ROMANA BROLIH

Ime mi je Romana Brolih. Rođena sam 1972. godine u Zagrebu.
Objavljivala sam poeziju u Trećem trgu, Časopisu Re, Zarezu, Vijencu, na sajtovima pipschipsvideoclips.com zbrdazdola.com te virtualnom časopisu knjigomat te prozu u Libri Liberi, Ekranu priča 03 i Večernjem listu u kojem sam 2004. dobila treću nagradu za priču.
Surađivala sam sa Josipom Lisac.
2006. Pismo Karlu - koncert performans u čast Karlu Metikošu u HNK u Zagrebu.
2005. koncert u čast Dragi Mlinarcu 'Helena lijepa i ja u kiši' na koju sam za tu prigodu napisala dodatne stihove koje Josipa govori.
2003. Tekst za pjesmu 'Ljeto' Jelene Radan.
1996. Meritas - tekstopisac 'Na kraju sna' ' Sve što želim' i još nekih od pjesama sa prvog albuma.
1996. Zadarfest Eni 'pjesmica' Ljubav je tu.
 
Bronca

Kaj se vrijeme mijenja
noga se koči i bez kontrole trza
obrve suptilna prošlost nasmijava .

Opet bježim doviđenja
tu sam jedino brza
rijetko me znatiželja zadržava.

Ne meni o posrnuću
motrila sam pad u živo
zlatna lutka iskidanog konca.

Pustila se tom ganuću
ne znam kaj je bilo krivo
oko vrata visi bronca.


Tara Ge

Gospodin u kutu
bi platio piće
ja sam izuzetan eskort
izuzetno, teturam.

I vidim se zbrinutu
uz dobro pokriće
da je baš taj import
važan pa ga duram.

A kako si ti Tara Ge
u jabuci gdje koštice ne pljuju.
I svaka dražba ima razloge
koliko vrijediš toliko štuju.

Gospođa s monoklom
bi pozvala za stol.
nisam perfidna zvijer
mene s kocenom žderu.

Nosim joj krasan poklon
stopira nas protokol.
Želi da joj budem kćer
kužim glavnu barijeru.

A kako si ti Tara Ge
ja evo dosta dobro stojim
ako je ovo ništa fakat sve
onda se stvarno jako bojim.

Nedovoljno

Materijal je plisirani til
zalisci su obloženi njime
imaš dovoljno zraka za te
bunovne i nesuvisle priče.

Opet isti munjeni profil
možeš li se nositi s time
dok se krivnja razbacuje
kako se nju to uopće ne tiče.

Pretpostavljam da je zmaj
pušten namjerno da bubne u pod
i nasmije blaziranu sjenu
koja ga sputava i steže.

Još jedan krivi udisaj
pametniji popušta, ma, kaj god
statisti su minirali scenu
zato prije kraja bježe.


Kratka

Frčkavi
u dobi kad se kuša
A ne sluša
Već zaboravlja
Da su rijetki
Darovani i daroviti
U isto vrijeme.
Nema pameti
Dovoljno jake i moćne
Osim one koja je imala
Jednaku glupost
Da svoje čipove,
Daruje debilima
i zamišlja kako posjeduje
kontrolu i da
tako drukčija u svemu
i u sve češćim
trenucima kad nije čista
(p)ostaje tako jebeno ista.

Antony

Ma,nego
Antony bas šteta
Sto mi ne vidiš oči
Zjenice se ponovo
Bezobrazno šire
Otkrila sam nešto
Sumnjam da ce proći
Ventilator po hercu
konstantno prebire.
I neću smajl
i neću pusu
I nisam frend
i nisam slatka
Ti imaš pesa
ja imam kusu
Kaj guska nije
Isto ko patka
Antony baš šteta
Da mi nisi bliže
Rijetke suzom volim
I ćutim kao tebe.
Ruž na tvojoj usni
Mene teško stiže
Ali nikog ne znam
Smuljat kao sebe.

Letimično

Artist.
Putenog pogleda
i kadifene nutrine
Rezbari čudna slova
koja probijaju koru.
Na kist
Je stavio med
Tankim namazom sline
Lovi na staru foru.
Taj prevrtljiv svijet
Čeka da dođem
strah je lomljiv, ali kratko.
Daj mi jeftiniji net
Ionak se stalno glođem
Tu bar mogu žderat slatko.
Ispod ovog ponča
Za površno nema mjesta
Vrijeme je da se skonča
slatkiš rahlog tijesta.
Možda je to u modi
Nisam za zagrade lik.
Kratka pažnja kratko godi,
Brzo je ispraća pogrebnik.


Hlapi sve

Sve hlapi
A u trenucima koje pruža
djeluje kao vječnost.
Osjećaj koji išćem
da mi smisao bude
često greškom
odijevam u ljude.
On u meni konstantno tinja
i kad me sjebu ja sam ta svinja
pa im ga podmetnem i spržim
Njih puštam
da sebe zadržim.

Ovisi

ubrzo me neće biti
jer opasnost koju šnjofam
dovoljno je blizu.
i baš se neću suočiti,
idem prije nego tropam,
da preduhitrim krizu.
prepotentna sjeta
prejako me takla
nekom ništa, meni gadno smeta.
Ovisi,
od kojeg si stakla.

Šta ce reći Kapetan Kuka

Objesila je ekstenzije na prozor
i tiho zavijala
svaki je pokušaj bio suluda zamka
za naivne koji su u naizgled
glupom pogledu ogledavali
svoju šansu.
Njen zid vise nije bio
izazov već prečica
do trenutka koji
pitanjima postavlja odgovor.


***

ne mogu otpustiti sumnju
da traženje i nalaženje sličnih
ima veze sa slučajnošću
niti dopustiti krnjim
rečenicama da ugase
još jedan svjetionik
izbačen iz mora samo
zbog upozorenja egu
da se ugleda u mene i
uspori sa pretpostavkama.

Zrelost

A ti bi od sebe sad
nije li stupidno
duboki početak.
istisnuti plošnom sitnicom.
Obložit ovaj odnos nekakvim rokom.

A ti koristiš riječ nikad?
Zakaj tak rigidno
ne nudi odmah mrak
u kompi s Edgarovom pticom.
I… polako s tim caps lockom

Pristalico naglosti
ne ide to tak ako ima šlifa.
Stih bez koprene je trendy.
Orkan šamara kosti
ova žena cedevitu snifa,
Biraj, Zvončica ili Wendy?.

Daj me spasi

Di ih samo njušiš
napukle i strme
kontradiktorne i teške
priležnike ega.

Često se oglušiš
dok iznutra grme.
a ti im brojiš greške
Jel?. U ime čega?

Kak ih samo daviš
bljutavom tišinom
skuhanom na pola
uz obilje principa.

A ustvari slaviš
skrivena toplinom
i totalno gola
na kraku polipa.

Pokušaj da svjesnost
slažeš kroz sitnice
prijeteća je učmalost
u zadahu dokolice.

Latentni

Kak ti ide s tobom
nepredvidivost
sfrkana u rizle
Podmetni
ti si znao
s dobrom robom
za sve koje su na prvu grizle.
Priklješteni
a kud s nama
varijete za bezveznjake.
Zrake svjetla u naznakama
nagrada za perverznjake.

Skoro slobodan stih

Anestezirana,
možeš objasniti klišej.
Zauzimam li mjesto
ako je mjesto izmišljeno,
zatvori vrata
da ne vidiš
kako ne radim ništa,
misli me iscrpljuju,
imam li olakšice,
vakuum ne daje izbor,
jastuk je napunjen perjem.
Ponekad me sram,
ali ne traje dugo
često se smijem bez veze.
Misliš li da mogu
još jednom ili dvaput
osjetiti isto,
s drugim imenom
na amblemu
krutost je nametnuta,
pojačaj glazbu,
razbij mi tremu.

Ste dobro?

Vi uvijek spremni i neumorni
bez podočnjaka i oker boje lica
galopirajući i sigurni,
bez točke zareza i rečenica
koje jauču od praznih udaraca
bas vas trebam sada
da me uvjerite jos jednom
kako pomažem pogrešnima,
dok nadgledam vjerojatnost
ponovnog doticanja granice
kao svjedok posrnuća
tako tipičnog i stereotipnog
Tu nema razine, ni uljepšavanja
samo svjesnost da labilnost
često lako zamijenimo za senzibilnost.
A je li da Vam se činila u redu
dojučerašnja iznajmljivačica sebe
nataknuta meni na kaput
u posljednjim danima izmoždene bahatosti.
Vi površni čitači alarmantnih poziva.
Dok vas cerek probija moju tišinu.
Kako ste? Kako ste uistinu?


Kamilična

Učinilo se
da nemaš namjeru
poput mnogih
smatrati trenutke
smislenim
tek ako su
izvršeni onako
kako je bilo zamišljeno.
Zakon principa.
Naredba i očekivanje
potiču tugu i nemar
za zajedničku djecu
Riječi.
Planeta spuštena
u mene kao poticaj.
Izazov iščašenja.
u paranoičnim noćima
isprekidanih lica
koja me podsjećaju
da ih nema.
Gospođa Plath je živa.
U pećnici grije čaj.
Vani je hladno,
deku mi daj.


Jolanda

prvi je ulet čist
sve ostalo su zamke
opaka slatkorječivost.
i šamar zavijen u svilu.

ti nisi pesimist
vidim da imaš slamke
i pristojan si gost
ne ulaziš na silu


Dal stvarno misliš
da svi su ista banda
uvuci se u sebe i ne seri
u tramvaju je gužva
dajem si ime Jolanda…
dok uživam u atmosferi..

…i po(d)nosim se sa mnom..
uglavnom…

Vau

Potkožna plivačica
jezik koristi
u dobrotvorne svrhe.
Njen je čin
popraćen aplauzom.
Smijeh koji daruje
i suze koje naplaćuje
Napaćenost.
Nikako izopačenost.
Ona se često ispričava
u ime morala
i nosi rečenice na uvid
kod javnog bilježnika.
Potkožna plivačica
uglavnom nema vremena
ovaj put je u panici
lift stoji u suterenu.

Daj intonaciju

Znamo li se
Ti imaš hrabrost i sebe
Meni se omaknem ja
I poticaj tobom fasciniran.

Prepolovila bi roman
Iz čiste lijenosti
Ako je moguće,
zadrži me na silu
Trutovi bivaju izbačeni
Kad ispune zadatak.

Imam dramu,
Ali u glavi
Možda bi papir htio
Ubosti ovaj put
Nešto više od početka.

I nemam ništa protiv
Uplitanja obećanja
U ovaj proces samoodržanja

Znamo li se
Oscilacije su slične
Nemogućnost uvođenja reda.

Vrijednost je u kontinuitetu
A meni se često ne da.


II

Pristajem oguglati
Prezrena i pusta
Jer očekivanja
Uglavnom zajebu stvar.
I kvalitetu zamotaju u dim
Odmrznut osjećaj ushićenja
Često me stvarnost umrtvi.
Minus mene jednako svijest
Korijen je u žrtvi.


Zvuka nema, čuj

Čuj
Kako odlaze,
Sad
Ti je jasnije
Da
Nosiš njenu težinu
A to nikome ne treba.
Gle kako se miču
I dugogodišnji
I ovi novi
Ako je bilo
To kaj je bilo
Vrijeme ne liječi
Ne daj na pladnju
Ni ovu satro zadnju
Otvori kišobran
I zid
Opet malo pokreči
pa nek' se znoje
dok čupaju rijeci.

Loša?

Polako ću maknut
Nesuvisla stanja
Kroz koja zračim
Slatka hrapava put.
Vrijeme je da odem
Teško se svlačim
Pubertet nikad prekinut.
Prstohvat ničeg
Prezir je losa roba
Njime svaki levat dila.
Pomislih sunce
Drek, tek generalna proba
I sebe sam izmislila.


***

Šampon je zelene boje
Miris Šume
Razliven po kosi
Ovi su dani odlični za slom
Furka na paranoje
Iskrenost ne podnosi
Ima li to neke veze s njom?

Kad poželi ne ići
Onda ne ide uopće.
U tuš kabinu uzmi šlauf.
Oprosti, to su tvoje kopce?
U glavi, gips ili knauf?

I dobri plivači,
često ne znaju izaći,
Zatvori poglavlje i slavi
Ovaj put je nešto kraći.
Još jedan lažnjak...ali pravi.

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2008.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82 BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com ISSN 1452-9254 = Balkanski književni glasnik (Online) COBISS.SR-ID 141175564
BKG 2 / 2008. Sveska 15.

Nazad