MILAN ANIČIĆ

Rođen 1964. u Bijeljini, od 1987. živi u Ljubljani.
Najprije pisao aforizme i satiru i objavljivao u satiričnim listovima bivše Jugoslavije, kasnije poeziju, sada piše uglavnom prozu. Objavljivao je u nekoliko lokalnih književnih listova i zbornika literarnih festivala. U Sloveniji često učestvuje na susretima pisaca drugih naroda. Sada se uglavnom posvećuje djelovanju u duhovnim društvima koja se zalažu za čovjekov unutrašnji razvoj na temelju univerzalne vjere koja je elementarno prisutna u svim religijama ili humanističnim filozofijama savremenog ili tradicionalnog svijeta. Za pisanje kao prateću djelatnost to mu se čini kao neiscrpan izvor inspiracije.

 

 

FRAGMENTI O PUŠENJU

 

***

Ako postoje ljudi pušači i ljudi nepušači onda je Esterom bio čovjek nepušač. Ne zato što on ne bi često pripalio i uživao u cigareti, nego zato što je njegov odnos do pušenja bio odnos čovjeka nepušača. Taj odnos je temeljio na njegovoj sposobnosti uživanja u cigaretama i istovremenoj sposobnosti samodiscipline koji ga je postavljao iznad mogućnosti potčinjavanja toj navici. Zapravo pušenje za njega nikako nije bila navika. Više je podsjećalo na ritualni užitak za koji se svjesno i promišljeno pripravljao. Nije mogao prihvatiti odnos običnih pušača do pušenja, čak ga je smatrao za skrnavljenje i unižavanje tog gotovo svetog i poštovanja vrijednog užitka.

***

Potčiniti se navici jedna je od najpouzdanijih uništavanja čovjekove prirode. Pušenje kao i svaki užitak često je način slijepog traženja uživanja, koje je bez istinskog razumjevanja karaktera i važnosti užitka za čovjekov život, samo potčinjavanje. Potčiniti se užitku kao navici znači uzeti mu ono što je njegova najveća vrijednost.

(Iz Esteromovog zapisa o užitku)

***

Užitak pušenja utemeljen je u uzdahu. Fenomen pušenja je fenomen uzdaha. Bez uzdaha pušenje je samo pokret, koreografija bez muzike. Sa njim, uživanje je potpuno, savršeno. Pušenje je prikrivena, neiskazana, neimenovana erotičnost. Nosilac užitka u pušenju je upravo uzdah. On je uopšte pratilac svakog užitka. Uzdahom uživanje izražavamo, oblikujemo, utjelesimo. Uzdah je jedan od osnovnih vidljivih znakova orgazmičnog stanja. Praćen prijatnom aromom on oblikuje i karakterizuje užitak. Uzdah je potsvjesno čovjekovo djelovanje koje omogućava uživanje.

(Iz Esteromovog zapisa o uzdahu)

***

Duvan (Nicotiana tabacum) je biljka iz porodice Solanaceae, gaji se zbog lišća koje osušeno, fermentisano i prerađeno služi kao sredstvo za uživanje zbog specifičnog fiziološkog podražajnog dejstva na nervni sistem. Porijeklom je iz Južne Amerike a prenijet je u Evropu u XVI vijeku. Aktivni sastojak duvana je alkaloid nikotin (C10H14N2). Od svih sredstava za uživanje duvan je po proizvodnji i potrošnji u svijetu na prvom mjestu.

(Iz Enciklopedije)

***

Pušač se ne rodiš, pušač postaješ. Jednom postao ostaješ to vječno. Nikada više nisi nepušač, najviše možeš biti samo odviknuti pušač. Godinama ne zapalih cigarete ali svaki put kad omirisah njen dim, osjećaj je kao da sam juče prestao pušiti. Znam, zavisnost nikada potpuno ne izumre, kao i virus bjesnila, herpesa ili šuge. Iako trenutno pobjeđen, pritajen čeka i nikada ne znaš kad će se pojaviti pogodni uslovi da ponovo zaživi. Boj protiv zavisnosti je neprestani boj kao i boj za smisao života. Jednom pobjeđena zavisnost, jednom ostvaren smisao nisu vječni, zahtjevaju stalno potvrđivanje. To bješe najveća mudrost što se naučih od zavisnosti: Neprestano motiviranje svih djelova svoje ličnosti. Jer zavisnost je samo jedna ali se ispoljava na različite načine.

(Iz zapisa odviknutog pušača)

***

Najsvetija namjena užitka je ceremonijalna. Svečano propraćanje važnih događaja na putu življenja i spoznavanja. Lula mira kod Indijanaca je najpoznatija ceremonijalna upotreba duvana. Užitak je namjenjen da čovjeka podstakne na putu spoznavanja višeg i dubljeg smisla kao i istinske ljepote života. U orfizmu su vino upotrebljavali u ceremonijalne svrhe, ali opijenost je bila kažnjiva smrću. Zavisnost od užitka jeste smrt vlastite kreativnosti i sposobnosti spoznanja ljepote i smisla uopšte. Sve što nam je dano ima svrhu da nam da moć i da nas ponese do viših spoznanja, ali ako se ga naučimo pravilno upotrebljavati.
A zloupotreba nas vodi na slijepi put. Istorija čovjekova prepuna je tragova o slijepim putevima.

(Iz Esteromovog zapisa o ceremoniji)


***

Uživanje je u svim religijama označeno kao najniži oblik djelovanja. Jer prouzrokuje vezanost razuma za zadovoljavanje ličnih tjelesnih i osjećajnih potreba. Tek kad se uživanje razumije kao podržavanje duha na njegovom putu u viša područja otkriva se i veličina iskušenja koje se kod uživanja mora prevladati. Ali tada već postoji odluka koja aktivira skrivenu unutrašnju moć. Zato put oslobođenja od vezanosti na uživanje vodi kroz uživanje kao ritual.

(Iz Esteromovog zapisa o užitku)

***

Hiljade godina je moralo proći da je čovjek spoznao da je sve zavisno od toga kako usmjerava svoje misli.

(Iz zaboravljenog izvora)

***

Pušenje je i ples erotičan kao tango. Prihvataš cigaretu među prste i izvlačiš je iz kutije. Stavljaš je među usne i već osjećaš miris duvana. Izvježbanim i elegantnim pokretima prometejski prizivaš vatru vješto je zaklanjajući od neočekivanog daška vjetra. Pripaljuješ i udišeš prvi dim – potpunost užitka je u njegovom brižnom i temeljitom pripravljanju. Užitak je potpun samo onda kad u njemu uživaš cijelim svojim bićem. Svaka cigareta je posebna i zaslužuje pažnju i poštovanje. Zato je poštovanje odreći se je kad u njoj ne možeš uživati.

(Iz Esteromovog pisma)

***

Bolest je ubjeđenje...

(Iz romana »Zenova savest« Itala Sveva)

***

Priča se, možda apokrifno, da je Papa Jovan Pavle II pušio samo tri cigarete na dan, jednu poslije svakog objeda – samo svetac može da ima takvu kontrolu nad navikom.

(Iz eseja »Cigarete su uzvišene« Richarda Kleina)

***

Odlukom aktiviramo naše unutrašnje moći kojih inače nismo svjesni. Te moći su ono što omogućava izvesti tu odluku. Ona naravno mora proisteći iz potpunog vjerovanja u njenu uspješnost kao i sposobnost njenog izvođenja. Kad spoznamo da uvijek čujemo upravo ono što želimo čuti, da vidimo ono što želimo vidjeti samo korak nam ostaje da spoznamo da i o tom »želimo« zapravo odlučujemo sami. Paradoks da toga ne možemo biti svjesni dok to jednom ne dokažemo upravo tim konkretnim postupkom samo je prividan i izražava nepotpunost vjerovanja.

(Iz Esteromovog zapisa o fenomenu odluke)

***

Navedeni spisi mogu se naći u svakoj bogatijoj biblioteci. Neki od njih su možda već izgubljeni ali sigurno postoje u nekim skrivenijim predjelima. Prizvati ih možemo možda samo pripalivši običnu cigaretu ili učeći se uživati u onom što nas vuče u naviku i zavisnost. Kao i život i to će zahtjevati od nas mnogo više od pukog uživanja.

 

Copyright © by Milan Aničić & Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.

Nazad