YUSUF SINANEDDIN – ŞEYHI I SULTAN VELED

 

Da l Sunce je, il Mjesec lice tvoje?
Šta činit? Dušu uze oko tvoje.

Oba oka ti si znaj, ti moj si džan.
Bez duše me ostavi, šta sad to je?

Iz očiju ne idi, tvoj dom to je
Tebi saraj krasan su oči moje.

Dođi amo prizor da vidiš:
Izvor rijeke suza oka zar je?

Siromah bi Veled ovdje bez tebe,
Tebe nađe - bogataš od tada je!

Sultan Veled

Sultan Veled (1227-1312) je rođen u Larenu a umro u Konji. Bio je sin velikog pjesnika i filozofa Dželaluddina Rumija Mevlane, osnivača mevlevijskog derviškog reda. Nakon Mevlanine smrti, Sultan Veled se posvetio širenju ideje svog oca. Pisao je uglavnom na persijskom a manje na turskom jeziku. Njegova djela su ‚‚İptidaname”, ‚‚İntihaname” i ‚‚Rebabname”.



 
 
  Proljeće je, sad drug povetarca postanimo,
Ruži prijatelj, mirisu znanac postanimo.

Doba je lala, iskreno krčag prihvatimo,
Ko narcis bez licemerja pjani postanimo.

‚‚Ključ trijumfa na ovom svijetu krčag je”, veli Džem.
Krčag što kazuje nutarnje sad slijedimo!

Nagradi se nadajmo u djela se uzdajuć,
U grijehu Milost Gospodara očekujmo.

Mudar zna: proljeće pokajno tužno - ludost je.
Sad prihvatimo, sutra pobožnjaci postanimo.

Şeyhi

Pravo ime pjesnika Şeyhija je Yusuf Sinaneddin. Ne zna se tačna godina njegovog rođenja, a godinom njegove smrti se smatra 1431. Živjeo je u Kutahiji u uglednoj porodici. Školovao se u Iranu. Njegov duhovni učitelj je bio poznati sufijski pjesnik, Haci Bayram Veli. Napisao je ‚‚Hüsrev ü Şirin” ali je poznatiji po satiričnom djelu ‚‚Harname.”

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.
Izabrala i prevela © by Nadija Rebronja

Nazad