GORDANA MALIĆ

Gordana Malić (1985, Karlovac).
Studira informatiku u Rijeci i ugostiteljstvo u Karlovcu, jedno od toga će valjda i završiti.
Poeziju do sad objavljivala u časopisima „Svjetlo“, „Koraci“, „Književni list“, „Knjigomat“, „Most“, „Trag“, „Luča“.

 
VOLJELA SAM TE

Voljela sam te jer si pjesnik
Umiješ tugu, kao i ja
Zatočiti u rimu, stih
Da uzdah bude melodija
Tako bez znanja i krivice
Iz riječi krene nesto više
Na nekoj drugoj strani žice
Čula sam srce kako diše
Sa odlomcima ispovijesti
Jesen je izmicala pozna
I ja te nisam htjela sresti
Iz straha da te ne prepoznam
U čovjeka je slutnja neka
Uvjerava ga da je tako...
Iako nas od pamtivijeka
Odluke lome podjednako
U neku ruku mi je žao
U neku nije, za to juče
Ostao si mi divan kao
Dječaku mjesec iznad kuće


VLAK PREMA ZAVIČAJU


Vlak prema zavičaju jezdi.
Počinje kiša da rominja.
I raste misao što tinja
O rodnoj grudi, kao zvijezdi.
Vlak prema zavičaju hita
Donijeti radost ili spokoj.
Ti predugo si, zemljo, skrita
U travi tužnoj i visokoj.
Vlak prema zavičaju kasni.
Tama se prostrla k'o svila.
Ti spavaš, zemljo, kao da si
Oduvijek samo svoja bila.
U stvarnosti ogoljela si,
I došla prostija i gruba.
A u tuđini boljela si
Kao neuzvraćena ljubav.


ČEŽNJA

Ponekad,
Kad muškarci na ulici progovore tvojim glasom,
Ali zaborave imati tvoje lice,
Pa nesporazum ostane jedina rečenica
Izmedju nas,
A prijateljice na kavi ispituju
Planiram li se udati za koga,
Silina kojom mi nedostaješ
Ne može se sabiti u riječi.
Onda,
Kad se gradu dogodi april,
Sa svojim veselim prolaznicima,
Sa zelenilom i pticama
Koje neprestano udaraju o prozore,
Pa čovjek naivno vjeruje
Da će mu neko doći toga dana.
Kad ne mogu obući ništa dovoljno divno
Da se još jednom, eventualno, sretnemo u prolaznosti,
I kad su mi živci tvoje trajno boravište,
Poželim neku petu stranu svijeta.

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.

Nazad