NADA CRNOGORAC

Rođena 1952. u Županji, a radi kao profesor hrvatskog jezika na Medicinskoj školi u Bjelovaru. Priče i pjesme objavljene su na 1. i 3. programu Hrvatskog radija, Večernjem listu, časopisu Poezija. Objavila zbirku pjesama Otvorena vrata. Sudjelovala sam na 44. Goranovom proljeću.
Nada Crnogorac
   

PJESMA O PRAVOKUTNIKU

Nisam spustila ni jednu jedinu suzu
kad su se zatvorila vrata
čekala sam još samo propuh
koji je zastajao po sobama
tjerajući stare mirise iz kutova.
Pitala sam se čija će ruka biti zadnja
koja će dodirnuti kvaku
ostaviti tragove znoja
otiske zgužvanih prstiju.

Oni neće ući ni u kakvu vječnost
arheologiju
već su samo mala povijest zgusnutih ljudskih odnosa
dolazaka i odlazaka
trenutnih i prolaznih kao sunčana zraka zaustavljena u oku.

Otisak stopala star milijune godina
izgleda kao da je moj ili tvoj
sačuvan u pijesku neke plaže
snimljen digitalnom kamerom sada
ovoga trenutka.
Što nam je isto, a što novo?
Imamo kvaku
ostalo pripada pračovjeku.

Nesvjesno ispisujemo neprohodnu šumu otisaka
svojih istrošenih dlanova
stvari nas gledaju i šuteći se čude
tom besplodnom rasipanju
pokušavajući uzalud sklopiti raširene i otečene očne kapke
suziti okrugle lopte svojih jednobojnih zjenica.

Stvari čuvaju naslage naših otisaka na svojim umornim
zaprljanim površinama
ne znajući što će s njima
i dok dišu
one brišu obline naših tijela
postajemo ravne glatke plohe
tvrde i izgubljene zauvijek.
Postajemo Picassova geometrijska tijela
u sudaru s istom takvom geometrijskom zbiljom.

I tako sam poprimala taj zadani i poznati oblik
jednih običnih vrata
pravokutnika u koji sam ugurala svoje nemirne ruke
šiljate laktove
još nervoznije noge i kvrgava koljena
ulazila sam u novu formu
začuđujuću i tako neprilagodljivu
formu o kojoj nisam sanjala kao o pjesmi
ušla sam u ta vrata
da bih postala vrata koja ću zatvoriti
sama ću sebe zatvoriti da bih se osjećala sigurno
                                                                         spašeno
sve suze potrošila sam davno ranije
sada nisam posjedovala ni jednu.
 

PJESMA 1

Kada konačno upecam pola litre mora
u plastičnu bocu Coca Cole
čekat ću da se dignu valovi
uzmuti pijesak
zalelujaju morske trave i uznemire ribe
i morski krastavci pa ću
kad u ponedjeljak dođem u razred
reći učenicima
kao što bi to ispričao Tadijanović:
Evo to vam je malo Jadrana i malo Sredozemnog mora
malo svijeta od puno Europe
to vam je voda bez balasta
još čista
od turista
nafte i ukapljenog plina.
More na dlanu
izlijte ga
to more na dlanu pomirišite
slušajte kako se svađaju valovi bure
kako se dovikuju lošinjski i creski delfini
kušajte tu sol za kruh dobrodošlice i
prijateljstva.
Tako se pružaju ruke.

Malinska, 13. 5. 2006.

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2008.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452-9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR-ID 141175564
BKG 4 / 2008. Sveska 17.

Nazad