EWA LIPSKA

EWA LIPSKA - poznata poljska pjesnikinja i prozaistkinja rodila se u Krakowu 1945. godine. Debitirala je 1961. na stranicama krakovskog ''Književnog života''. Objavila je dosad veliki broj pjesničkih zbirki, a njena poetika bila je bliska ''pokolenju 1968'' (Baranczak, Karasek, Kornhauser, Stabro, Zagajewski). U svojim pjesmama govori o osnovnim pitanjima postojanja s elemntima ''katastrofičnog viđenja'' koje je, međutim, ublaženo finim humorom i ironijom. Pjesnikinja uvijek ima izvjesnu distancu u odnosu na sebe i svijet oko sebe. Dobitnica je velikog broja domaćih i međunarodnih nagrada.
Pjesme koje objavljujemo su iz njezinih zbirki: ''DUĆANI SA ŽIVOTINJAMA'', 2001 i ''JA'', 2004, te iz najnovije zbirke ''IVERJE'', 2006.
 
KRIK MODE

Umiremo sve ljepše
u kolekciji Giannia Versacea.
elegancija je pilence estetike.

Jurimo po svetilištima mode
uvjereni kako nam narančasto dobro stoji.

Ljubiš me u kabini,
vidi, u zelenilu načisto propast Rima.

Rješavamo rebuse naših arhetipova.
Prevodimo beretke na strane jezike.

Navečer dobijamo poziv
na izložbu Posljednjeg suda.

Ulazimo bez karata.
Danas je mrtvi ulaz.


TURISTI RIJEČI

Turisti riječi. U žičari.
govorimo sve strmije.

Šminkaš usta nad provalijama
kako ti je na pamet pala ta aluzija?

Ispred nas put. Šapatom se spušta.
Sve je kraći dah značenja.

Ljubazni kamen spotiče se o nas
dok se vraćamo u grad.

Tako jako slični jedno drugom.
Neki to zovu ljubavlju.

PRVA LJUBAV

Prva ljubav izlazi na slobodu.
Amnestija za zaljubljene.
Hoćeš li bombone?

Skopčani u jedan ogrtač
i jedan rukav.
Unaokolo park s četiri lista.

Od ispucanog sata samo ljuska.
Samo usta. Dah zamro.
Hoćeš li bombonu?


SUMNJA

Vjerujem u sumnju
Slobodnu od poroka vjere.

Uz odsustvo života
smrtno se kolebam.

ČEKAM

Čekam poput nečeg narušenog
Ali još nepreuzetog.
Čempres se zagleda u mene
kroz lornjon oka


DJECA IZ MOJIH PJESAMA

Djeca iz mojih pjesama:
mala djevojčica koja zaviruje u narod,
šestogodišnji dječačić
s obrazima poput šumskih jagoda
imaju već oko četrdeset godina.

Nije im dovoljno magično umijeće
da sigurno preplivaju kroz san.
Bore se s kilogramima. Imaju problema s vjerom.

Najradije putuju na zajedničke odmore.
Čini se sigurnije. Treneri su pod rukom.
Njegovateljice. Psihoterapeuti. Svećenici.
Cijepe se protiv utopije.

Ali neočekivano vraća se proljeće kao anagram.
Na jelovnicima duži dan. Cvjetanje ruža.
I napokon stiže ta banalnost za kojom čeznemo.
Vrt u ustima.


ZEMLJA KAO DRUGE

Zemlja kao druge. Ali drukčija od drugih.
Iz tkanine krajolika proističe da je vlakno
s primjesom vještačkoga.

Događa se svila kašmir batist.
Baršunasti zalasci sunca na jezerima.

Planinska krunica
ispod utjecajnog neba.

Prošao je kroz labirint. Kaos.
Posljedice rata. Kronične bolesti povijesti.

Nije osobito muzikalan. Mamac za zvuk,
katkad za udvarače.

Ne voli strance. Ženi se najradije
s bucmastom plavušom.

Uči njemački jezik
pijuckajući Drink nach Osten
i očekujući ulazak
u Europsku uniju.

Za doručkom
kruh reže sabljom u obliku križa
popijevajući a capella
procvjetali strukovi bijelih ruža.

NOVO STOLJEĆE

Nije nas iznenadilo novo stoljeće
Iza ponoći već ga zovemo imenom.
Tvoja haljina leži kraj kreveta
Moje odijelo zastava gusara.

Upozoravaju nas saopćenja
od klizavog nanosa povijesti.

Pitanje: što će biti poslije
šaljemo na bal.

Govorimo međusobno vještačkom vatrom.
Nenaspavana imenica u ustima.

Laboratorijski istražujemo naš doručak
314 kalorija na bijelom tanjuru.

Zatvara nas patent-zatvaračem
na život otporna pancirka.


KALVIN

Tankovijast. Bojažljiv.
Kratak san. Glavobolje.
Bojao se straha.

Živio je u vremenu turistike zločina.
Spiskovi sumnjivih. Uhićenja. Egzekucije.

Dobar čas za piromane. Tijekom procesije
na šest mjesta zamišljenosti
Lomače zapaljenih osuđenika.

Neiscrpne aleje i izdaje.
Godina 1535. U Parizu.
Temeljito mu je pretražena soba
zaplijenjeni papiri. Korespondencija.

Autor je traktata o snu duše.

Kod katolika otkriva oholost sotone.
Uz to kuga. Pošast gladi.

Godina 1541. Povratak u Ženevu.
Uzajamna izazivanja.
Fanatična mržnja.

Ne spasava ga religija. Utopijska vizija vječnosti.
Slabi. Sve više slabi.

Ubogi krajolik. Crvena pruga svjetla.
Glas zla.

Slabi. Sve više slabi.
Umire.
Naveden na grijeh.

KĆERKICA Z,

Etos i Moralnost. Stari brak.
U nedjelju popodne spava post factum.

Nekoliko uspjele djece.
I jedna pogreška prirode:
punoljetna već kćerkica Zločinka.

Jesmo li pogriješili?
Modra keceljica. Bijela kragnica.
Disciplina i poslušnost.
Fanatične pletenice ljuljuljaju se u pozadini.

U rancu uvijek oštro streljivo.
Osveta u lončiću za mlijeko.

Rimski legioni u diskoteci
U ladicama nuklearne sitnice.

Završila je jedino
Večernje tečajeve uništenja.

U Slučaju podsmijeha
širi u dvorištu strah.

Po zanimanju je
groblje.

Cilja u tamu.


OVDJE

Ovdje je ubijena moja žena.
Ovdje se rodio Herubinčić.
Ovdje je ubijen Herubinčić.

Ovdje čekam na više ništa.
Ovdje se topi snijeg.

Ovdje je Goetheov jezik pepeo i prah.
Ovdje se nitko ne vraća dok život traje.

Ovdje je vrijeme na lancu
pribijeno uz sudbinu.

Hvala, ne jedem mandarine.


RADI SE O TOMU

Radi se o tomu
da se vidi
da li iz usta još izlaze
riječi riječi riječi
ili samo kamena fontana
sa koje spada list.


DUĆANI SA ŽIVOTINJAMA

Dućani sa životinjama.
Logor interniranih
iz moga djetinjstva.

Morske svinje. Papige. Kanarinci.
Bolesni vonj ropstva
Pilovina događaja.

Doma sam ispljuvala depresiju.
Glazbena Antigona se više nije pokazala.
Mišolovke pod Verdenom
i onda nastavak sve do Auschwitza.

Nisam znala kako će to završiti
kada sam se prijavljivala za život
kao dragovoljac.

ALERGIČARI

Stare naše cipele.
Vezice jedva vežu
kraj s krajem.

Sve laganiji marš
Spotiče se defile.

Alergični šal oko vrata.
Moherov čvor.

A unaokolo cvrče cvrčci
Grižnja ljubavnih
glagola.

Sjedimo na terasi.
Uzimam tvoju šutnju u predvorje.
Zavoj iz usta
stavljam na usta.

POKRET

Nisam očekivala
da će mi telefonirati ptica
i reći
da letimo zajedno na tome svijetu.

I premda sam ja bez krila
a on bez ljudskog lica
čitamo zajednički pokret.

Lektiru postojanja.

GARANCIJSKI LIST

Naša bračna mašinica
odjednom se pokvarila.

Pa premda i dalje
gulimo rajčice
sitno sjeckamo češnjak
nadjevamo večer
i jedemo uspomenu
za uspomenom

ipak se nervozno obaziremo
za garancijskim listom
koji će održati riječ.

GRADIĆ SVIJET

Sve nas je teže sakupiti za stolom.
Već treći put udara gong. Hladi se baršč.

Najtočniji su mrtvi.
Onda djeca što čekaju kolač. A mi?

Zaparkirali smo sjećanje
na nedozvoljenom mjestu
i sada čekamo da dođe urar.
Umirovljeni policajac u našem gradiću Svijet.

HIMNA MAGLI
(nisu objavljene u Životu)

Sudbina je izgubila priliku.

Pa mogao ti je dati šansu:
Tada. U četiri ujutro
Sada sama žali.

A ti poput skijačkog skakača
u kojega se zauvijek zaljubio zrak.
Sve više sve dalje
od krikljive himne magli.

MRTVA TOČKA

Kada si u zoru
zapeo na mrtvoj točki
zviždao je vlak na crnoj dugi mosta.

Danas samo ti želim reći
da je noćna lampa u tvojoj sobi
napredovala do stupnja zvijezde.
xxx
Vrijedi umrijeti za takav stih
kojemu
ne vjeruje smrt

LJEKARNA

Čak nisu ni znali da već stanuju u Ljekarni.
Budila ih je pjenušava pilula zore.
Kao zvižduk lokomotive. Znatiželjni budilnik.

Ona mu je čitala na uho
liječničku uputu za uporabu
Čajnik je pištao
u napadu zaduhe
On - njezin pacijent od momenta vjenčanja.

U Crkvi gotovih lijekova.
Prije dvadeset godina
Predoziranje te ljubavi
nije dolazilo u obzir.
Pisali su jedno drugome recepte
iz primorskih lječilišta.

Nije ih zaobišla ni
toksična lustracija.
Hiperaktivnost zločina.
U slučaju upale
Kada su im nedostajale riječi
držali su se za ruke.

Svakodnevna doza dana
bila je za njih poput zavoja
i ako Bog ne propiše drugojačije
divit će se još žutim nitima lišća
prije nego što mu istekne rok trajanja.

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.
S poljskog prevela Marina TRUMIĆ

Nazad