ALMA BEŠLAGIĆ

Rođena u novembru 1982. godine u Sarajevu, gdje radi i studira telekomunikacije na postdiplomskom studiju Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu.
Do sad objavljivala u Albumu, Odjeku, Zarezu i Knjigomatu.

 

 

Dan je lijep

*
tu
gdje more
pretežno je i
mi
odnekuda uzeti
samo blaga noć
utjeha je
sve sto stiže do nas
pozdravni osmijeh iz svemira
sve
sve je u redu
 

neka

sumrak je
i samo mirno
otapa se svjetlo
i neka sve je prošlo
sad dobro je
budite hrabri
opet
sve je na našoj strani
govori vam vaš kapetan
 

nepopravljivi

do tamo i natrag
ničega nema
požuri
od svjetla
na zapadu
samo još talog
skoro će kraj filma
znam replikant si
no daj
pokušaj
spusti glavu na njeno rame
zapleši s njom
 

sve što treba

ti znaš da mi znamo
zato
dijete si
zaplješći ručicama
obraduj se
u zalasku sunca
veliki si
baobab
viriš li
nemoj još
sada
okreni se i
pogledaj
tuga
uz pljusak vode
nestaje
 

˝Ko je Mido?
Cura koja plače zbog ničega˝
iz Oldboya

htio bi da je lako
da se radi sreće
pokušaji ne štede
kao u pravim krimićima
neugledna
policijska kola
hto bi da
krenemo na tri
ali čemu tuga
sve je
prava
avantura
svođenje računa
na krovu putujućeg vlaka
uvijek nešto
doći će
jer znaš da
gore dok se penjemo
sunce je liftboy
uvijek tu
tebi iza leđa
 

Tako

ponekad
nemir
kao prasak
u stripu
glasan
i sve
te boli
kiša
pusti neka pada
u svemu
složi se s njom
jer nema veze
mi
uvijek
čekamo
da se desi
sad shvatio je

krenuo je k njoj
spavaš li
malo
je li
nije još
 

proći će

jer
ništa nije tako strašno
na zapadu
svjetlo
slaže se u redove
vrijeme je da se krene
sunce je nježna miss
po zadnji put
mahne baš svima
poljubac za sve
osjećaš li da
lako je
na tren
samo smo
pametno raspoređeni
mali indijanci
u zamišljenoj borbi
 

prolazi

vrućina
hladan zrak za
vozača na cesti
na nebu
trag
lijep
ni sličan
ubrzo
noć je dugačka pauza
u krutom glasu robota
koji se ipak trudi
 

snijeg

ispušten iz beskraja
dospijeva u zrak
prekrasno
lako
pada nam na ruke
spasi me
reče ona
 

lijepo

ležeći
odmaram se
po stolu
svjetlo
kao jahač u sedlu
skakuće
lijepo je i potstiče
dobar si ti mali
 

Dječija posla

Sjećam se da još nisam išla u školu
U vrijeme kada su počeli tatini problemi sa leđima
Moj zadatak je bio neznajući zašto
Da ih posvuda gazim i osim toga trebalo je
Da s rukama u zraku održavam ravnotežu
I baš svaki put sam začuđena
Zurila u svoja stopala
Skoro uvijek prljava od pijeska
Ne prestajući da se pitam
Kakva je to čudna vještina
Da sam djevojčica od krvi i mesa
A tati nisam teška
I baš da mu ja pored svih drugih
Olakšavam bol
Boli te
Ne
Pa kako
Pa fino
 

Sa posebnom pažnjom

Poslije škole
Uz otvoren prozor
Sa nanom mijesim tijesto
Potom
Bez da trepnem dugo
Gledam u ruke kako rade
Oduševljena
Kuhinjskom spravicom iz koje
U mom zarobljenom pogledu nastaju
Mali zmijoliki kolači
Slušam sve što kaže
Iznenađujuća dječija zahvalnost
No i tako nana ponekad
Ljuta kada joj ne ide
Možda sjeti se svega
Prvo osmijehne se
A zatim
U inat uzdahne
Život je težak
Pa eto
Verbalna uvreda

Kao pjena
U čaši
Nikako da se smiri
Dječiji bijes
Kada mi
Nepoznate
Čike i tete
Uz ogroman osmjeh
Zbog ne znam čega
I ne čekajući dugo
Kao da sam nešto
Nimalo važno
Namijene
Ono pljunuta u
Najčešće
Tako očekivanom
Ma pljunuta zijo
 

Putovanje

Na povratku kući
Tih par stotina koraka
Zamotanu u dekici
Sa slikom lava
Tata me nosi
I dok me njegov hod
Malo treska
Svjetla auta
Trgnu me iz sna
Pomalo se ljutim
No beskrajno sam sretna
Jer ipak nisam
U cjelosti
Prespavala
Tu
Veliku
Do sada
Neprevaziđenu
Putničku
Sreću
 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2008.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452-9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR-ID 141175564
BKG 3 / 2008. Sveska 16.

Nazad