IRENA PUŠNIK

Rođena sam 13.siječnja.1982. u Velikoj Kladuši. Živim u Karlovcu. Udana sam i majka dviju djevojčica. Opću gimnaziju završila sam u Garešnici, a trenutno studiram upravno pravo na Društvenom veleučilištu u Zagrebu. Pisanjem se nekako oduvijek bavim. I ono me prati i s njim se okružujem. Pišem blog.
Do sad sam objavljivala pokoju pjesmu online na Knjigomatu, Lupigi, Pisaćoj mašini, Balkanhome, a članke iz studentskog života na Studentnetu. Kolumnistica sam na Radiodeejay.
  Kolaž

Napravila sam kolaž od tvoje ljubavi
Rastavila je na dijelove nekoliko puta

One napukle lijepila

Nepraktično je da krvnici nose bijele rukavice
Zato sam ti kupila ove papirnate

Lijepo ti stoje i sad me možeš
Dokrajčiti sa stilom.

Uzmi čekić i smrskaj svu moju dobrotu
Beskorisna je i ljudi me ismijavaju zbog nje.


Nemoć I

Rijeka je hladna i samo donosi vonj
Tko zna koliko je utopila života
Vidim je s prozora
Nijemu
Današnja joj ljepota zamućena beznađem
Razbijenih napuklih života

Neću premostiti žalost
Ni čežnju za djetinjstvom
Ne ako budeš tako ružna
Prokleta nijema rijeko
Na koju slijeću bolesne ptice
Nerotkinjo, maćeho
Pluća su ti na izmaku
Granje trune, a ti i dalje
moraš teći.


Nemoć II

Nerotkinjo, u sobi bez prozora
Tebe je stigao drevni urok
Nećeš premostiti žalost nikad
Soba ima četiri zida
Soba ima tijesna četiri zida
Tvoje su suze čišće od rijeke
Teku nijemo, tiho
Da ne čuju sustanari tankih zidova

Krikovi ostaju u utrobi
Mračna, mrtva, bolna
Bodeži je hladni bodu

Soba ima četiri zida
Lice umivaš nesvanućem
Noći prolaze, a ti se i dalje moraš buditi

Nemoć III

Da sam bar u Barceloni
Jednom sam bila tamo
I vidjela čovjeka s bijelom maskom
Zaljubila sam se i htjela se udati za njega.

Svirao je klavir na La Rambli

Jednostavno sam znala što hoću

Danas imam samo ova četiri zida
A peti mi je pritisnuo pluća
Mislim da ona mogu biti velika kao stadion
( govorila je ova iz biologije)
da ih izvadiš i ispeglaš
izravnaš svaku ćeliju.


Sapfa i ja

Sapfa je skočila s litice
a ja ću sa svog uma.
Ti ljubav što me snašla
prema tebi,
ti je vidiš kao prokletstvo!

O, nesretnice! Sve smo iste.
Zašto ljubit onog koji
poklonjene pjesme prezire i neće?
Zašto čeznuće za njim poslat?

Drag i onaj koji mene voli
neću da bude poklonik srca moga
već ti što se opireš i trgaš…

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.

Nazad