NATAŠA KIJURINA

Nataša Kijurina, rođena 1982. u Kutini. Opću gimnaziju završila u Garešnici. Studentica slikarstva u Ljubljani. Živim na relaciji Ljubljana -V.V. (kod Garešnice). Pišem stihove. Lutam. Uređujem dio o kulturi na jednom slovenskom elektronskom mediju.
Do sada nisam objavljivala. Bila među finalistima na Festivalu mladih pjesnika 2007. u Zaječaru.
 

Crvene cipele

Svira gitaru.
Njene crvene cipele plešu
kao i uvijek, samo po njegovom ritmu.
Svaki korak za jednu ljubavnicu,
slučajnu igru u prolazu.
Gleda ih dubokim očima,
iskustvom godina
pozna svaki trenutak,
trzaj žice kojom zavodi,
tišinom, neizvjesnošću
koracima opasnosti.
Nema potrebe zatvarati oči
pred istinom kao sto rade
njene prijateljice.
Zaluđena, davno, crvenim cipelama
pleše.
Do boli
bez boli
do krvi
od zelenog lišća.
Ljubav bez strasti tek samo je ideja
prazan papir bez ostvarene riječi.
Cipele plešu.
S podsmjehom gleda još jedno njegovo uspjelo
zavođenje tijela duplo mlađeg od sebe
kojeg će (kao i uvijek) zagristi, upiti mladost
zgroziti se nad savršenom naivnosti.
Otići. Obući košulju koju mu je ona to jutro uštirkala,
kupiti joj cvijeće, za klinca neke slatkiše
nasmijan doći kući, reći da ju voli
izgovarajući to ležerno još uvijek krvavih usana.
Pred njom se ne mora pretvarati.


Gitara

Privlačila je onako ležerno naslonjena
zvala tišinom još ne dotaknutih žica
bila je jedna od tajni koja navodi na
drhtanje ruku...

Prislonjenog ramena
nesigurnih prstiju željnih prvog tona
bila je sve taj tren.

Cohen je svirao u pozadini
tek toliko da zavara one što spavaju
u drugoj sobi.

I kao lopovi,
kao tajni ljubavnici
svlačenje tona i misli
u napetom čekanju
da netko ne otvori vrata.

Nije bilo riječi,
ni stiha
tek drhtanje žica
pod žednim prstima,
napokon opuštenih ramena
i traženje
divnog ničega.

 

Copyright © by Nataša Kijurina & Balkanski književni glasnik – BKG, 2007.

Nazad