SLAVKO JENDRIČKO

Slavko Jendričko rođen je 1947. u Komarevu kraj Siska.
Objavio je sljedeće knjige pjesama: Nepotpune dimenzije, 1969; Ponoćna kneževina, 1974.; Tatari/kopita, 1980.; Naslov, 1983.; Autoritratto con melo (izbor pjesama na talijanskom), 1983.; Crvena planeta, 1985.; Proroci, novci, bombe, 1986.; Svečanost glagoljice, 1989. i 1990.; Hrvatska sfinga, 1992.; To si ti, 1995.; Hrvaška sfinga (izbor pjesama na slovenskom), 1995.; Zimska katedrala, 1999.; Orguljaš na kompjutoru (izabrane pjesme 1969-1999.), 1999.; Podzemni Orfej, 2001.; Kada prah ustaje, 2005., i knjigu političkih eseja Novčić za Harona, 1995.
Uvrštavan je u antologije, panorame i zbornike.
Glavni i odgovorni urednik Riječi, časopisa za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak.

Dobitnik Nagrade Grada Siska za doprinos unapređenju kulturnog identiteta Grada (2000.) i Plakete sv. Kvirina za ukupan doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji (2006,)
Stalii suradnik Balkanskog književnog glasnika. .

 

 

SANJAŠ MI IZA LEĐA

 

 

JA POST-POEZIJE

Pročitao sam bijele
i crne riječi ljubavi,
pred snom sjetan do ludila
zavukao sam se u kavez.

Ponekad si pak zavidim
što mogu iskreno pisati
o sebi kada sam bio loš
kao pod onim drvetom.

Premda sam mogao
umrijeti od tvog vriska
baš sve si uprskao
kad mi je bilo najljepše.

Ne znam suvislo objasniti
zašto nisam odbacio žudnju
za onim ispiljenim kestenom
pa ipak zašutim od sreće.

Oslobodio sam pokusni
JA post-poezije
i prišio ga kao sićušni
ukras na sitnoj zvijezdi.


RAZUMIJEVANJE PTICA

Zaneseni i pomalo sjetni
proizvođači glasova
ispune slova zvukovima
i meni se ponekad
zavuku dublje u uho.

Gladne takozvane
ptice nebeske
nagonski slete
u žitno polje
gotovo da su sretne
a onda odjekne hitac.

Kada tako sebično
na časak doživim ptice
zamuti se znalački tiha
glazba moga pisma.


BOG VIDI LIJEPI PRIZOR

Ljeti ušećemo u žitno polje
došli smo se slasno povaliti
ako omaškom posijem dijete
darivat ću ga s posvetom pticama
kada se vratim za nebesko računalo.

Grebu nam lica pšenične vlati
naša tijela nisu mogla biti
u boljem dosluhu s prirodom
ne udaljavajući se od naše ljubavi.

Pod izbrušenim zvijezdama
pred jutro orošeni klasjem
svjetlucamo kao samoborski kristal.


PRST SVIJETU

Viđam njegovu fotografiju
u dnevnim novinama,
onu na kojoj se njegova kosa
svakoga časa može zapaliti.

Ispod fotografije
uvijek je isti tekst:
lijepi diler hašiša
ponekad naplaćuje dvostruko.

Diler kojeg osobno poznajem
otkako se vratio s ratišta
sa sjenkom na licu obavlja posao
nikada maloljetnice ne odvodi u krevet.

Zauvijek ostaje
njihov princ svjetla
priručni Krist,
nikada dva puta ne pokazuje
svijetu srednji prst.


STUDIJ LJUBAVI

Ponekad mi potamne živci
pa ti poslije zavidim
kako me s lakoćom svladaš
i rečenice zasjaje od sreće.

Na mojim koljenima
nadglasaš čudesne ptice,
premda ljubav nikad
ne odaje svoje podrijetlo.

Možda sam se previše odaslao
u ispisanim pismima snijegu,
pa ipak u nevidljivom svijetu
dovoljno znam o tebi i sebi.

Ne dvojim da životinje sanjaju
i kada ne vode ljubav,
zato sam sačuvao malo mlađih
snova u svojim pjesmama.


POSVEĆENIK ZA ŠANKOM

Prišao sam mu nalakćenom na šank
neka ti tu bude toplo kažem
simuliram svećenika prepunog sućuti
za biološki proces njegovih junaka.

Kao ilegalac pazim
da sladunjavo ne vonjam
posvetio sam ga suzom
iz svoje zjenice.

Vidim da si me prepoznao
ja sam tvoj tajni dvojnik Razuzdanosti.

Prije počinka zagasiš zvjezdane životinje
čitat će te žene zgrčene u svojim krevetima
prinosiš erektivno svjetlo macho Poeziji.


ZVIJEZDE, PJESNIČKI TERORISTI

Najprije treba sebe opljačkati
u najboljem slučaju s drugima
neka nevina tišina izbavi iz jezika
one koji se spremaju dići ruku na sebe.

Pjesnički teroristi verbalno
napune srca pjegama zvijezda
sebi samima prazne laži iz jezika
ne dozvoljavaju da poludi s drugima.

Pa što ako im se zanesenim
omaklo malo delinkventnih snova,
odreci se moći nesanice zvijezda
u svojim presvijetlim pjesmama.


STUDIJ SUBJEKTA

Baš si čudakinja
dostojna života u džungli
stigla bi na planet
što si ga sanjala meni iza leđa.

Pod tušem isperem sjeme
svih metafizički usamljenih ljudi
a zatim povraćam
svoj amaterski jezik ispovjednika.

Nakljukan tabletama
za zdravi san
neodgovorno se igra
kapitalom ljubavi.

Proždrljive guzice
planetarne ekonomije
u svakoj rečenici
uljepšaju svoj subjekt.

Svima nama
paše za oči
nismo nedefinirana bića
poput anđela.


BAGIĆEVA POLJSKA DRUŽBA

Radeći na riječima
sanjanih prizora radosti
nešto uzaludno učinio sam
da te spasim.

Gasio se jedan
po jedan glas.

Ne možeš leći s pticama
i dočekati zoru u poljima.

Strankinje s onu stranu
dogovorena smisla
naruše nametnutu tišinu
objavljujući svoju žudnju;

Nemaš nimalo prostora
za potpisati svoj čisti glas.

Kad ušutkaš ptice
cvijeće divlja žudnjom.


VLAKOVI S PJESNICIMA IZ SISKA

Začudo rasanjen nije se preplašio
premda osjeća da mu podvaljuje
žestoki noćašnji anarhizam
znojenje i blage simptome vrtoglavice.

Budi nepovjerljivost
u svakom razgovoru,
politički govor
mokri u tuđe krevete.

Za punog mjeseca
poput zapuštenih životinja
ljudi se ponekad
usprave na zadnje šape.

Stići će na Zrinjevac
obojeni maloljetni delinkventi
iz pariških predgrađa
dovest će ih pjesnici
vlakovima iz Siska.


EKOLOŠKA STRAST

U monotonom socijalizmu
uz lijepi orkestar herojske smrti
pri revolucionarnom srkanju piva
nisu se preobrazili posvećeni glazbenici.

Davno proživljeni jazz
što nas je trebao izbaviti
samo se zavukao dublje u ljude
i stvara grčeve u želucu.

Grubo će se potresti
njihova srca polarnom svjetlošću.

U sretni zalazak sunca
izlaze iz dubokih podruma
ozarena neprofitna bića
zlatokosi pjesnici anđeli
ljubav je ekološka strast.


ZVIJEZDE, PJESNIČKA GERILA

U novinama čitamo samo krupne naslove
i gledamo se oči u oči
s prekaljenim hrvatskim pljačkašima.

U dobi od nekih trinaest godina
izbezumljen gledajući zvjezdano nebo
prestao sam vjerovati u svoju besmrtnost.

Ponekad zabljesne takozvani anđeoski jezik
u stanu sjajimo kao dvije tople zvijezde.

Pjesnička gerila na Internetu
svako malo revolucionarno se zaljubljuje
u lijepe žene diljem svijeta
svojim erektivnim moćima nisu nadahnuli
zvjezdane žetelice na samom vrhu Tibeta.


TRENUCI ČUDA

Na časak pomisli
kamo odlazi energija
koja se isparava iz
njezina poželjnog tijela.

Desetak sati dnevno
u nekoj polusvijetloj hali.

Pa ipak sebi za utjehu
prasne u smijeh
silazi u nesvjesno
kada se razigra
svjetlom u drugom svijetu.

Prisila je suptilno moćna
može je potisnuti samo
u trenucima vođenja ljubavi.


WC SISAČKE BANKE

Premda se nikada do ušiju
nisam zaljubio u Charlesa Bukowskog
ne prestaju me proganjati
njegovi završni stihovi o bitnicima
koji se prodaju za milodar
trtljajući sa žalosnih sveučilišnih katedri
još uvijek ona ista sranja.

Čitajući sa zida wecea stih
iz jedne svoje novije pjesme
zatvaram oči posve zadovoljan
kao poslije vesele igre skrivača
koju smo uvježbali kao djeca
ne sluteći da ćemo se skrivati po svijetu.


OPELJEŠENE ZVIJEZDE

Govoriš sa mnom kao da te nema
ne mogu dokučiti bi li izišao iz sebe
da mi se sada slučajno zapali kosa
počet ću se diviti tvojoj sebičnosti.

Danas si skuhala doista sjajan ručak
obećala si da nećemo kopati po sebi
pogledaj dolje na travnjak ispred vrtića
tete pjevaju pune povjerenja u djecu.

Sada kada si sve zanijekao iznutra
služeći se riječima kradeš osjećaje
cijepljen nadom za život poslije smrti
na nebeskom svodu opelješio si zvijezde.


NAGRADNA IGRA MEDIJSKOG MAGNATA

Pišem o izvan serijskim ljudima današnjice
lijepi luzzeri ružni i glupi svi su protiv svih
njihove me čežnje ispod pojasa presijeku iz dubine
štošta se nakupilo u meni ne želim biti izbavitelj.

Daj ti smiluj se željnima tvoje darežljivosti
nekima pokloni cesne iz kojih će nadzirati ptice
svima si bliski privatni Krist široke ruke
propovjednicima masovne milosti daruj jahte
s kojih će dovikivati samo je ljubav stvarna.

Mene u krevetu nagradi jestivom sponzorušom.


POKUSNI JA

Goranu Remu


Ponekad propuh očisti godinama
zjenicama skupljanu zvjezdanu prašinu
i skine me do gola na stubištu:

Pukao sam glasno kao trska
posve neupotrebljivo svjetluca
moje muško nepostojano prvo lice.

Čujem zvuk vozila hitne pomoći:
možda će moju zamagljenu muževnost
odvesti bez povratka na preplašenu zvijezdu.


KLONIRANI ORFEJ

Rasanjen potone kroz ekran
nije se osvrnuo za zatamnjenom
biološki rječitom prvom ljubavnicom.

Bez imalo srama
zaplakao bi muški u sred noći da može.

Izjedan ženskom tišinom
zasitio se ljubavnica prezrelih kao dinje.

Baš pas čitav život
lizao je zlatni znoj s njihovih jezika.

Poželi voditi ljubav
sa stasitom tibetanskom djevojčicom.

Skinem malu s ekrana
mazit će je Sunce dok s klasjem bude rasla.

Pomislim
moram se vratiti duboku snu
sići smrti pod jezik.


VIRTUALNA LJUBAV

Pod dekom u fotelji
gasila se jedna
po jedna zvijezda,
u natprirodnoj polutami
otpijem gutljaj žestice
iz poluprazne flaše.

Budan sam
za izbavljenje
u srcu televizora,
s njim mazim se
kao da ljubim
prvi put pred smrt.


SOCIJALNA TEMA

za Zadie Smith

Po svijetu leti Oprah
ženski zlatni osmijeh,
njeno lice pred kamerama
nedefinirane boje kože.

U Americi "crnkinje su
narkomanke
i prostitutke koje se prodaju
za crack",
uspješni Michael Jordan
možda nije bijelac
ali sigurno ni pravi crnac.

Ni ovdje u Hrvatskoj
staricu iz susjedstva
nitko ni ne pomišlja
spasiti
disanjem usta na usta.

Ne možeš reći
da ti vjetar nije ispuhao
zvjezdana muda.


NEPRILAGOĐENI SUBJEKT

Neprilagođen obmanama srca
priključi se na slabosti mnoštva,
sve je sad spektakularno stvarno
nesebični dvostruki jezik preživljava.

Samo zbog njega ne slavim
stišao sam slavuja na ekranu
izbavljen da ne pati od nesanice.

Neprilagođen zlatnim lažima
ne prevodim ih na vlastiti jezik
s njima te zagrlim oko vrata
i prisiljavam da ispustiš sitni krik.

Lažljivi jezik može biti opak
i danas sam se s njim probudio
upalio računalo posve smeten
i pročitao poštu punu privida
postiđen nesigurno zakoračim na ulicu.


DIJALOG UZ ZAPALJENE ZVIJEZDE

Kada kažeš ne voliš me životinjo
čudim se da te nisu zatukli
dok sam ja za tebe zapalila zvijezde
tebi se dizao na njihove žene
sve ćeš mi platiti poslije smrti
odvuci se u krevet na četiri noge.

Kad kažem Isus nas voli privatno
s neba na isplaženi jezik padnu
nemoćne i ženski tihe pahuljice
svako malo one uskrsnu ispiru suze
pijane meke usne narušena identiteta.

PISMA

Na Internetu prespavam
potom odašiljem
svoje umjetne snove što
veselo mašu perajama
kao da još nismo izišli na kopno
i zjenice su mi pune života.

Na moje noćne e-mailove
kanadska pjesnikinja Anne Carson
očima punim nesanice
uzvraća mi blagoslovom ptica
tjelesno ranjivi
sustižemo treptaj sreće
sve dok mi jezik
natprirodno ne potamni.


SUČELJAVANJE JEZIKA

Poput svih ratnih ništarija
pokrao mi je riječi
o smrti napaljenih mladića u snu
ipak, ne odustajemo se sučeljavati.

Njegov vitalni demon
iz hrvatskih sapunica
natprirodno čistim jezikom
po drugi put usmrćuje.

Ne znoji se noću,
slađe spava od mene;
neće obaviti obdukciju
zgrnuta tamnog plijena.

Kada on razvuče osmijeh
moj jezik brže rotira
njihova nevino anonimna
domoljubna srca dva metra
ispod zapuštene zemlje.


KADA SUBJEKT TUGUJE

Uspravljen na zadnje šape
ne može objasniti nesigurnost
kada se zatekne u vrenju mnoštva
neuspješno skriva prečisti jezik.

Napustila ga je pustolovina
premda netko veselo domahuje
ne okreće se za lijepim ženama
nespokojan žuri nazad za računalo.

Sada se stidi otvoriti
nevina pisma
zapečaćena u mladosti.

Nije se privikao na poraz
i ne bi ih mogao čitati
dok se svijetom valjaju laži.

Prije nego zašije usta
zavući će se dublje u krevet
i dugo u noć muški tugovati.


KINESKI RESTORAN

Sve dok nisam smazao
slasnu pekinšku patku
nisam se mogao posvetiti
cvrkutanju male Kineskinje.

U toj nekoć rupi od birtije
srkao smo brlju do nesvjestice
sa Severom i Mao Ze Tungom.

Nisam zucnuo kineskim
sve dok nije požutio jezik
pod platanama na Zrinjevcu.

Nadahnut kosookom rižom
zamahne krilima u Kini
mali jebežljivi hrvatski
riskira ispod zvijezda.


ČITANJE PJESAMA NA DEVAMA

Letjeti sam naučio
kao petogodišnjak u snu.

Plačne kiše natapaju
postere s mojom slikom
u ptičjoj perspektivi.
Zamijenio sam ih s potjernicama.

Ujutro na sporim devama
bježim u pustinju čitati pjesme.

Nije me strah susreta
ni u prekratkom snu.
One i same sebe u brzini prelete.


MOJ IMPERIJ

Moj svijetli imperij…
Svaki put zadrhtim kad shvatim,
moja lijepa žena je kraljevna.

Na svojim koljenima
želi mi priskrbiti
mirnu zvijezdu u svemiru.

Ja sam kralj,
svaki imperij se čini vječnim,
ipak ne spavam mirno.

Nisam sačekao
da netko u zgradi
serijski vrisne;

Iz sna
iskočio sam kroz
prozor.


PREPJEV EMISIJE
TELEVIZIJSKE POSTAJE AL-AQSA

Čuo sam šutke
izgovorenu rečenicu
koja me je pothladila.

Petogodišnja Dhoha
navikla da se ponosi
pokazuje pet prstiju.

Ipak, kruži i drukčija verzija
žrtve Rim Al Riyashi,
a po njoj je prisiljena od supruga
da se zbog preljuba opasa eksplozivom.

Na naoko nedužno pitanje
kamo je otišla njezina majka
ozarena djevojčica odgovara: ”U raj”.

Pothlađen pitam se
ima li slađih riječi
kojima bih zaogrnuo vidljivi svijet.


ISPITIVANJE MOĆI

Mali junak za zemaljskim računalom
slušao sam riječi koje mogu ponoviti.

Prisilno vedri seljak
nakupio je zrnja da prezimi.

Onako usput povaljuju žene
samouvjereni potentni ljubavnici.

Snažni subjekti poezije
natprirodno moćnih jezika
na usijanim pozornicama
ne plaše se glasa svoje smrti.

Ne trepere poput mene
u silnim dvojbama pod zvijezdama.


OSVIJEŠTENI SUBJEKT

Možeš sve raditi
s velikom radošću,
ne paziš li o čemu
bi trebao govoriti
svečani lijepi jezik.

Čudesni vozač elektroničke
poštanske kočije
prevoziš doživotnu glazbu ljubavi.

Ne moraš bježati
s mjesta zločina
ionako i njega povlačiš
za sobom u nemoć.

Nemoj im na uho svirati
dobrotu malih ljubavi.

Ljepodusi ti neće biti skloni
čak ni kada ispuniš
onu najdublju prazninu u sebi.

Njima sam podvalio
slabašni muški ja.


PRIVATNI HAPPY END

Neki te povezuju
s onim žmuglerima koji
znaju pokupiti sreću
u ovom ušljivom svijetu.

Nikada ne posvećuješ piće
kad piješ s preljubnicama.

Nikada ne kažeš ljubav
premda nisi zašio usta,
nikome ne moraš tupiti
da si i ovog časa sjeban.

Sazdao te je Bog
od dobre svjetlosti
s malo tuge na licu
preboliš moje svinjarije.

Plamen žestice
nadglasale su ptice
ispod pokrivača,
obrijem zapuštenu dušu
u pomlađenu snu
nosiš me putem izbavljenja.


ZALJUBLJENI JEZIK

Poput nježnog mjesečara
nasmiješen čitam pticama
stihove Czeslawa Milosza:

Što je poezija koja ne izbavlja
Narode ni ljude?

Premda zbunjen pročitanim
ne mogu na cjedilu ostaviti ptice:

Za svega jedan stih
prikupio sam devinog mlijeka.

Čudesni beduini prebrzo
zamiču dublje u pustinju.
Pjesništvu pokreću zaljubljeni jezik.


PODRUM POST SCRIPTUM

Nije me ubio operativac UDBE 1990.
odustao je kada smo se napili do besvijesti
u vagon restoranu noćnog vlaka za Beograd.

A nije me usmrtila ni srpska tenkovska granata
samo zato što sam se ni sam ne znam zašto
odjednom pomakao nekoliko metara dalje iza zida.

Ustrajno radim na sebi
siromašan silazim u podrum
tražiti daske
od kojih bih sebi napravio lijes.

Dolje zatičem dvoje mladih
iz stubišta
žestoko vode ljubav u polumraku
cura je vrisnula kao pred smrt
a meni se nije digao.

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.

Nazad