Krunoslav Šetka

Krunoslav Šetka rođen je 29.05.1971 u Konjicu, BiH. Do sada je objavio zbirku pjesama “Nemoj pjesniče” 2008., zbirku priča “Pismo nulte kategorije” 2009., roman “Jazz roman” 2009.
Dobitnik je prve književne nagrade 2008. od Herceg - novskog kazališta, na natječaju „Naš Čovjek“ za najbolju kratku dramu iz Bosne i Hercegovine.
 

Krunoslav Šetka

   

UMJETNICI

Njihova snaga izgoni sotonu iz skrovišta
i primorava da se svuče pred masama
Umjetnici nose temelj Zemlje na djelima
Upravljeni na desetine Božjih zapovijedi
iscrpljeni se vraćaju od kajanja
i mole za novu kaznu u svom skrovištu

Oni život ne dožive
Prolaznici su što plutaju društvom
te ih se tu i tamo katkad usidri
na njihovoj ravnoteži plime i oseke
Ni uz najbolje namjere
nemojte ih pokušati preobratiti
na vaše običaje
jer će temelji Zemlje početi kliziti


ZAOBILAZNICOM ILI PREČICOM
NA ISTOM SI PUTU
KRUŽENJA U PRIRODI
KRUŽENJA U DRUŠTVU



Nekad se poistovjetim

sa ljubavnicima

Gledam ih po klupama kako nešto šapuću
grle se i smijulje nečemu što samo oni znaju
pa se udaljavam koracima zavodnika
tako dugo sve dok; dok; dok;
se iz daljine ne vratim

sa zlobnicima

Gledam ih kako im lice obasja
neka čudotvorna svjetlost dok nanose bol
pa se udaljavam koracima čudotvorca
Zaustavljam prvog prolaznika i kažem mu
ti nisi ništa drugo nego; nego; nego;
prolaznik ode – bol ostane

sa djecom

Gledam ih kako se igraju u parku
pa se udaljavam koracima nevinosti

Blijedim. Iščezavam. Hlapim.
Kao kišne kapi past ću na zemlju.
Postat ću poplava. Nakon suše. Čovjek.


MORE JE ZRCALO MOJE
( na stih Viktora Vide )

Tamo gdje mu je čvrstina odredila granice
gdje mu prkosne stijene suzbijaju gibanje
u taktu mjeseca, ritmu vjetra, melodiji zvijezda, aranžmanu sunca,
pod tremom se giba na zemljanoj bini
Opet žude, žude stijene za oblikovanjem
za dodirom valova vršcima prstiju
za pjenušavom pjesmom kakvu i sudbine slušaju
Postanu stijene ljepše, svečanije

Tamo gdje ga ne vide i ne čuju
ubrizgaju se u njegov odraz
Iznad, iznad boju svoju razlijeva
ni početka ni kraja
spaja žudne na razlivenoj stvarnosti

U njemu se proždiru
u njemu se rađaju, skrivaju, umiru, talože,
a ono leglo na jedno mjesto
nikako da se digne, ustane,
progovori već jednom jezikom postanka
i ostavi pustoš razbijenog zrcala


PUSTITE PJESMU NA MIRU NEK LUTA

Na improviziranim nosilima treskaju moja izmrcvarena slova
Najezda ljudi u kavanama ostavlja prazninu
za samoubojice i lopove,
da na koncu nitko nikome ne bi mogao suditi,
svi u istoj krađi osjećanja
raspodjeljuju novce na ljubav
što se utapa pri iskorištavanju, a mi za njom,
a mi oko nje, kružimo ko lešinari.

Ne prekidajte mi ovu pjesmu
iskidat ću dušu ko papir.
(sve će pse rastrgati vukovi
djeca će igračke i lutke pokušati balzamirati
nebo će srasti uz nebodere
djevojka će pravilnim ritmičnim pokretima ruku
tim dvjema nježnim granama smokve
obilježavati svoju putanju po zraku
koju će bojati kistovi bure
na ovom zategnutom platnu)
 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2009.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452–9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR–ID 141175564
BKG 2 / 2009. Sveska 21.

Nazad