ALEN DRINO

Alen Drino, rođen u Splitu 1976. godine. Piše dosta dugo, a tek nedavno je počeo da objavljuje.
 
Alen Drino
 

JOŠ JEDNA NOĆ IZBODENA NIŠTAVILOM

Sjedio sam na krevetu. Još jedna besmislena večer je bila iza mene. Večer ispunjena cugom kojom sam pokušavao ubiti besmisao oko mene. I isto tako smanjiti iritirajuću pojavu fukse, koja se je u birtiji stvorila niotkud, vonjajući na jeftini dezodorans, našminkana jeftinom šminkom i obućena u još jeftiniju robu. Ukratko, uobičajena večer. Sam prostor je bio opskuran. Slabašna svjetla, tu i tamo po koja spodoba koja je sama kljucala za stolom u očekivanju nečega. A to nešto nikako nije dolazilo, niti je pokazivalo ikakove naznake da dođe. Normalan čovjek bi ih usporedio sa ekipom koja očekuje Godota. Kako nisam bio normalan, nisam ih sa ničim uspoređivao, jer ni sam sebe nisam sa ničim mogao usporediti. Birtija je bila kurčeva, a ja sam se sjetio vremena kada se je tek otvorila. Gazda me je častio cijelu večer, ali vidio sam da to neće dobro završiti. Sve jedno, pio sam. Jer ako već treba biti nešto, bolje da kraj ne dočekam trijezan. A i držao sam se one da Bog čuva pijance i luđake. Piće je samo stizalo, pričao mi je o svojim poslovima, pokušavao me je vrbovati da radim za njega, ja sam šutio, samo sam kimao glavom i plivao morem konjaka i piva. Bio sam učtiv, pa mu nisam spomenuo da mi se ne sviđa njegov donjopripizdinski naglasak, kao i njegova fizionomija. Ali izgleda da je shvatio, pa je negdje u noći se izgubio. Na njegovo mjesto je sjela kreatura, čija je glava izgledala poput neuspjelog križanca između jajeta i kurčevog glavića. Ja sam pio, kurcoglavi nije ništa govorio. Nisam ni ja. A onda mi se preko lica spustio šamar, od kojega sam se skljokao na pod, i na tome putu pobrojao sve zvijezde galaksije u kojoj smo se nalazili. Pokušavao sam se pridignuti, kada sam po rebrima osjetio još jedan udarac. Ležao sam na podu. U ustima sam osjećao slankast i željezni okus krvi. Pa fino, pomislio sam, barem imam željeza u krvi. Kurcoglava kreatura me je pitala želim li još što. Sa naporom sam odgovorio da bi rado popio još jedno piće, ono koje mi je njegova mama ostala dužna. Popio sam nogu u glavu. A onda je sve utonulo u mrak. Ipak, to se je poslije razriješilo. Kako i na koji način, to je neka druga priča, ali svakako u moju korist. Jer, da nije bilo tako, ne bi sada pio sa ovom olinjalom fuksom i svako treće piće dobijao gratis, na račun kuće.

Žena je sjedila preko puta mene. U očima su joj se vidjele ruševine nekadašnjeg sjaja kojim je blistala. Pila je mnogo, više od mene. Nonstop jer razvlačila majicu, namještala poveće sise. Mora da su nekada ponosno stajale u zraku. Sada su samo visjele, ali meni je i to bilo dovoljno. Da u oznojenoj toplini njezinih sisurina dočekam jutro. Da pokušam barem malo ublažiti gorak okus ovog besmisla kroz koji je život curio. Da osjetim trun nečega što se je ljubavlju nazivalo. I da joj ga u tome čistom trunu ljubavi, zabijam do besvjesti.

Tako je i bilo. Nekako smo se dokoturali do njezina ćumeza, koji je smrdio na samoću, vlagu i alkohol. Smrad na koji sam navikao. I smrad sa kojim sam naučio živjeti. Spojili smo naše, alkoholom presvućene jezike, u trenu ona je bila gola, ja sam bio gol. Odnekuda sam iskopao iluziju, pronašao nešto što mi se svidjelo na njoj, a to je bio jezik, kojim je oblizivala usne dok sam joj ga zabijao. I to je bilo to, ispustio sam svoje trulo sjeme, u njezinu trulu maternicu, pomazio je po bedrima i okrenuo se samo na stranu. Ona je zaspala, čuo sam hrkanje, a ja sam samo čekao prve znakove smrti ove noći.

Uspravio sam se.

Sjedio sam na krevetu, a još jedna zora, u punoj snazi svoje nježnosti, je ubijala ovu noć. Kao što sam je ubijao i ja. Spremajući je na groblje svojih sjećanja.

Izašao sam u prohladno jutro i zaputio se put svoje nastambe. Na sebi sam nosio mirise njezina tijela i još jednu noć koja mi se je grčevito držala za leđa.
 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2008.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452-9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR-ID 141175564
BKG 6 / 2008. Sveska 19.

Nazad