ALEN DRINO

Zovem se Alen Drino, rođen u Splitu 1976. godine. Pišem dosta dugo, a tek nedavno sam se odlučio pokušati nešto objaviti, jer nigdje do sada nisam imao objavljen niti jedan svoj rad.
U pauzi između pisanja bavim se raznoraznim poslovima, malo sviram, tu i tamo nešto pročitam, dakle sve u svemu ništa posebno.
 
SUSJEDSTVO


Živjela je par katova niže, u biti u prizemlju. Jedan dan mi je pozvonila na vrata sa nervoznom molbom da više ne istresam pepeljare kroz prozor i da se suzdržim povremenog mokrenja kroz balkon, jer da će mi slijedeći put donijeti svu robu koju joj zapišam meni na pranje. Ja sam šutio, slegnuo ramenima i kazao da je sve ok. Zatvorio sam vrata, prošetao do dnevnog boravka, guzicom aterirao na kauč i uz gutljaj-dva piva i zapaljenu cigaretu malo porazmislio o njezinim riječima, cijelih pet sekundi, dok mi misli nisu otišle na drugu susjedu, dugonogu i sisatu crnku koja me je već danima izluđivala svojom pojavom. Naravno, u takvim mislima sam dobio erekciju, koju ssam riješio. Ručno.

Noć se je polako spuštala, a ja sam izišao iz zgrade i zaputio se u obližnju birtiju popiti neku putnu prije odlaska u moju omiljenu birtiju. Popio par pića, došao u svoju birtiju i tu se sasvim propisno opio sa stalnom postavom, uključujući i konobaricu koja se je isto nalila sa nama. Gazda kada je došao, malo je popizdio i sve nas je skupa potjerao, gdje smo se svatko svojim putem razišli.

Stajao sam sada ispred svoje zgrade, punog mjehura i glave pune alkoholnih isparavanja. Vidjeo sam da čangrizavoj susjedi koja se je žalila na moju mokraču gori svjetlo. Zakoračio sam u ulaz, stao ispred njezinih vrata i pozvonio. Ništa. Onda sam pozvonio još jednom.

A tko je - pitao je sneni glas, jer sam palac naslonio na špijunku.

Ja sam - odgovorio sam.

A tko je to ja - pitala je sada ona.

Susjed - nastavio sam.

Koji susjed - nastavila je sada sa jačim glasom.

Onaj koji piša - obavijestio sam je.

Isuse - čuo sam je kako je prozborila, a onda su se vrata otključala. Stajala je ispred mene u kućnom ogrtaču, sa papučama u obliku ružičastih zečeva, čije su me oči gledale staklenobelsavim pogledom koji me je tjerao na smijeh.

Znaš li koliko je sati - pitala je nervozno.

Vrijeme je za pišanje - podigao sam lijevu ruku na kojoj nije bilo sata i pogledao je.

Nemoj me zajebavati, idi kući - krenula je da će zatvoriti vrata.

Čekaj - kazao sam - želim se ispričati što sam ti pišao po robi, nije bilo ništa osobno, dapače, jedna si od simpatičnijih stanara ove zgrade - srao sam na lopate, dok mi je mjehur prijetio sa eksplozijom.

Dobro, prihvaćam - krenula je opet zatvoriti vrata.

Čekaj, čekaj - zaustavio sam je opet.

Šta sada hoćeš - pitala je nervozno.

Mogu li se poslužiti sa tvojim wc-om, zbilja mi je sila i ne mogu više trpjeti - pitao sam.

Ti mene zajebavaš - razrogačila je oči.

Niti malo, molim te, stvarno mi je sila.

Dobro, ok, ali onda se gubiš - kazala mi je.

Vrijedi - obećao sam.

Ušao sam u stan i odmah krenuo do wc-a. Olakšanje koje sam osjećao graničilo je sa orgazmom dok je mlaz močno se razbijao o bjelinu wc-školjke. Dok sam pišao, malo sam razgledavao po wc-u. Tipičan ženski wc. Uvijek sam volio ženske kloake i kenjare. Djelovale su mi čistije nego šekreti za gospodu koji su obavezno bili zapišani, a najviše onda kada sam trebao srati. A Bog mi je svjedok da sam kod sranja cijenio najviše čistu dasku i dovoljnu količinu papira da mogu guzicu dovesti do blistavog sjaja.

Otresao sam Sebastijana, pospremio ga u gaće i krenuo prati ruke. A onda, dok sam prao ruke, sinulo mi je da bih se mogao i otuširati. Zaključao sam vrata od wc-a, skinuo robu sa sebe i bacio se pod tuš. Prijalo mi je. Dugo sam se tuširao.

Jesi li živ - pitala je ona kucajući na vrata.

Evo sada ću - odgovarao sam.

Što radiš - nastavila je.

Perem ruke, brzo ću - obavijestio sam je.

Završio sam sa tuširanjem, našao neki ručnik i pobrisao sam se. Baš sam se fino osjećao. Pogledao sam se u ogledalo i vidio da bih se mogao i obrijati. Našao sam neku britvicu sa kojom je valjda ona depilirala dlake, smočio lice, namazao ga sapunom za ruke i uskoro sam bio svježe obrijan. Sada mi je još samo falio losion, ali njega nisam pronašao. Na nekoj vješalici je visio neki ogrtač, umotao sam se u njega i izašao iz kupatila. Prošetao tako do dnevnog boravka. Susjeda je sjedila na nekom kauču.

Imaš li kojim slučajem nešto za poslije brijanja - pitao sam je sasvim normalno kao da sam se tu već odavna udomaćio.

N-n-nemam - zamucala je razrogačenih očiju.

A dobro - kazao sam, okrenuo se i otišao u kupatilo da se presvučem.

Presvukao sam se i ponovno došao do nje. Ona je i dalje sjedila razjapljenih usta.

Hvala ti što si me pustila u wc - zahvalio sam.

Ona je i dalje šutjela.

A ja sam se okrenuo i izašao do svoga stana, spreman da čist i olakšan zaspim..

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2008.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82 BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://www.balkanliteraryherald.com ISSN 1452-9254 = Balkanski književni glasnik (Online) COBISS.SR-ID 141175564
BKG 2 / 2008. Sveska 15.

Nazad