2007.

MIHAELA HOJNIK

Mihaela Hojnik, Slovenka, već više desetljeća živi u Stockholmu i zadnjih godina u somalskom muslimanskom vrtiću djecu uči švedski jezik. Do sada je izdala dvije zbirke pjesama: Slovenska kuharica u Švedskoj, i Suha usta. Cikluse njenih pjesama emitirali su na Radio Slovenija u Literarnom nokturnu, prozu i poeziju objavljuje i u internetnoj reviji Locutio online. Priča Ruka jedna je od dvadesetpet Gnusljivki / Gnušavica, koje bi trebale lansirati novi literarni žanr – gnusnice. Njene priče imaju jednu jedinu namjeru – u čitatelju izazvati gnus. Nekoliko ih je objavila i revija Literatura
   

RUKA

 

Prozor je bio pritvoren, i drvo, koje je vrhom jedne grane skoro ulazilo u unutrašnjost sobe, u naletima je vjetra po limenoj polici prozora otresalo kišne kapi. Ponovno je pokušao u šarama tapeta raspoznati konture gole žene u četvoronoškom položaju. Mjehur mu je bio pun i kao velika kožna dinja nabijena tekućinom pritiskao na dno trbuha. Trzajem noge odbacio je pokrivač do podnožja kreveta, jedna je papuča ležala negdje ispod novina, drugu je usput nataknuo i jurnuo prema zahodu. Kad se vratio u sobu pokupio je s poda hlače i pulover, navukao ih na sebe, odbauljao do štednjaka te ložište očistio od pepela. Zatim je s kantom u jednoj i košarom za drva u drugoj ruci otišao do drvarnice na dvorištu. Bio je sav prozebao pokušavajući otvoriti sluzava i od vlage teška vrata na drvarnici. Morao ih je pridići da su se dopola otvorila, a odmah zatim i spustila u razmočenu nakupinu zemlju. Mirisalo je na vlažnu piljevinu, dok je s krova kroz uski prorez između dva pomaknuta crijepa na panj za cijepanje kapala kiša. S dva kratka trzaja gore-dolje oslobodio je sjekiru, s hrpe uzeo čvornatu kladu i pokušao je namjestiti na panj. Nekoliko mu se puta prevrnula na tlo, zato ju je morao pridržati rukom da bi mogao zasjeći. U trenu kad se sjekira spustila osjeti da je mnogo teža nego što je očekivao. Ruka mu skliznu po glatkoj dršci i, više začuđen nego užasnut, ugleda svoju u zapešću odsječenu ljevicu, kako prstima još uvijek napola pridignuto pridržava kladu, kao da za trenutak odmara, lagano trzajući pod gustim mlazovima krvi. Zamlatarao je oko sebe, pri čemu se točkasti krvavi trag oko panja zatvorio u skoro perfektnom krugu. Urlajući od užasa, najprije je mislio jurnuti kroz vrata, ali mu u glavi bljesnuše slike iz stare liječničke knjige koju je prelistavao dok je još živio kod roditelja – do pojasa goli ranjenici, skoro spokojnih lica, iznad krvarećih batrljaka zatežu si kaiševe. Stišćući lijevu ruku među bedrima, žurno je iz hlača jednom rukom izvlačio kaiš, osjećajući kako mu nogavice postaju sve teže od krvi koja je liptala iz zapešća. Dok si je pomoću usta zatezao remen oko ruke drvarnica se naginjala sad tamo sad amo i punila crvenkastom maglom. Jer je bio licem sasvim priljubljen uz batrljak, krv mu je u tankom mlazu brizgala po očima. Kad je potom krvarenje presahnulo do samo nekoliko kapi, oteturao je na dvorište i ondje pao na koljena, sasvim blizu jedne stare gospođe. Ona kriknu, na što pas pored nje odskoči, a zatim poče bojažljivo zatezati povodac da bi omirisao čovjeka koji je nepomično ležao na zemlji.

Vrativši se kroz nekoliko tjedana iz bolnice, skoro svaki je dan sjedio pored prozora, grijući na suncu tanku osjetljivu kožu batrljka i ljubičasto caklasti ožiljak. Prijatelj mu je donio električnu grijalicu, kojom je tu i tamo ugrijao sobicu, naročito uvečer, jer je bilo još poprilično hladno. Znao je da će jednog dana ipak morati u drvarnicu. Već pri samoj pomisli na panj i sklisku držalicu sjekire osjećao je mučninu.

Nogama je razbacao nakupljenu naslagu zemlje ispred vrata i otvorio ih. Tlo u drvarnici bilo je posuto debelim slojem piljevine. Netko je panj okrenuo naglavačke, a tu je ležala i nova sjekira. Želudac mu obuze osjećaj nelagode, od čega je za trenutak morao čučnuti. Zatim je više osjetio nego čuo kako se iza praznog, zarđalog bureta za naftu nešto pomaklo. Nešto je pokušavalo nestati iz njegovog vidokruga. Sav se tresući, pogledao je iza bureta. Blijeda i drhtava uz bure se pripijala njegova odsječena ljevica. Nagnuvši se prema njoj, na njenoj je leđnoj strani opazio sitne kapljice znoja. A kad ju je htio dohvatiti, odlijepila se od bureta i kao gola petonoga životinja spretno šmugnula u piljevinu. Zgrabio ju je pod hrpicom i dignuo. Tvrdo stisnutih prsta pulsirala je u njegovoj desnici, kao da je u njoj tuklo srce. Strpao ju je pod sako i odgurnuo vrata.

Odabrao joj je i mjesto za spavanje – jastučić pored njegovog uzglavlja. Noću se budio i pokrivao je. Bilo je potrebno više tjedana dok se nije prestala trzati od straha kad god bi je dotaknuo. Dugo je trajalo da se opustila, legla na leđa i dozvolila da joj srednjim prstom desne ruke miluje nabore dlana, polako je protegnula prste, a zatim ih opet meko savila, kao da tone u lagani drijemež. Čak se ponekad noću, skoro umiljato i pripadno, primicala njegovom licu. Kad se neke večeri vratio kući, sjeo za stol i jeo, promatrao je kako se penje po policama za knjige. Pridigla se nekoliko centimetara, malo odmorila, palcem se opet čvrsto zakvačila za rub police, a zatim za sobom povukla i ostale prste, dok se nije popela na sam vrh, gdje se ispružila, nudeći mu lijeno da u njenu od napora vlažnu zdjelu dlana položi svoje lice. Jednog je dana otkrio da zna i vrata otvoriti. Kao pospana mačka ležala je na krpici sunčeve svjetlosti. S mješavinom užasa i ljutnje pokupio ju je, odnio u stan i grubo stavio na stol.
"Da to nikad više nisi uradila! Nikad više!" soptao je u nju ljutito.

Znao je da joj najviše godi kad je dotakne desnicom. U trenu bi se prsti obadviju ruku preplitali, pa je tako ponekad morao i cijeli sat sjediti s rukama u naručju, kao da čuva dvoje zaljubljenih bića koja su zaspala u ljubavnom zagrljaju. Ponekad se ljevica prikradala pod desnicu, lakim je trzajem okretala na leđa i nježno klizila po njenim pregibima – milujući je tako da su ga prožimali srsi. Kad je odlazio od kuće ljevica je hitala prema vratima i naslanjala se na njih, kao da mu je željela zapriječiti put i prisiliti ga da ostane, i kao da bi protom nevidljivim očima gledala prema gore, njega u lice. Ne bi mu bilo ništa čudno da se iznenada javila kao mladi pas, prigušenim cviljenjem. Začudo, nikad nije pokazala ni najmanjeg zanimanja za ostatak ljevice, za batrljak sa svijetloljubičastim ožiljkom. Kao da mu nikad nije pripadala, kao da nisu bili jedno. Nije znao šta mu zapravo znači: dio njegovog tijela koji je na jeziv način počeo živjeti svoj vlastiti život, dok je ujedno ganutljivo povezan s ostalim dijelovima tijela, ili pak neku razmaženu, vjernu i ponekad svojeglavu egzotičnu životinju.

Odnio ju je sa sobom u kadu. Udobno se namjestio u vodi i gledao kako ležeći na dnu postaje nježno rumenkasta. Dignuo ju je i položio sebi na koljena. Pritvorenih je očiju promatrao mjehuriće sapunice, uhvaćene među njene prste, kako svjetlucaju u zamecima končića duginih boja, gaseći se ubrzo u sitne čiode. Zatim je obuhvatila prste desnice, potegnula je nadolje, na dno, i legla na nju. »Kao da bi se parilo dvoje morskih mekušaca«, pomislio je. Kad je kroz neko vrijeme nježno izvukao desnicu ispod nje, ostala je mirna na dnu kao uvrijeđena ženka. Ustao je iz vode i ljevicu položio na ručnik. Od dugotrajnog namakanja u vodi koža na vrhovima prstiju bila joj je sva smežurana. Ručnikom je upio vlagu sa nje, a onda su otišli na spavanje. U krevetu je opazio kako se pokrenula sa svoga jastuka, zatim preko njegove glave krenula naniže, do desnice, i spustila se na nju.

Utonuo je u jedan od svojih apsurdnih snova, u komplikovanu priču u kojoj je morao rješavati zapetljane kombinacije sitnih znakova – kad ga iznenada na površinu izbaci tanak jek budilice na noćnom ormariću, tresenje i dva snažna udarca u stranicu kreveta, visoko nad njegovim uzglavljem. Još prije nego se uspio pribrati i pritisnuti prekidač svjetiljke pored postelje pogodilo je njegovu desnicu, ispruženu po jastuku. Mjesto odakle je dolazio trzaj bilo je dobro odabrano, udarac precizno usmjeren i silovit. Derući se od bola i skačući s kreveta, osjeti kako nešto teško zalupa po podu. Tada, još uvijek urlajući, udari laktom u prekidač – i izbezumljeno zahropta kad na podu ugleda sjekiru i nedaleko od nje ljevicu, kako masna od krvi s mukom prema vratima vuče odsječenu mlitavu desnicu, koja je neprestano isklizavala iz mokrog stiska.

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.
Sa slovenačkog preveo Željko Perović. Original možete pročitati ovdje.

Nazad