NADIJA REBRONJA

Nadija Rebronja je rođena 1982. u Novom Pazaru. Diplomirala je na Katedri za orijentalistiku Filološkog fakulteta u Beogradu. Student je magistarskih studija književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Piše poeziju, kratke priče i aforizme. Prevodi poeziju sa turskog, osmanlijskog, ruskog i engleskog jezika. Njeni prijevodi, naučni ogledi i eseji prisutni su u književnoj periodici u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Poeziju je objavljivala u časopisu Sent i Balkanskom književnom glasniku.
 

L'OASIS

1.
Da nije tišine
Ne bi ni bila dragocjena
Ta pjesma iz džuboksa.

2.
Kad s radija u mene grune Coltrane,
Tog dana odbijam radni zadatak
I ne klanjam se glinenom silniku.
Sva zaplešem
Posmrtni trzaj.

3.
Nekad, kad kapcima dozvolim da padnu
I pustim da se u ušća između mojih prstiju uliju tvoji,
U svom mraku ispod kapaka
Više i ne znam
Da li je pucnjem u daljini ljubomorni ljubavnik usmrtio suparnika,
Da li to djeca bacaju petarde,
Da li komšija ženi sina
Ili neko slavi pobjedu na izborima,
Da li ti je ruka topla od želje ili srama.
Znam da to što pucketa nije stara ploča
I nigdje se ne čuje
Kako svira Coltrane.


OBALE


Tvoja ruka
Ka meni pružena
Mostarski se srušila.

Kraj palih mostova
Mimari isto kamenje klešu
Al iste mostove
Ne grade.

* * *

Kad pratih te od sebe
U rat,
Prosuh pregršt pijeska za tobom
Da ništa ko od vode ti ne ide;
I još danju vezem, noću param
Stihove tvoje
Na jastuk naš.

* * *

Dok udišem
Tuđ, izdahnut
Nikotin
I slušam tuđe
Lažno cmakanje,
Samoživo čitam
Samo svoje stihove.

* * *

Oprostite, biću iskrena.
Vaš stas sam grlila onomad pod brezama,
Pod vašim napetim mišicama se skrila,
Od udova kolibu za nas smo pleli.

Oprostite, biću iskrena.
Izbrojali ste da rijetke su grane na brezama,
A donijeće nam vjetar kiše.

Oprostite biću iskrena,
Vi ne znate da brojite.

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.

Nazad