Luka Kuveždić

Luka Kuveždić, rođen je 15.10. 1980. godine u Osijeku gdje trenutno i živi. 2007. godine diplomirao je filozofiju i hrvatsku kulturu (kroatologiju) na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu 2008. godine upisao je poslijediplomski studij hrvatske kulture. Prevodi s engleskog jezika, objavljivao poeziju i eseje u brojnim značajnijim i manjim časopisama. Od prosinca 2008. godine zaposlen je kao asistent na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.

Luka Kuveždić

   

STUDENT MUZIČKE AKADEMIJE U ZAGREBU

Vježbao je tog prijepodneva kada je čuo zvono na vratima.
Odložio je instrument i krenuo prema hodniku.
Mogao je biti bilo tko, jedan od njegovih cimera
ili netko od njegovih kupaca.
Na vratima ugleda poznanika koji je već mjesecima
od njega kupovao travu. Pozove ga unutra,
u drugoj sobi ispod kreveta izvuče vrećicu s travom
i odvoji mu za dogovoreni iznos.
Predao mu je paketić gledajući kako
ga ovaj odmjerava u ruci.
Zatim ga isprati. Uzeo je saksofon
i nastavio svirati. Znoj mu je tekao
niz obraz kad su ga ponovno prekinuli.
Bila su to dvojica klinaca, neki Zagrepčani.
Ovo mu je bio prvi put da ih vidi u životu.
Bilo je nečega u njihovu ponašanju
zbog čega osjeti strah.
Izgledali su lakomisleno, o tome se radi.
Svejedno, prodao im je dva grama speeda i
nekoliko ecstazyja. Kad ih je ispraćao
pogledom preleti po haustoru.
Od sada će odbijati nove narudžbe i ograničiti se na ljude koje poznaje.
Sada si to može priuštiti.
Poželi da se nikad nije upustio u ovo.
Nije to ništa, pomisli.
Uostalom, već se navikao na ovakav život,
život s određenom količinom straha i laži.
Ionako nema izbora. Od roditelja ne može puno očekivati.
Zapalio je drugi joint tog jutra i popušio ga uz čašu vode.
Zatim se vratio sviranju.
Pola sata kasnije morao je na predavanje.
Izašao je na ulicu i odmah se našao okružen ljudima.
Osjeti se sretnim, bez obzira na sve.
Pomisli na noć i kako će se provesti.
Pa što ako svakog časa može propasti!
Za nekoliko godina njegov će život biti normalniji.
Promatrao je ljude oko sebe;
muškarac u antikvarijatu,
dvojica u kafiću,
ona žena s bijelim šalom!


KREVET ZA GOSTE

                                          Marini i Bošku

Vukovar – Vinkovci – Osijek – Beograd – Zagreb.
Za kuhinjskim stolom u stanu mojih prijatelja u Vlaškoj.
On je dobio posao u Zadru.
Ona mora iseliti do kraja tjedna.
Dopušta mi da koristim njen telefon
i da ju gledam kako hoda kuhinjom u gaćicama.
Ne brinite se za mene.
Daje mi bocu votke i
namješta za mene posteljinu na kauču,
a zatim odlazi u susjednu sobu i liježe u krevet.
Kad joj pokušavam zahvaliti na tome kaže samo: "Kikiriki".
Ostavlja vrata otvorena tako da i dalje možemo razgovarati.
Prvi put sam ovdje. Ona pali televizor.

Sumnja u vlastite motive.
Osjećaj koji je možda poput
dodavanja gasa na 180.
Možda. Sada više nisam tako siguran.

Ne znam što će biti sa mnom niti
s bilo kim od nas.

Kontrola bijesa, tuđa očekivanja koja neću moći ispuniti…

Brže, nego što to možemo razumjeti
naši životi će se promijeniti.


SUNCE

Agave, čempresi, spušteni prozori.
Obala i more u svjetlu farova.
Ljepota vožnje cestom po otoku
noću.

Jednom sam ti rekao da ne volim elektronsku muziku,
ali onaj DJ, Englez,
neprestano s čašom u ruci.
Hoću reći kako mi se nikada prije nije dogodilo ništa slično.
Plesali smo do jutra. Podižući ruke u zrak.

A zatim povratak u našu sobu,
na naš balkon.
Gdje smo nastavili razgovarati dok je sunce
osvjetljavalo luku i stari grad.
Sunce na balkonu, na stolu,
u tvojoj haljini i na tvojim koljenima.
Sunce na krevetu unutra
gdje vodimo ljubav.

Zapamtio sam sve to
i kroz sve još jednom prošao
gledajući te kako spavaš.
 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2009.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452–9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR–ID 141175564
BKG 2 / 2009. Sveska 21.

Nazad