MELITA SANKOVIĆ

Rođena sam 1978. g. U Rijeci, Hrvatska.
Poeziju objavljujem od 2004. u riječkom kult. – umjetničkom časopisu RE.
2005. izlazi mi zbirka pjesama „Nešto prijateljsko“ u nakladi udruge „ParNas“
Osim u RE-u pjesme su objavljene u časopisu Matice hrvatske „Svjetlost“ i na stranicama www.buka.hr i  www.knjigomat.hr
Nedavno se upustila u pisanje novela. Diplomirala pravo. Trenutno zaposlena u Osnovnoj waldorfskoj školi, Rijeka.

 

 

BAOBAB

 

"Baobab (Adansonia) je rod biljaka s karakterističnim širokim i visokim drvom. Naraste do 30 m u visinu i 8 m u širinu. Ime mu  potječe iz arapskog jezika u kojem se  ta biljka naziva bu bibab, što znači voćka s mnogo zrnja (...). Unutar stabla se skuplja voda, pa se baobab često koristi kao spremnik vode u sušnom području.“
                                               

1.

Platno kojim si omotala zjenicu

Izjutra će cvijet magnolije razderati
platno kojim si omotala zjenicu.

Pogled kojim si prepala golubicu i sada te proganja svake noći
u prvim snovima zajedno sa stablom koje ti
ispod prozora raste 
nevjerojatnom brzinom.

Ujutro s njega padaju magnolije i  razdiru ti oko.
No svaka bol nestane čim pomisliš na cestu
koja vodi u Baobab.

 

2.

Baobab

Ići u Baobab
znači ići u grad koji
ti nikada ime nije izgovorio.

Premda su ga u Baobab često donosile kiše ispunjene
mirisom krošnje pod kojom si prosjedila noć.

Ići u Baobab znači
imati dlan rasječen trnjem, oko krilom ptice ranjeno.
Dopustiti da te opustoše.
Noćima suze ne pustiti.

O, Baobab, slavni grad od svjetlosti!

 

3.

Grom ti pod košuljom,
med u kutu usne.
Bojali smo se da će se ovo dogoditi.
Čim smo primili tvoje pismo u kojem
pitaš o krijesnicama.
Znali smo da ćeš otići, tako
polugola, zibajuć se na dalekovodima.
Znali smo.
Plavičasta sadnica koju si pustila u sobi
noću nam se zavlači pod nokte
i u uši.

 

4.

Pogledat ćeš otoke i reći: vidi! kako se val razbija o stijenu,
ko žena o želju za dodirom.
Uvijek iznova.
Govorit ćeš o isušenom koritu, pticama od svjetlosti,
ruži kristalnoj.
I krilatim bićima s podnožja vulkana.
Sve dok nas noć ne zatekne.

Do jutros još nismo znali koliko žališ za daljinama.
Da smo barem zapisali priče koje si nam pričala! Prije no što si otišla.
I pjesme koje si ukrala iz pećina sirena, nalik ogrlicama.
Od kada si nestala hranimo se sjećanjem i sve tražimo međ hridinama
nije li nam te vratio divlji val.

 

5.

Moje lice je zgusnuta magla.
Nije ni čudo da me nisu prepoznali.

Moje lice je
bijela kula s koje odlijeću golubice.

Noću mi stražari hodaju čelom
i nervozno puše.

 

6.

Na brdu sam prije sunca.
Da budem blizu kad iz brda izraste.

Kad ga zagledam otvorenih očiju
spalit će
sve što sam znala
o prosjačenju.

Cvijeće iz mog grla prekrit će
stabla u dolini.

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2008.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82 BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com/ ISSN 1452-9254 = Balkanski književni glasnik (Online) COBISS.SR-ID 141175564 BKG 1 / 2008. Sveska 14.

Nazad