Nadija Rebronja

Nadija Rebronja (Novi Pazar, 1982) je diplomirala turski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i magistrirala srpsku književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu sa radom na temu Religijski podtekst romana ‚‚Derviš i smrt” Meše Selimovića.
Poeziju, prozu, eseje, književnu kritiku, aforizme i prevode poezije sa turskog, osmanlijskog i ruskog jezika, objavljivala je u časopisima u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Zastupljena je u nekoliko zbornika, učestovala je na više festivala književnosti. Nagrađivana je za poeziju, eseje i književnu kritiku.
Objavila je zbirku poezije Ples morima (NB Dositej Obradović, Novi Pazar, 2008).
Radi kao asistent na Departmanu za filozofsko-filološke nauke Državnog univerziteta u Novom Pazaru.

Nadija Rebronja

 

 

PLES MORIMA


PLES

Plesala sam ti
Uz Billie Holiday
I uhvatila Mjesec
U čaši vina.

Kap je s usana
Razlila Mjesec
U krugove

Mjesec je bila Billie Holiday,
Moja krv topla ko vino,
Tvoj pogled je kapao u kapima.

Voljela te je
Moja Billie Holiday.


NERONOVO BDENJE

Ispred mene
U dolini
Gorjela je vatra od uličnih svjetiljki
Po brdima popadao žar.

Iza mene
U tek ugasloj logorskoj vatri
Uzavrio je kosmos.

Negdje u gradu
Otvorile su se
Glasačke kutije.

Kroz noć
Prisjećam se
Kako zvuči
Davis Miles.


NOĆNIČENJE

Nedoglasno želim
da nečim smjelim,
možda cijepanjem glasačkog listića,
srušim pretponoćnu šutnju nad ovim gradom.
I kad zaokružio bi se Mjesec nad ovim gradom
i zakucao njegov odraz na mom zidu,
sve snoliko
imalo bi opet svoju sliku i sjenu,
a ja bih jedino
u toj sjeni
pronašla hlad.


LOVE, DOG AND HELL

Hodam u plavo-bijeloj cicanoj haljini
Koju je nosila moja prijateljica
Kada joj je prvi put prišao njen sadašnji muž.
Sada je trudna i haljina joj više ne može,
A ja oživljavam njene uspomene.

Hodam u plavo-bijeloj cicanoj haljini.
Na ulici
Iz nekog muškarca u mene perverzno bulji Bukowski.
U njemu ja sam dobra žena
Potrebnija i od pisaće mašine.

Cicana haljina leprša
Moje, njegove i tuđe uspomene,
Gleda u mene,
Dok nekoj dami pošteno plaća
Izmamljene zagrljaje.


NIT

Ako dovoljno dugo,
Dovoljno uporno
Gledam u pahulje,
Vidim kako one stoje
A ja letim u vis.
Ako dovoljno dugo,
Dovoljno uporno
Držim raširene prste u vodi,
Osjetim da voda je
Zaronila u mene.
Ako dovoljno dugo,
Dovoljno uporno
Šutim,
Osjetim ustajali miris duhana
Na kariranoj košulji
Glave zaronjene u očev trbuh.
Ako dovoljno dugo,
Dovoljno uporno
Listam,
Srećem pisca iz čije kose izrasta moja,
Dok mi je lice zariveno u njegov vrat
Golica me neosijedjelom bradom asfaltnog mudraca
I tjera na mučni kašalj
Tek izdahnutim duhanskim dimom.


INTIMA

ja i ti smo imali
fitilj od jazza dogorio
usnama odgurnutu kocku leda
od ruba čaše
dok je nečiji pogled od voska
kapao po nečijem vratu
nečiji duhanski dim upleten u nečiju kosu
jezikom skupljena
raspukla zrna kafe sa nečije kože
i džepom prigušenu
polifonu tišinu nepristiglog SMS-a
sljedećeg dana


NEDOŽUDNO ČEKANJE

Najgnusniji način
Da nešto nemaš
Je da ga imaš,
Zasigurno imaš.
 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2008.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452-9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR-ID 141175564
BKG 6 / 2008. Sveska 19.

Nazad