JULIA HARTWIG

Julia Hartwig rodila se 4. kolovoza / augusta u Lublinu. Ova pjesnikinja, esejistkinja, kao i vrsna prevoditeljica s engleskog i francuskog savim je osobena pojava u poljskoj književnosti i čini se da nije dovoljno poznata našoj čitalačkoj publici i, a ni kritici. U vrijeme kada sam je upoznala u Warszawi njezin muž, također veliki pjesnik, prevoditelj, predsjednik, tada, poljskog PENa - Artur Miedzyzecki, bio je još živ i vrlo aktivan, premda već bolestan. Pamtim kao danas njihove dvije dostojanstvene i lijepe pojave, plijenili su poglede i pažnju posjetilaca i slušalaca na književnim večerima u čuvenom Domu pisaca na varšavskom Krakovskom predgrađu. Na incijativu upravo Julije Hartwig, dok je rat bjesnio u mojoj domovini, a Sarajevo i moji prijatelji izdisali pod opsadom, u velikoj sali Doma pisaca održana je reprezentativna večer poezije pjesnika iz Bosne i Hercegovine. Mi smo s vama, kao da su htjeli poručiti poljski pisci. I bila je to jedna u nizu uspjelih književnih večeri posvećenih Sarajevu i BiH, kao i svima koji nevini pate.
Hartwigova je debitirala zbirkom pjesma Rastanci (1956). Potom slijede, da nabrojimo samo najvažnije, zbirke: Slobodne ruke (1969), Dvostrukost (1971), Bdijenje (1978), Trenutak predaha (1980), Stranstvovanje (1987), Nježnost (1992), Prije nego što zelenilo dosadi (1995), Viđeno (1999), Prolazi oblik svijeta (1999), Uvijek iznova (1999), Nema odgovora (2001), Ispovijesti i bljesci (2004), Zahvalnost za gostoprimstvo (riječ/slika teritorija 2006), kao i brojne zbirke izabranih pjesama, eseja, putopisa, monografija, poetske proze, prijevoda itd. "Poeziju Julije Hartwig odlikuje pažljivo biranje riječi. Brižljivost je svakako širok pojam; određuje ga pobliže suzdržanost tipična za ovu pjesnikinju", napisao je u povodu izlaska knjige Prije nego što zelenilo dosadi Piotr Szewc.
Prevodila sam mnogo njezinih pjesama, a ove koje sam izabrala za ''Glasnik'' obraćaju se ponajprije ženi, što kod ove pjesnikinje nije čest slučaj, i nose u sebi neku buntovnu notu.

Marina Trumic

 

 

FEMINISTIČKA ODA

Mislila sam: traže pravo bahanatkinja,
muza, pretencioznih žena oratorica i diskutantkinja.
Ali preda mnom su se rastvorili krovovi kuća
i spazih izmučena lica pognuta nad loncima u kojima ključa i dimi se,
a ruke su istegnute od svakodnevnog nošenja,
oči otupjele od umora,
glave ispražnjene od bilo kakvih misli
ili ispunjene glupim beznačajnostima.
Ugledala sam mlade majke što ljuljuškaju uplakana čeda
u sumorna praskozorja,
spazila sam svoje sestre u tišini i očaju.
Ne one koje lijepe i nježne poput cvjetova
vuku za sobom povjesmo obožavanja,
niti one koje su, obdarene dramom sreće, stjecajem Okolnosti i Talentom,
čudom osvojile ključeve za mjesta na kojima je ženama pristup zabranjen.

Mislim na one što se jedva potpisati znadu,
ili na one koje se bez riječi pritužbe odriču svojih sposobnosti
ili na te što krijući prezir prema malodušnosti izabranika svojih
pomažu da im se podižu oltari.
Mislim na te koje, šibane i udarane,
žive u vječitom strahu, s djecom što ih vuku za suknje.
Na rospije raščupanih kosa
što trude se osigurati sebi bolje mjesto, vriskom,
psovkama ili histeričnim plačem.

Na izabranice čiji život protječe
između frizera i tezgi prepunih blistavih drangulija,
na surove majke koje vode svoju djecu u crkvu
i na natuštene radnice koje se vraćaju iz tvornica u Lionu i Lođi.
Mislim na žene koje kopaju krumpire na poljima,
ogrezle u blatu i galebi, hraneći stoku,
noseći vodu u vedrima
i skupljajuć pamuk bolnim dlanovima,
jer sve to i dalje traje kao i prije stotine godina.
I na one mlade, prekaljene i energične,
koje pišu uzorne rasprave izazivajući divljenje svojih ljubavnika
i čitatelja, ali čak i ako dostignu izvjesnu slavu,
dobijaju samo onoliko koliko pripada njihovom spolu.

Mislim na mlade prostitutke i...
na luđakinje po ulicama,
na djevojčice koje su silovali njihovi poočimi
ili manijaci što skrivaju pogled,
na tajnice na koje svaki šef polaže pravo
i na sve, lošije od muškaraca nagrađivane, žene svijeta
u tvornicama, uredima i na sveučilištima.
I mislim i na one koje, kad dostignu mjesto ili položaj,
postaju napast za svoje potčinjene i strašilo za kolege
oponašajući tako bezočnost svojih muževa i očeva,
budući ih razdire sujeta i netolerancija.

Mislim o vama, sestre, o vašoj bespomoćnosti i...
o slabosti i nevjerojatnoj snazi.
Mislim o vašoj ljepoti i mladosti,
o nježnom pokretu vaših dlanova,
o vašoj upornosti, borbenosti i žudnji da sve imate odjednom,
o šaputanjima na uho i povjeravanjima mladim prijateljicama
koje vas slušaju raširenih zjenica.

O, slatke Dijane, ljubomorne Lukrecije,
ponostite Junone, i ti, zahvalna Venero u bijeloj halji,
osvetoljubiva Judito i ponosna Ester,
gospođice glupe i gospođice pametne, vi koje na uzici čekate
da dođe voljeni. I ti, sveta Terezo Aviljska,
i ti, sveta Katarino, koja goriš na mističnoj vatri,
svete djevice sred ljiljana i ruža,
razbaštinjene udovice, usamljene čudakinje,
starice, koje ubijaju divlji mladići,
vještice i čarobnice, Evo Liltih,
ukrotiteljke i žrtve,
muški emancipirane Čarape Nebeske,
vojakinje, bojovnice, kurirke, zatvorenice,
nositeljke patosa, smiješnosti, patnje,
obespravljene i ponekad vrlo podatne izrugivanju.

Lament, Lament nad cijelom polovicom čovječanstva!
I hihot vraga što se, u zmijsku kožu odjeven,
izruguje svemu tomu, premda je nogom čiste Djevice pritisnut.


SAVJETI ONOJ KOJU ZOVU ŽENOM

Kada je takvu tebe stvorio
Kada je odlučio da budeš takva
kada su tako o tebi svi odlučili
budi slika i prilika njihovih očekivanja
uči se hirovima i budi koketna
iznad svega pak ne pokušavaj se služiti logikom i umom
ionako nećeš sustignuti njegovu višestoljetnu rutinu
a kada bi u tome čak i uspjela
i tako te nitko neće slušati
jer se uvijek sluša govor muškaraca a zaobilazi govor žena
ljudima mimo ušiju prolazi ono što govori starica
starcu se dive i smiju se njegovim pričicama.

Dakle dok si mlada vladaj
osvajaj sve što osvojiti možeš dok je vrijeme
muči ga i budi nelojalna
traži da ti plate za ljubav
ne daj mu ni jednog trena mira niti premišljanja
ne dozvoli mu ni jednog trena sabranosti ni samoće
vitlaj pojmom prevare i osuđuj ga za svakojake nečasnosti
neka u tvojim psovkama ne bude reda ni sklada
neka u tvojim prebacivanjima ne bude ni truna istine
od takvih postupaka vjeruj mi nema obrane

Ne zaboravi jošte sramotiti ga neprestano
u protivnom spreman je osjećati se gospodarom svijeta
ili učiniti nešto što bi ga ispunilo ponosom i sujetom
udaljujući ga od tebe.

Drži ga u prosječnosti ona je najbolje položila ispit stoljeća
neka se odveć ne ističe niti odveć izlaže javnoj osudi
zašto bi trebala postati žena osuđenika ili udovica
što je najtužnija sudbina žene
a kada godine promijene tvoj lik
postani džangrizava sitničava i lukava
Ne dozvoljavaj da se uljuljkuje u stvari
izvan svakodnevnog životarenja
to bi bila tvoja propast
neka njegova religioznost prevazilazi formule
i um njegov neka se upiše u više spekulacije.

Ženo kažem ti budi to što jesi
One koje su postale razumne i popustljive
platile su za to previsoku cijenu i žrtve njine bile su uzaludne
savjetujem ti stoga prepusti se instinktu besmislenoj samovolji i lijenosti
budi samoljubiva raspusna i ispunit će se očekivanja mudraca
potvrdit ćeš narodne poslovice
i skrivene strahove svoga ljubavnika ili muža
kojemu je trenutačno ludilo oduzelo razum i sposobnost viđenja
pa je u skladu sa sveopćim običajima potvrdio zaruke s vragom
u ženskoj suknji.

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.
Prevod sa poljskog © Marina Trumić