IVANA HAJSEK (EX PREMUŽIĆ)

Prvim biografijama možemo nazvati priče iz Asira, Babilona i Egipta, koje su do nas došle u obliku Legende o Gilgamešu i Enuma Elišu i Biblije. Te priče nam govore o kraljevima, poglavicama, prorocima.
Nisam ta.


Ivana Hajsek (ex Premužić) rođena je 1976. u Zagrebu. Diplomirani sociolog. Piše poeziju i prozu. Objavljivana, nagrađivana.
Ako "ogooglate" na njeno ime, naći ćete sve što vas zanima.
Voljela bi promijeniti profesiju i biti samo majka.

 
[dobra woman]

dobra žena
ona koja uglavnom šuti
ona koja hrani svoga mužjaka
i potomke im
ona koja je bešumna
kao onaj vodokotlić iz reklame
šulja se ko Indijanac do svoje jazbine
nevidljiva je i nikad ti se ne nađe na putu
osim kad je trebaš naravno
dobra žena ne pije alkohol
ona ne koketira s muškim prijateljima
svojim ili njegovim
svejedno je
dobra žena ima vrlo malo celulita
ona ima uredne poluduge nokte
simetrične ruke
i nepoderane najlonke
njene umorne noge ne govore o boli zbog štikle
dobra žena ne tjera na ples
uglavnom šušti između frekvencija
ona ne smeta nikome
dobra žena nikad nije bila u televizoru
ona ne skače na koncertima razulareno
njoj ne ugibaju biljke
ne miješaju se boje u vešmašini
bez puno pitanja čisti dlake kućnih ljubimaca
socijalno opći s roditeljima
na vrijeme vraća knjige i filmove
dobra žena
uredno iznaša svoju djecu
ona izvršava samu bit svoga postojanja
ona se pretvara u madamme šutnju s očima
i rukama i nogama
jebiga
nisam ta


[desire]

moramo biti strpljivi
u životu dobro ništa nema
na brzinu
i to je istina
kao što je istina i da
zakon počinje tamo gdje prestaje ljubav
ipak
moja me strpljivost izdaje
kao što strast izdaje karakter
ja znam
da moram biti strpljiva
i da ne smijem srljati ni žuriti
pa ni anđeli ne nose satove


[anegdota iz moje povijesti]

nisam nikad razumjela deficit testosterona
koji se manifestira u virtualnom prepucavanju
s likovima koje ne poznajemo
ne vidim svrhu u tim potezima
svaka figura ima svoje pravilo kretanja
i ako ga prekršiš
pat je neminovan
a uzmeš u boljoj varijanti ishoda
sjeti se, čovječe:
svaki put kad upreš prstom u nekoga
četiri preostala pokazuju na tebe!


[krhotine]

krhotine
nakon svakog povratka na kopno
ostavljam po sobama
vraćanje u isto uvijek boli
i nikada ne prebolijeva
istinu vremena koje je uteklo
nestalo u liniji mora i neba
zbogom
svakom izronu
lomu svijetlosti na vršcima trepavica
soli na obrvama
zbogom
gradelama
slanim šetnjama
svijećama na plaži
i zvijezdama u padu
krhotine
nakon svakog povratka skupljam
u staklenke umjesto zimnice
svaki put iznova postajem
smećarski ljigava
u tom nastojanju da sačuvam
balzamiram nam ljeto
da nas jesen ne pronađe
između ovih betona
zbogom
mirisnim slanim ručnicima
lijenim frižiderskim ručkovima
neopranom suđu
i spavanju na stijenama
zbogom
drijemežu u suton

evo nas opet
tamo gdje smo izabrali biti
živjela svjetla velegrada od kojeg bježimo
on nas još jedino hrani
i ništa
ništa drugo


[mmmmm]

kad me pokriješ
i spoje nam se ruke
noge
i sjene
osjećam mir
i postanem Tito Nehru i Naser u paketu
furaš me opako u orbitu
kalaš me kao marelicu
ulaziš mi u krvnu sliku
vrata se u meni zatvaraju
i otvaraju
bez pitanja
ne razmišljam tada o struji
plinu
i adsl-u
nije mi više važna pobjeda nad Australijom
i juriš u drugi krug
ti i ja zalemljeni
tvorimo novi još neotkriveni kontinent
na kojem postoji samo jedna država
u njoj se uživa na sve moguće načine
užitak je tamo besplatan
ako si iskren
kao ja prema tebi
dok u meni prelijevaš sebe
u malim dozama
poželim tada da se nikada ne odvojimo
fizički
razumiješ
poželim tada da se nikad više ne istuširam
da zauvijek mirišem
slobodna
i plodna
kad me pokriješ
i spoje nam se znojni trbusi
leđa
i jagodice
vršci prstiju postanu blagi
dovoljno da zaboravim zašto sam ovdje
kako se zovem
i čemu težim
gasiš mi vatru u utrobi
i tada znam
kad sljedeći put otvorim oči
jučer će već biti danas
sa slatkim okusom amnezije
kao posljedice vulkanskog orgazma
koji sam
nadam se
zaslužila


[overload]

u principu se i ne svrstavam u nesvrstane
ali nisam šampion u toleranciji
ne volim kad od mene rade jelena
jer ako sam veslo sisala
pa nisam i barku pojela


[krevet u devet]

ja stvarno obožavam naš stari krevet
naše večeri i sutone u devet
danas nam dolazi novi novcijati
bit će nam u njemu
kao na last-minute aranžmanu na Cubi
bit će nam u njemu k'o 20 'iljada milja ispod mora
bit će nam onako kako nikome nije
ima da se raspolovimo i mi i on
naš novi novcijati krevet u devet
ima da kad legnemo nas dvoje
da se probudimo kao troje


[doživotna]

'ko god je rekao da je ljubav
stvar kemije
srao je k'o foka
ljubav nije stvar kemije
ona se kad tad svodi na fiziku:
protok vremena,
zbroj politike sila
i otpornost materijala
iako:
nije ju moguće proračunati
i hvala Bogu na tome
neistovremenost nas spašava
al' da se ne ponavljam
hjtedoh reći da
kao i svaki brod –
bacam sidro
ali kao rijetki –
i sretna sam zbog toga

 

Copyright © by Ivana Hajsek (ex Premužić) & Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.

Nazad