ANA MUŠĆET

Rođena 1981. u Metkoviću. Završila umjetničku školu u Dubrovniku. Napisala i režirala predstavu "Akt" koja je izvedena u Dubrovniku i Metkoviću. Objavila svoju prvu zbirku "Plavi sapun" na Trećem programu Hrvatskog Radija, u emisiji Poezija naglas, urednika Danijela Dragojevića. Završila drugu zbirku poezije "Vatra Vatra" 2006.g. - Apsolvent rusistike i kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Boravi u Zagrebu.
Stalna suradnica Balkanskog književnog glasnika.

 
Tamo gdje nas nema najbliži smo.Tamo i za tamo dišemo,
dok ispitivajući jug i sjever ( jer zapadu i istoku već nije lako ),
pokušavamo prestići zrak, svojim bivstvom utvrditi,
ima li nama sličnih, ima li čuvara na kraju naših dužina
ili te sražarnice leže osamljene, a oni kojih nema,
misleći na njih, troše se u svojoj nervozi.
Jedna takva, poznata, bijeli se na vrhu najvišeg kamena.
U svojoj crvenoj treptavosti svjetlo nas upozorava na prazno.
Unutra, stolica još topla iako je zrak čist. Daljine dijele.
Dijele na dvoje. Jedno je uvijek uz drugo.

__________________________________________________________________________


Noga započinje svoje ( cruising ). Ona za razliku od drvenih trokutastih sjena nad morem potiče iz kamena i ispisuje plamenu cestu. Da bi pristupila, njena veličina očekuje podatnost topline, pa svojim ostvarenjima frca i škripi. Protagonist procesa je zemlja koja se posebno naručuje iz Hollywooda i kojoj nadnaravno lijepe glumice prodaju svoju dušu. Noga? Ona se ne oduševljava tekućim bijelim srebrom. Ona zna da intezitet iskre leži u njoj. Na kraju puta, iza nje nekome ostaje zbrka škrgi. No njoj, samo živi sjaj.


zima 2005.
___________________________________________________________________________


Kad zavrtim prazninu šalice, ona se još okreće dok je nosim na drugi kraj sobe.
Iznad nje se puši.
Uskoro će se i piti.
Kad se voda vrti, ona
se i dijeli. Napokon je vidim.
Dok je sanjam oko glave,
u glavi ona broji neke modre ljude i uz obalu njihova
bijela staništa. Pod vodom nešto cvili. Otok se to javlja.
Sjetio se da je sam.
U samoći masivan.


Otok je iskra usred mora.
To se zove pojava!
U dnu mora on je vezao
konjski rep gumicom sa placa
i svake je noći sve dalji obali.
On titra i galopira,
bježi tuđem moru i tuđim ribarima.
S obale plamti pod sadrenom
rukom jahača i mjesto crvene
plaže žare mu se udarci pod bičem,
a otok se smije, smije i smije!

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.

Nazad