2006.

MILICA ARNERIĆ

Rođenjem i porijeklom Dalmatinka, već 31 godinu. Unatoč iskrenoj namjeri da ga se ignorira vrijeme naime ipak postoji. Značaj mu je, pak, upitan.
Trenutačno u životnoj fazi koju se nada uskoro okončati. Nada se uspješno. Nada se i sretnije izabranoj/ostvarenoj slijedećoj. Nada umire zadnja.
Ne piše od malenih nogu. Trenutačno rijetko. Nije objavljivala ništa i nigdje.
Sretno zaljubljena sa samo 1500 km prostora između.
(stan: medusa.blog.hr
galerija: medusa.mojblog.co.yu)


 

O, Svijete!

Da se razumijemo!
Prije ću jezik ko peteljku
prikačiti za košpicu u čvor
nego riječima povrijediti
mile tvoje osjećaje!

U bejbi ružičastom svjetlu
neonskog odsjaja
trepčuće reklame
mog unutrašnjeg oka
ja sam spremna
visokom jebeno oštrom
potpeticom
tamnoljubičaste lakirane cipele
na kojoj posrćem
ko po rupama
provincijske rive
nakon Svetog Roka opijena
rasparati ti utrobu
da odlete
bijele bezkljune golubice
šarene laži maži
rajske ptice kakadui
do onog otoka
od pred par dana
gdje se ležu najbjelja jaja
za doručak mom
brand-new ljubavniku
nakon što noćima
jutrima popodnevima
uzrokuje napadaje amnezije
o stijene razbijene
iz kojih se cijedi mliječ
dok moja bejbi ružičasta sluz
tone nazad ka izvoru
oka Velike
Uzdišuće
Slane
Moje
Majke.
Ako je to najbolje šta mogu učiniti,
onda je zasigurno
više nego dosta !


Dok smo se noćas jebali zasigurno su negdje plakala djeca.

Znaš, odlučila sam da te volim.
Po mojoj su plahti
tragovi sperme.
Krevet mi je
negativ razlivene tinte.
Netko je ostavio punu
bocu s vodom kraj kreveta
noćas oko 3:45.
Djeca su prazne
kotrljala pod stolom.
Sutra je dan za reciklažu
običnog vinskog stakla.

Onaj trenutak bliskosti
je bio neophodan
da odlučim da te volim.
Čudno, naime, jer nije bio s tobom.
oblik njegovog kurca
utisnut na mome bedru.
Bokovi koji kruže u ritmu.
Zasiguran podsjetnik
da sam...
Odlučila sam da te volim.

Zavlačim se potom u kukuljicu
ispredenu od sline
osobnog legla paukova.
Dudove svilce sam odavno
pustila da odlete sa pticama.

Raširenih nogu očekujem rituale.
oblikujem tvoje riječi
stišćem vaginalne mišiće.
Odižem dupe ka zvijezdama.
Mislim na toplinu njegove želje.
i oblizujem svoje prste.
Odlučila sam da te volim.
Jer mi je žao da se
neusmjereno rasipam.
Jer me ima previše.


Devojčice stanuju sa druge strane ulice.

rekao mi je tu jednu večer.
noć.
"mia zašto tako plešeš
da te svi gledaju."

nijanse djetinje tuge u glasu.
al bio je pijan
pa se ne računa.

nasmijala sam se.
ponudila lap dance.
filmski povlašten.

pišalo mu se.
al bio je pijan
pa se ne računa.
nijanse djetinjeg straha u očima.

a ja sam se samo
samo-zavodila.
po običaju
sama sebi
dostojna
dostatna
partnerica.
[iz puke potrebe.]


izmedu 2 i 3 odletjelo perje

bez-dušan dan.

jedan od onih
kad žute vrećice za gnjilež
umjesto organskim otpadom
poželim natrpavati
identitetima
karakterima
ulogama
maskama
ukusima
stavovima.
svim našim dramama
minornim igricama
omiljenim sex pozama
omiljenim piscima
i omiljenim sijećanjima
na poneku šetnju
ulicama tuđih gradova
na kafe po sunčanim uglovima.

dok na vrh naguravam
već napola istrunule
emocije
propadaju mi prsti
lijepe se.
zapinju.

pred unutrašnjim okom
vizija
ove jedinke koja
me gleda danas nazad
beznadežno ravnodušno.
kroz podočnjake.
kako iz aure svjetla,
ko anđeo pravde,
definicije sebe
onako u balkanskom stilu
pušta u vis sa krovova.
žuti baloni punjeni helijem.

umjesto toga
bacam neke bombone sa stola
koje predugo već nitko ne jede.
bacam neku plijesan
od iza sudopera.
popisujem obaveze,
odlučno param neke spise.
žarom psa tragača
njušim istekle autobusne karte.
papiriće od žvaka.
vrećice šećera u torbi.
i sakupljačica starog otpada
mora od nekud pa počne.

 

Copyright © by Milaca Arnerić & Balkanski književni glasnik – BKG, 2006.

Nazad