimili su u močvari
Jer nisu vjerovali da ovo nije Afrika
Svoja su snježna krila za ovo mjesto
Prodali u bescijenje
Sve prestaje rasti, pogledaj
Čak spušta se u gomolje
Zakopaj, vrati
I ne daj nam više disati

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.

Nazad