LJUBA LOZANČIĆ

Rođena sam 9.04.1984. u Livnu, živjela sam u Bosni do početka rata, zatim u Njemačkoj za ratnih godina te u Zagrebu, gdje sam pustila korijenje, stekla zvanje zubnog tehničara kojim se i danas koristim u vidu honorarnog posla, upoznala neke od svojih najdražih prijatelja itd. Studentica sam Kroatologije na Hrvatskim studijima.
2005. izdana mi je prva zbirka poezije pod nazivom «A što je s ljudima» u nakladi Mlinarec i Plavić, krajem 2006. pobijedila sam na natječaji Vijenca i Agm-a , te mi je u pripremi i druga zbirka.
  KAPETANI


Počela bih ti pričati priče o napuštenim kapetanima
Oni su sami i sami sebi mažu oči
Oni vole biti u centru pažnje
Oni vole kada im se kaže oprosti
Kada im se kaže molim vas pomozite
Oni vole kada ih leptiri dotiču
Oni vole veseliti se svjesno
Oni vole gledati ljepotu
Koja se izlijeva sa svih strana
Nepristrana za pokolj
Nevidljiva u parnoj lokomotivi
Nikad ne bih izdržala grliti te silom
Nikad ti ne bih dala priliku da se unazadiš.

Nikad te silom ne bih molila da se unazadiš
Jer ti si stijena
Koja plače
Ti si oko… ti si vid
Volim da ti kažem kako m.n.t kao i svima
Jer dijelim pažnju i volim ih sve
Bez granica
Stjerana u balonu za jednu osobu
Možete pokušati probiti stjenke
Čuti će se samo šaptanje
Mašina nikad ne bi dozvolila
Osebujan fizički kontakt
Svemirske strasti i višak vidnog polja
Draž sukobljavajućeg odnosa
Oči koje zamagljeno haluciniraju fatamorgane
Nikad te ne bih silom tjerala da se unazadiš.


ZALJUBLJIVANJE

Obrati pažnju na jahača u žutom
Svilene prste
Jednoruke pothvate
U gustoj magli
Kako pjeva da voli
Tvoje potrebe za suncem
Krtica u preljevu svjetlosti
Kako te drži u sebi
Dok podvajaš se
Na beskonačne mogućnosti spajanja
Idealiziranog pogleda na curice
U poodmakloj dobi
Kako slatko dijele asove i džokere
Izmišljajući
One ispravne razloge
Da ti se uvuku pod oči
Da samo svjetlost vidiš

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.

Nazad