FRANKO BUŠIĆ

Rođen je 8. svibnja 1971 u Splitu (odrastao u Sarajevu, živio u Zagrebu, Milanu, Ljubljani, Splitu, Ivanić Gradu). Državna japanska televizija NIPPON HOSO KYOKAI snimila je dokumentarni film o njegovoj umjetnosti (snimano u Ljubljani 2000.) a RiTV/CCN mu je posvetila jednu od svojih emisija Lizaljka (Rijeka 2001.).
Član je Društva hrvatskih književnika – Zagreb, i član uredničkog odbora revije za kulturu SRP – Ljubljana.
Za svojeg stvaralaštva bio je i članom: Haiku International Association - Tokyo, The Haiku Society of America - New York, World Haiku Association, te sedam manjih umjetničkih udruga iz Hrvatske i Slovenije.
Objavio je pregršt poezije, proze, eseja, stripova, ilustracija, kolaža i fotografija u časopisima diljem svijeta.
Sudjelovao je na trideset tri skupne izložbe a haiku poezijom zastupljen je u pet antologija.
 
PAS MI I MRAV ZRAKOLETOV

i pas kroz slutnju
nasluti mrava u sladoledu
vlasnika stoljetnog drvoreda
ili drvoslijeda u zrakomlatu
zrakoletovog vrtileta
baš
kao što jošta košta štošta
od mi
kao što rekoh mi
ne osta ništa
osim sjećanja psa i
njegove slutnje o prisustvu mrava
o sladoledu i mirisu
sladoledovom s okusom helikoptera
vrtoletne kružnice
vjetrenjače ili diva
ma baš mi se ne piše ova pjesma
o nama
baš
mrav je provrtio sladoled
a pas ga nanjušio slutnjom
ma baš
sladoled mi ja i ti zrakomlat
jesmo zajebani


ŽIVOTINJE U MOM HLADNJAKU

«ostao sam tuđ svemu ostaviše me izvan
svega»
Tristan Tzara

ali srećom i izvan beštijarija
kojem pripadaju i kojem žude žudnjom
jamačnom
nagonski sigurnom
rukom s rukavicom do lakta
guraju u kobilu konjsku spermu
i ostaviše me izvan toga
hvaljenog boga njihovog magarca
kojem ljube stražnjicu
i rogati penis bonus
ostaviše me izvan nizozemske
i mirisa prostitutki i kofi šopova
izvan slavke koju sam želio
a koju uze mirko
obijesno se oblizujući uzaludnosti
mojih tuđinskih nasrtaja

nastrano me ostaviše nastranici
na stranici mira i poezije
raštrkanog na križu četveronožnom
ostah izvan svega
i smišljah osvetu i zavjeru i krv
zelenu im pustih pjesničkim perom
probivši im nosnice i sluznice
sluzavih tih sužanja beštijarija

kadšto ih još upitam
da njih u hladnjacima mojim i zemunicama
pospremljene kobasice
kadšto ih još upitam
je li zvijezda moja koja osta izvan svega
jamačno usamljena
kad jede njih usoljene beštije
i biva s njima jedno


LJUBAVNA

ti si moja pjesma
rekao bi patetičar
užarenih očiju i nabreklih
limfnih žlijezda
nabreklih od nejebice
hrvatske
slavne
u europskim integracijama

ti si moj stojadin
rekao bih...
koke...
ja...
jer za tebe uvijek ima
dijelova rezervnih
premda gnjilih
gumijastih i jeftinih
transparentnih
poput coca-cole
i mcdonald’sa

ti si moja tipkovnica
kojom pišem pjesmu o tebi
ne tebe radi...
ti si moj čekić
kojim tucam kamen
tuckalice


VJEŠTAČKO ŽITO
(erotska)

»okus bombona u psećem oku«
Tristan Tzara

u vještačkom žitu
žarulja i poneki mak
ne crveni
bijeli
kao prestrašeni krastavac
uspavan napudranom vlasuljom
pas stoji uspravan
u usjevima
u vještačkom žitu
sijed
kao prestrašeni krastavac
i cjevčica za šmrkanje kokaina
žele drhturav proziran
smrad pokojnika u žitu
u očima kruškolike mačke
u zijevu pečina
fluroescentno povrće piljarice
ždere utrobe vegetarijanaca
u očima kruškolike mačke
miševi štakori klokani

i ćelavi pijevac
koji kljuca plišani klitoris


NOVAC POTIČE DJEVOJKE NA PARENJE
...
...
...
što bi tu trebalo opisivati

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.

Nazad