MILAN ANIČIĆ

Rođen 1964. u Bijeljini, od 1987. živi u Ljubljani.
Najprije pisao aforizme i satiru i objavljivao u satiričnim listovima bivše Jugoslavije, kasnije poeziju, sada piše uglavnom prozu. Objavljivao je u nekoliko lokalnih književnih listova i zbornika literarnih festivala. U Sloveniji često učestvuje na susretima pisaca drugih naroda. Sada se uglavnom posvećuje djelovanju u duhovnim društvima koja se zalažu za čovjekov unutrašnji razvoj na temelju univerzalne vjere koja je elementarno prisutna u svim religijama ili humanističnim filozofijama savremenog ili tradicionalnog svijeta. Za pisanje kao prateću djelatnost to mu se čini kao neiscrpan izvor inspiracije.

 
ZAPIS O ČOKOLADI


1.
Znam i osjećam jedan moj život i jedna moja smrt nalaze se iza mene. Danas dvadeset i prvog dana mjeseca desetog godine dvadeset i četvrte od moga rođenja, ja, Estemoj, sin sebe samog započinjem ovaj zapis o tome kako sam u toj smrti i u tom životu stvoren i uobličen sopstvenim sobom. Ove riječi koje zapisujem riječi su te smrti i tog života u kojima nastadoh.

2.
Smrt je došla kao godinama željena i sanjana ljubav. Zato što je ljubav bila više san nego realnost izazvala je jednu moju smrt. Ispunjen san porušio je sve prošlo. Ništa više ne vrijedi kao taj ostvareni ideal. Iako brzo izgubljen, ideal ostavlja vječnu potrebu da bude ponovo uobličen – kao potpuna i sveprisutna realnost. Porušene vrednote ostavljaju potrebu da se nanovo izgrade. Doživljena smrt zahtjeva novo rođenje.
Promjena je najbolji dokaz vječnosti.

3.
Bilo je veče mjeseca devetog dvadeset i treće godine od moga rođenja. Prvi put zajedno koračali smo ulicama nepoznatog grada. U očima je skrivala odsjaj vječnosti, kao u eonima oblikovale su se crte njenog lica, a u kosi su valovale opčinjujuće dubine čulnog. Oko vrata je nosila u minijaturu uobličen Kamen Sunca – kalendar Asteka. Rekla je da umjesto mesa uživa u čokoladi, da je astrologija njen put mudrosti i da ju je ponekad strah jer je rođena u znaku lava.

4.
Činilo nam se da je cio naš dotadašnji život bio priprema za taj susret, oboje smo u njega vjerovali i znali da će nas život do njega prije ili kasnije dovesti. Prepoznavao sam svoje misli u njenim očima, a ona svoje želje i zebnje u mom glasu i pokretima. Jedinu žalost koju smo vidjeli bila je zašto se sve to nije prije desilo. Te večeri osjećao sam da snovi vladaju mnom, da sam zakoračio u jedan drugi svijet i da sem tog svijeta ne postoji ništa drugo.

5.
Sljedeći dan poklonila mi je posvetu našoj ljubavi:
IAKO JE PONEKAD NAŠA TUGA VELIKA KAO KOSMOS, LJUBAV ĆE DOĆI AKO U NJU VJERUJEMO. I TADA SE OSTVARI ONO ŠTO SMO TAKO DUGO GRADILI – NAŠ VLASTITI SVIJET. SAMO MORAMO ZNATI DAVATI I VOLJETI BESKRAJNO.

6.
Zajedno smo pojeli čokoladu osjećajući da je privremeni rastanak neizbježan. Svako će uzeti svoj dio snova i od njih graditi svoj novi život i svoj novi svijet. Rastali smo se tog dvanaestog dana mjeseca devetog dvadeset i treće godine od moga rođenja - prvi put.

7.
Na usnama sam nosio ukus čokolade i njene mliječne puti baš kao Hernan Kortes zrnca nove nepoznate kulture koja u spoju sa evropskom stvori neku novu nabujalu i usplamtjelu osjećajnost kasnije nazvanu barok.

8.
BAROK – stil u evropskoj umjetnosti XVII i XVIII vijeka nadovezan na renesansu krajem XVI vijeka. Obuhvatio je cijelu Evropu više od i jednog drugog stila. Glavne karakteristike su patetičnost, retorika i dekorativna raskoš, gomilanje, kumulacija izražajnih sredstava i pretjeranost u osjećanjima. U djelima se izražava pesimistički karakter: u ovom svijetu u kome vlada duboka nesaglasnost između suštine stvari i njihovog izgleda, između stvarnosti i snova, treba živjeti u iluziji viteške čarobnosti i idilične sreće, nastojeći svim sredstvima da u grubostima ovoga svijeta dospijemo do tihog kutka i mirne usamljenosti.

(Rečnik književnih termina, NOLIT, Beograd, 1986)

9.
Po povratku iz grada u kome smo se upoznali sve je bilo nevažno sem trenutka kada ću ponovo vidjeti djevojku koju sam čini mi se volio cijelog života. Sljedeći dan stiglo je njeno prvo pismo: »Noć polako i sigurno dolazi a moja želja za pisanjem tebi sve više raste. Tako je sve oko mene lijepo, čini mi se da je baš onako kako treba da bude u svom prirodnom redu i harmoniji. Često se pitam može li čovjek živjeti bez osjećanja, postoji li nešto drugo što ga može učiniti srećnim a da se ne zove osjećanje. Da li je doživljaj umjetnosti osjećanje ili nešto drugo? I šta se ustvari dešava u trenutku nastanka ljubavi? Šta se to sa čime spaja? Da li ljubav nastaje ili ona jednostavno uvijek postoji a mi je u određenim trenucima pronalazimo. Mnogo je još pitanja na koja odgovore tražim čini mi se već hiljadama godina a još ih ne nalazim. Hoćeš li mi u tome pomoći?«

10.
Dva dana kasnije po petom njenom pismu uputio sam se u njen rodni grad. Zajedno smo opet jeli čokoladu, gradili vlastite snove i svijet drugačiji od znanog. Govorila je da je cijelog života sanjala o meni, da cio njen svijet postoji uz mene i da ne zna kako će podnijeti naš sledeći rastanak.
Dvadeset i četiri i po sata kasnije rastali smo se po drugi put s namjerom da se treći put nikad ne rastanemo.

11.
Trećega dana od rastanka u svom pismu sa suzama poručuje da takav intezitet osjećanja ne može više podnijeti da je sve to uništava i moli da je ne tražim.
Da prihvatim prekid bez žalosti ili bola.


12.
Cio jedan svijet srušio se u meni. Osjećao sam da padam sve dublje u sopstveni mrak. U mrak koji sam sâm sebi stvorio.
Bio je to vrhunac razdoblja koje mirisaše na čokoladu.


13.

Strašan je bol ostvarenog a potom izgubljenog ideala. To je susret sa najdubljom unutrašnjom tamom. Neizbježan put u vlastitu smrt. Smrt kao prestanak do tada poznatog i proživljenog postojanja. Ali taj put u tamu, u spoznavanje i razumjevanje smrti, takođe je i put u svjetlost. Jer spoznavanje i razumjevanje smrti put je do spoznavanja i razumjevanja života.

14.
Kad se odlučiš nešto tražiti, i kad cio svoj život posvetiš tome... Kad tim teškim i neprohodnim putem po hiljadu puta poželiš da se vratiš i kad po hiljadu puta shvatiš da je to jedini put kojim možeš ići... I jednom kad shvatiš da si na tom putu zalutao i da dođeš li do onoga što tražiš, uspiješ li ostvariti ono čemu si se posvetio, da ostvarenje toga cilja za tebe zapravo znači propad, ti i dalje ideš tim putem. I pored toga što si sve to shvatio ne možeš onda kad se približiš tome cilju, kad ti do njega ostaje samo korak, ne možeš onda i tada da taj korak NE UČINIŠ. Ne možeš da tim svojim jednim pokretom ne pokreneš čitavo kolo protiv sebe samog.

(zapisano u dnevnik, 25. dana, mjeseca 11. godine 23. od rođ.)


15.
Prolazili su dani i mjeseci tame. Izgubljenost i rušenje svih vrijednosti zamračili su nadu i vjerovanje u smisao postojanja. Tako sam doživio vlastitu smrt.


16.
Buđenje u novi život bilo je teško i sporo kao bauljanje utopljenika. Pratilo ga je povezivanje vlastitog doživljavanja ljubavi i smrti sa prisutnošću onoga što mi se prije činilo slučajnim. Čokolada je u tome skrivala čudnu ulogu.

17.
ČOKOLADA – poslastica koja se spravlja od kaše prženog kakao ploda u zrnu i dodataka šećera, vanile, mlijeka... Kaloričnost jednog grama čokolade je oko 25 kjula. Porijeklom je iz Meksika. Španci su je prenijeli u Evropu u XVI vijeku. Riječ čokolada vodi porijeklo od astečke riječi chokolatl.
ASTECI – indijanski narod koji se u XII vijeku sa sjevera doselio u Meksiko i tu osnovao moćnu državu. Služili su se slikovitim pismom, bavili se astronomijom i imali svoj kalendar, a opšte obrazovanje bilo im je na visokom nivou. Astečka umjetnost ima specifične odlike koje proizilaze iz spoja starih preuzetih oblika i umjetnih novih sadržaja: nastaje čudno jedinstvo antitetičnih kategorija, profinjenosti i barbarske surovosti, kultivisanosti i primitivne brutalne divljačnosti. Stav prema životu odražen u religiji i kosmogoniji utiskuje u formu svoje module: umjetnost izuzetno izražajne snage, sva u znaku simbola smrti, tmurnog fatalizma, groze, straha, mučnine, koja narasta do monstruozne monumentalnosti. Astečka kultura je kao posljednji izdisaj velike pretkolumbovske kulture koju uništiše španski osvajači.

(Enciklopedija PROSVETA, Beograd, 1986)


18.
Čokoladu dakle Španci prenesoše u Evropu u XVI vijeku. Upravo u vrijeme kada se u evropskoj umjetnosti iz stare već minule renesanse rađao novi umjetnički pravac kasnije nazvan barok.


19.
Nošen bolom koji me sačekao u svakoj misli, jer svaka je misao bila vezana za taj dotada nedoživljeni osjećaj ljubavi, pokušao sam razjasniti svu opsežnost onoga što sam doživljavao. U tom lutanju i traženju istinitosti u svojim slutnjama, otkrio sam neko gotovo tajno »Društvo za istraživanje privida«. Bio je to ogranak nekog Instituta za istraživanje privida koga je ustanovila grupa intelektualaca oktobra 1938 u Briselu. Društvo se bavilo istraživanjima koja su zahtjevala ne samo racionalne nego i intuitivne metode i posvećivalo se ezoteričnim duhovnim pitanjima. Njihov cilj je bio približiti i učiniti tajanstvena znanja dostupnim svakom čovjeku. Zastupali su ubjeđenje da znanje pripada svima i da svako mora svoja spoznanja prenositi drugim ljudima. Smatrali su da niko ne može prisvajati otkrića ili spoznanja do kojih je došao jer ona zapravo nisu njegova nego su rezultat i prošlih saznanja koja su kao i ta oduvijek postojala samo ih je neko manifestovao i dokazao njihovo postojanje. Sva znanja su božanskog izvora zato se moraju prenositi onima kojima još nisu dostupna. U to su vjerovali kao u sveti božanski zakon i svoje djelovanje s njim usklađivali. Zato otkrića do kojih su došli nikada nisu potpisivali svojim imenima a kao takva su morala biti provjerena u više društava. Tek kad su se rezultati poklapali u svim primjerima otkrića su davana u javnost.
Od njih sam saznao da su se neki njihovi članovi bavili ispitivanjima o čokoladi i njenom uticaju ali da teze do kojih su došli nisu još potvrđene. Pokazali su mi neki zapis o čokoladi koji su čuvali u svom arhivu.

20.
(ZAPIS O ČOKOLADI)
Ukus čokolade nosi u sebi duh i vjekovnu tradiciju naroda koji su je prvi pripravljali. Čokolada nije samo slatkiš ili dodatak hrani nego posebna kultura koja aktivno oblikuje duhovni razvoj čovjeka i utiče na njegovu osjećajnu inteligenciju. Čokolada je jedan od rijetkih pobudnika osjećajnosti jer je utvrđeno da direktno djeluje preko čovjekovog osjećajnog – astralnog tijela. Kalorična vrijednost čokolade je veća gotovo od svake druge hrane, izuzev masnoća. Još ne potvrđena hemijska ispitivanja su pokazala da ipak tajanstvenost čokolade nije u njenoj kaloričnoj vrijednosti nego u specifičnosti i prefinjenosti energije koju daje čovjekovom organizmu. Energija čokolade je energija snažne osjećajnosti koja kod čovjeka često izaziva nekontrolisana i ekstremna osjećanja ako on nije već naučen i usposobljen njihovog kontrolisanja. To je energija koja se najlakše manifestuje i izražava upravo kroz čovjekovu osjećajnost. Tim ispitivanjima je utvrđeno da se u čokoladi nalaze isti sastojci koje izlučuju i neke čovjekove žlijezde. Otuda sposobnost organizma da najlakše apsorbuje i modifikuje te sastojke i manifestira ih kao osjećanja. Zato duhovni učitelji koliko savjetuju svojim učenicima uživanje čokolade toliko i upozoravaju na opasnost i moguće škodljive posledice. Sastojci u čokoladi svojom pristupačnošću za čovjekov organizam povećavaju njegove duhovne energije i time potencijalnu spoznajnu moć duhovnog bića. Ali ako čovjek nije toliko duhovno razvijen da te energije kontroliše i upotrijebi na pravilan način one svojim gomilanjem ili nepravilnim djelovanjem mogu u organizmu zbog svoje specifičnosti da izazovu ne samo organske nego prije svega psihološke poremećaje.
Ljubitelji čokolade su najčešće oni koji su melanholični, često depresivni, u sebe usmjereni i u svoje unutrašnje doživljavanje, skloni samoanaliziranju, upravo oni kojima energija čokolade može pomoći. Pod uticajem čokolade oni se mogu zdravo izdignuti nad svoj unutrašnji bol i ponijeti u drugi viši svijet magičan i idealan, koji kao arhietipski može djelovati poticajno na njihovo djelovanje. Ali ako je ne konzumiraju u skladu sa svojim duhovnim mogućnostima energija može ostati neupotrijebljena ili nepravilnim djelovanjem usmjerena tako da u organizmu više ometa nego potpomaže duhovni napredak.
Vegetarijanci su takođe česti ljubitelji čokolade jer potrebnu energiju najlakše nadoknade upravo čokoladom a i njihova istaknutija osjećajnost najvjerovatnije nije isključujući razlog te sklonosti čokoladi.
Postoje potvrde da se je neki njemački teolog i mistik koji je zbog svojih jeretičnih nazora ekskomuniciran iz katoličke crkve još u 18. vijeku bavio ispitivanjem uticaja čokolade na početak i razvoj baroka u evropskoj kulturi. Poredeći karakteristike kulture Asteka i umjetničku izražajnost baroka te vršeći ispitivanja sa čokoladom mogao bi možda potvrditi da je upravo čokolada morala inicirati nastanak i potpomognuti razvoj umjetničkog pravca u evropskoj kulturi koga nazivaju barok. Dokazi njegovih ispitivanja su uništeni zbog jeretičke sadržine do nas su došli samo spisi njegovih učenika u kjima navode da je on vršio takva ispitivanja.
Tajanstvenost i misterija čokolade, njenog sastava i njenog uticaja ostaju još uvijek neispitani.


21.
Spis je potkrepljivao moje slutnje. Ako vjerujemo da postoji razdoblje u duhovnom razvoju čovjeka u kome on spoznaje svjetlu i tamnu stranu svojih osjećanja i svoga razuma, spoznaje moć koju u sebi posjeduje ali njom nije sposoban upravljati onda bi to razdoblje u njegovom duhovnom razvoju mogli nazvati razdoblje čokolade.


22.
U snovima u doba moje smrti i moga novog rođenja često doživljavah more u kojima nebrojeno puta proživljavah svoju smrt. Ponekad te more u sebi nakazivaše moj budući život. Jedna od njih mi posebno osta u sjećanju. U snove su mi tada došle četiri čudne prilike, četiri čudovišta, četiri uništavatelja kako se sami nazivaše. Bješe to moj put u novi život, moje vlastito otkrivenje.


23.
Beogradska Književna Reč, maja 1989, u jednom feljtonu govori o nekom Gotfridu Rozenkrojcu, bavarskom teologu i mistiku koji je rođ. 09.08.1783. i koji je zbog svojih jeretičkih učenja ekskomuniciran iz katoličke crkve. Njegovi spisi su spaljeni a njihov pepeo se čuva u najskrovitijim djelovima vatikanske biblioteke. Njegovo najznačajnije djelo Božanstvena geografija koje je sadržavalo rasprave o povezanosti čovjeka i okoline u kojoj živi je sadržavalo i raspravu o čokoladnim ljudima. Da li je Društvo za ispitivanje privida u svom spisu o čokoladi mislilo baš na njega nisam uspio potvrditi.

24.
Ako plemenitost i pravdu ne nosiš u svom srcu i vjeru u moć istine, prizvaćeš mene koji dolazim sa hladnom grozom. Hrana je moja tvoja moć a ime je moje Strah, bješe to glas prve prilike, prvog uništavatelja.


25.
15.09.1997. ljubljanski Dnevnik donosi vijest da je grupa naučnika iz Brisela potvrdila da je phenylethylamin, primarni čokoladni sastojak usko povezan s hormonom koji mozak izlučuje u zaljubljenom stanju.


26.

Deo si svega i iskru njegovu nosiš u sebi. Mada si samo kap rose njegovu slavu možeš uzvisiti i njegovu svjetlost poveličati. Povezan si i ta povezanost ti daje moć. Zaboraviš li to i svoje ciljeve, samo svoje nazivaš, odvojenost svoju razglasuješ zalutaćeš u moje pustinje jer moje je ime Samoća, tako govoraše druga prilika, drugi uništavatelj.


27.
Jill Norman u svom Vodiču za ljubitelje čokolade navodi da su svoju slavu latinski ljubimci stekli upravo pijući čokoladu i da je »latino temperament« zapravo »čokoladni temperament«. Giacomo Casanova u svojim sjećanjima navodi da je uvijek pred ljubavnim avanturama obavezno popio čokoladni napitak.

28.
Ako vjeru u sebe i u svoju skrivenu moć ne gojiš, u Čovjeka i sve postojeće, ime ćeš moje izgovarati često, u moje magle ćeš se uvijati u mojim lavirintima obitavati jer ime je moje Besmisao, čuo sam glas treće prilike, trećeg uništavatelja, u svojim snovima.


29.
U Muzeju čokolade u Kelnu koji je otvoren 1993. godine, mogu se vidjeti različiti dokazi kako su čokoladu kroz istoriju tretirali kao eliksir života. Ljekari su je propisivali kao lijek za različite bolesti, anemiju, zakrčenje krvnih žila, protiv bolova... Tam se takođe može vidjeti kako se je Crkva odlučno protivila upotrebi čokolade jer je važila kao pouzdan afrodizijak.

30.
Kad u materijalnom svoje ciljeve gradiš, kad su uživanja tvoje najviše vrednote a tvoje želje najviša vjera u moje okove padaš, mojim iluzijama robuješ jer ja sam ona koju zovu Navezanost, bješe to prijetnja četvrte prilike, četvrtog uništavatelja.


31.
Tako me je smrt vodila u život, bol u razumjevanje, izgubljeni ideal u sposobnost traženja. Putevima koji vode kroz misli i osjećanja, našu najveću moć,naš božanski dar, do spoznanja ili do sljepila zavisno koliko i kako znamo taj dar upotrebljavati.
U novi život usmjeren završavam ovaj zapis o jednom svom životu i jednoj svojoj smrti, danas dvadeset i prvog dana mjeseca desetog godine dvadeset i četvrte od moga rođenja, ja, Estemoj, sin sebe samoga.

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.

Nazad