SLAVKO JENDRIČKO

Slavko Jendričko rođen je 1947. u Komarevu kraj Siska.
Objavio je sljedeće knjige pjesama: Nepotpune dimenzije, 1969; Ponoćna kneževina, 1974.; Tatari/kopita, 1980.; Naslov, 1983.; Autoritratto con melo (izbor pjesama na talijanskom), 1983.; Crvena planeta, 1985.; Proroci, novci, bombe, 1986.; Svečanost glagoljice, 1989. i 1990.; Hrvatska sfinga, 1992.; To si ti, 1995.; Hrvaška sfinga (izbor pjesama na slovenskom), 1995.; Zimska katedrala, 1999.; Orguljaš na kompjutoru (izabrane pjesme 1969-1999.), 1999.; Podzemni Orfej, 2001.; Kada prah ustaje, 2005., i knjigu političkih eseja Novčić za Harona, 1995.
Uvrštavan je u antologije, panorame i zbornike.
Glavni i odgovorni urednik Riječi, časopisa za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak.

Dobitnik Nagrade Grada Siska za doprinos unapređenju kulturnog identiteta Grada (2000.) i Plakete sv. Kvirina za ukupan doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji (2006,)
Stalii suradnik Balkanskog književnog glasnika. .
Slavko Jendričko
 

BRZO SRCE


KAP KUPE ISPOD KAPAKA

Bacio sam se u vodu na glavu
iskusno plivajući uzvodno
odjednom panično zazuji tijelo.

Poslije svakog zamaha perajama
čujem njegovo zujanje u ušima
ostaje bez smijeha poručuje
mogao bi te udaviti i maleni val.

Posljednji put zaronivši
spremio sam kap
Kupe ispod kapaka.

Čuvam je za prljavu noć
isplakat ću je na jastuku
pokraj tvog mekog obraza.


VEČERA USAMLJENIKA

Na kuhinjskom stolu
zaklopio sam Bibliju.

Kroz glavu projurio
mi je košmarni život.

Pogrbljen od smisla
tada usporen odlazim
s radošću pucati
u svjetliju prazninu.

Od ove siromašne lovine
iza blindiranih prozora
kuhat ću do kasno u noć
privatnu večeru za Krista.

Opet neće sjesti za moj stol
prespavat će u raju
premda ne plaća cestarinu.

Do slane krvi grizem usne
susprežem stečenu ironiju
drhteći poput izgubljena psića.

Pa ako sam i izmišljeni apostol
večera nije bez simptoma ljubavi
neću se gladan objesiti za luster.


JENDRIČKOVI ANĐELI

Zašto su ušli u povijest lijepi
usta su im za života bila šutljiva.

Dok si ti godinama
s riječima kipio
u sanatoriju poezije.

Netremice gledao u sunce
s metafizičkom dijagnozom.

Oni su se luckasto smiješili
svojoj sudbini bruseći kristal.

Prelijepa sunčeva djeca
s prvim kapima rose
umorna od vođenja ljubavi
zaspu pod suncokretom.

Doslovno ništa ne razumiješ
tek zadivljen potvrđuješ viđeno
što se ne da probuditi u knjizi.


BJEGUNAC PRED ŠIMIĆEVOM OPOMENOM

Bjegunac pred opomenom
na misi u supermarketu.

Guram se s kolicima
od žestice do zobenih pahuljica.

Pred suton prodavačice
osmijesima koludrica
isprate me na parkiralište.

Pjesnici s posrnulim anđelima
na rubovima grada
prkose zakonu gravitacije.

Stasali u dragocjeni sitniš
pod zvijezdama
odlebde s krijesnicama.


UPOZNAVANJE IGNACIJA LOJOLSKOG

Zaspavši u pola mise
upoznao sam Ignacija.

U snu sam suviše djetinjast.

Sunce radi meni u korist
predribla pospanog popa
koji bi me uskoro počeo
mljeti rutinskom ljubavi.

Bi li smetalo Isusa
da se posvećen zaljubiš
u pjesmu na internetu.

Nitko to neće vidjeti;
kada se probudim
ničega se ne sjećam.

S psima beskućnicima
strasno ližem zvijezde
nisam zalutao u snijegu.

Pa ipak nisam siguran
jesu li to baš psi,
to bi mogli biti i ljudi.


BRZO SRCE

Za volanom njemu
opako cvrkuće adrenalin.

Pjevuši žestoku pjesmu
do daske stišće gas
zapali cestu brzim srcem.

Sleti bučno u šumu
nju na časak zaboli.

Predoziran ptičjim pjevom
naoko sporo umire
u drsko bijelom cadillacu.

Čekajući vatrogasce
da pljusnu kišu
suha trava tinja uz kolnik.

U međuvremenu
izašao je iz auta
i stao u red za reinkarnaciju.


UMORNI LJUBIMO

Sve što smo slušali
o tuđim ljubavima
iznojili smo gripozni.

Usta zatrpavamo vatom
u nama posmrtno tinjaju
opaki virusi revolucija.

Spuštamo otežale kapke
u sebi stranci vrijemo.

Nitko nas ne prepoznaje
dok govorimo posrćući.

Premda ljubimo umorni
da ne poružnimo svjetlo.

U zvijezde pucamo strujom
iz pregrijanog središta srca.


ISKOPAVAMO MALA SUNCA

                              za Olju Savičević Ivančević

Prve ljubavi jedu svoju djecu.

Psećim instinktom zakopao sam
sramežljivo prvo ljubavno pismo.

Još me nisu posve izdali nokti
nikada ne ostare osjećaji ljubavi.

Poslije silnih posrtanja
u postelji ugrijali smo zvijezde.

Na svijetao zvuk božanskog zvonca
ne otvaramo se zabravljeni iza vrata.

Iskopavamo mala sunca za djecu
koja pristižu u zatamnjeni svijet.


ISKRENJE TRAUMATIZIRANE PUSTINJE

U sjenovitom dijelu kafića čitam
Novinski tekst o silovanim crnim dječacima.

U pijesku su ih naguzili
Zagorjeli od nestašice žena
Vojnici Ujedinjenih naroda.

Gdje je sada nestala stečena tvrdoća
Pa iz mene iskri traumatizirana pustinja.

Dosta toga protisnuo sam sebi u bradu
Ustavši i odlazeći preko ceste u ptičarnicu.

Tamo sam zanijemio od ljekovita cvrkuta
Spašavajući se terora teorije književnosti.


KVARCANI JEZICI LJEPOTICA

Ptice krojačice kljunovima
sitno izbuše jagodice do krvi.

S visine sipe tople kapljice
na nježne kontinente tijela.

Raspjevane zagrabe
malo vedrog neba
i plavilom tetoviraju
kvarcane jezike ljepotica.

Poružnio sam od samog sebe
skrivam se u ptičjoj molitvi.

Spašena su mi uzdignuta krila
vitalnim neobrijanim jezicima
šivaju ožiljke duginim koncima.

Ustrajne i kada san duboko spava.


GROBLJE PTICA

Nekoliko puta godišnje
odem na groblje ptica.

Nikada ne ponesem šibice
i stoljećima mrtve
ptice su neugasive svijeće.

Cijeli sam život kasnio
nikako da sustignem ptice.

One pjevaju u rečenici
samo u vrijeme obilate rose.

I ovaj sam put stigao prekasno
u visokim vlatima trave
sunce je već zagasilo
ptičji pjev nadahnutih predaka.


TERET PREDAKA

Prstima nabreklim od proljetne
krvi pod navalom testosterona
prelistavati Ivana S. Turgenjeva,
polumrtvog u obaveznoj lektiri.

Na pretrpanoj polici knjiga
ostala je kapljica vode
u kojoj se svake večeri kupam.

Ujutro ustajem od računala
i odlazim na imanje ponad Kupe.

Pregazili smo proljetne vode
s novim molitvenikom
nedavno kupljenim u biskupiji.

Opkoljeni šumom
moj pas i ja
na vjeronauku smo
početnici sa sjenicama.


RASANJENI JUTARNJOM KAVOM

Prije izlaska na ulicu
nazirem sitne pukotine
u ostarjelom humanitarnom zanosu.

One se šire od usta do usta
poput zaraze umjetnih osmijeha
sve ih je rasanila jutarnja kava.

Stidljiv, pod lišće
masline neuspješno
skrivam nepokorivu bolest.

Poput srčanog zalaska sunca
maslina pocrveni
od korijenja do krošnje.

Natopim vatu špiritom
i s ekrana uporno čistim
sve ružne pjege usamljenika
koje ne mogu ukloniti s diska.


PROPOVJEDNIK MAKSIMALNIH FANTAZIJA

U zrelim godinama
daljinskim povezan
s majkom uživam TV nebo.

Prije nego vrati dojku u haljinu
dlanom mi pokrije prolupala usta
osuši nekoliko prosutih kapi mlijeka.

Ruža posađena ispod prozora
otvara cvijet na dalekoj zvijezdi.

S njom procvjetam dolje u toplom krilu.

Potom sam izišao u grad
presjeći vlastitu pupkovinu.

Propovjednik maksimalnih fantazija
otključavam čvrsto skupljene usne
iz usta praznim apokaliptični smiješak.


JAGUARI

Samac u pedesetim
u novom jaguaru uživa slobodu.

Predvečer vozi sporije
nagonski pritajena životinja.

U rutinskoj potrazi
za izgubljenim djevojkama
ispod jumbo plakata uz cestu.

Svaki put kada ih pokupi
veselo ih doživi
poput opasne riječi sreća.

Umišlja si da ih je zadivio
karizmom mužjačke svjetlosti.

Neke od njih nepripremljene
možda ispuste sićušan krik
kada ih neočekivano zagrebe.

Bog taj krik sigurno prespava
u zgradi ozbiljne glazbe.
Ali čuje ga moje uho bez sluha.


OBRAT U MENI

Ako počnem govoriti o tebi
Zadrhtat će pred olujom
Dugogodišnji kućni ljubimci.

Nisu očekivali obrat u meni,
Njima i meni si svećenica
Puna topline izgubljenih majki.

Plahte su pune naših pjega
Gledajući te preko ramena
Trgnem se iz kukavičjeg polusna.

Stišavam posvojeni
Diskurs podozrivosti.

U priču uvedem
Autentične anđele.

Oni jedini čistim rukopisom
Potpisuju ljubavna pisma
A da ne zadršće moja ruka.


OTKRIVANJE BOLESNIH ZVIJEZDA

Pripitomljene duše
u strahu od ljudi
umjesto u gostionicu
svakog jutra odlazim
u praznu crkvu
na ljekoviti napitak.

Uvijek prebrzo stignu
prvi ovisnici o molitvama.

Poput sitnog uljeza
kriomice izlazim
ne ispivši napitak.

Pa ipak rasanio sam
srce otkrivši
nove bolesne zvijezde.

One su opaki virusi
u lošim ljubavima
moje nepokajane iznutrice.
 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2008.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452-9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR-ID 141175564
BKG 4 / 2008. Sveska 17.

Nazad