Anisa Trumić

Anisa Trumić, rođena 16. juna 1985. godine u Tuzli. Osnovnu školu završila u Živinicama, gdje živi od rođenja. Opću gimnaziju, također, završila u Živinicama. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Tuzli, odsjek Bosanski jezik i književnost.
Amaterski se bavi umjetničkom fotografijom i do sada je osvojila dvije nagrade.
Književne radove objavljuje u časopisima širom Bosne i Hercegovine, ali i van njenih granica. Jedna je od pobjednika Svjetskog takmičenja poezije u Trstu 2008. godine. Iste godine osvojila glavnu Književnu nagradu "Srebrenica" na internacionalnom takmičenju za kratku priču. Naredne godine, 2009., pobijedila na Književnom takmičenju za poeziju i prozu "Pontes" u Hrvatskoj, koje, također, ima međunarodni karakter. Na Internacionalnom takmičenju za dječiju prozu i poeziju u Beogradu osvojila treće mjesto. Bila član žirija za izbor najbolje kratke priče 2009. godine za Međunarodnu književnu nagradu "Srebrenica". Na Književnom konkursu "Ulaznica 2009." poetički radovi su joj pohvaljeni.
Radovi su joj već prevođeni na engleski i italijanski jezik
 

Anisa Trumić

   

Religijski diskurs u romanu
"Dnevnik o Čarnojeviću" Miloša Crnjanskog

Miloš Crnjanski je napisao odličan ekspresionistički roman rastresene fabule. To je, zapravo, lirski roman sa ekspresijom traume, posttraumatskim sindromom. Roman o psihologiji čovjeka koji je iz rata izašao u potpunosti promijenjen, uznemiren, slomljen i izgubljen u novom poretku stvari.

Roman je pisan u formi dnevnika zbog lakšeg bilježenja doživljaja koji se otvaraju za interdiskursivnost, vješto prelaženje sa fiktivnog na dokumentarno bilježenje.

Crnjanski se odlučio za formu dnevnika i iz razloga što je to najbolji način za liječenje traume, oslobađanje od traume, što je i bio glavni zadatak ovog romana napisanog neposredno poslije Prvog svjetskog rata.

Religijski diskurs se u romanu kreće od vjerovanja u djetinjstvu, preko drame ateizacije tokom rata, tj. mladosti, da bi se sve završilo u panteizmu, sjedinjenju sa prirodom i vraćanju nebu, glavnom ekspresionističkom simbolu, poslijeratni period, vrijeme duševne starosti.

"Modernistički junak sklon je dvojnosti, raspolućenosti između tijela i duha, spoja anđeoskog i demonskog, čežnje za vjerom i bola zbog nemogućnosti njenog ostvarenja."1

Takav je i naš junak koji na kraju utjehu pronalazi u prirodi. Dakle, put našeg junaka ide od vjere preko ateizma do panteizma, što je povezano sa tri bitna razdoblja njegova života: djetinjstvo, ratni period i poslijeratni period.

Kod pripovjedača se odigrava drama ateizacije, jer je on vjernik u ranom djetinjstvu, a nevjernikom postaje u mladosti, tačnije u ratu, jer čovjek tada gubi svaki smisao za bilo koji oblik vjerovanja.

Na samom početku "Dnevnika o Čarnojeviću" možemo iščitati konstruiranje religijskog drugog kao neprijateljskog. Kao djetetu su mu pričali, tj. konstruirali odgovarajući identitet: "

... ili su mi jednako pričali o nekim selima, što su gorela i o nekim ljudima sa crvenim fesovima, što su jednako klali i ubijali. Jedno veče su mi pričali: kako se nabada na kolac. Kažu, mnogo sam tada plakao."2

Dio "Dnevnika o Čarnojeviću" u kojem se upoznajemo sa Čarnojevićem, također je osjenčen konstruiranjem drugog kao negativnog, najprije religijskog drugog, jer se počeo smijati drugovima koji nose fes, potom se smijao državama, uopće smijao se drugima.

Pripovjedač se, dakle, u djetinjstvu nalazi unutar vjerskog diskursa. Kršten je u ime Svetog trojstva – Oca i Sina i Svetoga Duha, ali
... svud u snegu beleše se tako prazne naše stare, ostavljene crkve. Daleko u daljini sijali se krstovi i videle se senke naših starih, praznih, ostavljenih crkvica."3

Ovdje je jasno prikazan sukob između religijskog i vjerskog diskursa. Religija polako nestaje, crkve su postale crkvice, prazne i ostavljene, dok je vjera još uvijek prisutna, jer simbol vjere – krst sija.

"Čujem iza mene onog, što već mesecima svako jutro čita San Majke Božije, a ja opet sagnuh glavu i počeh jesti hleb i posipati ga šećerom."4

Ovdje leži trenutak u kojem iščitavamo početak ateizacije. Rat je i malo ko vjeruje u bilo šta, on je u ratu izgubio vjeru u Boga.

"Negde daleko tada na jugu molile su se stare žene za mene. A negde daleko na severu ležali su moji ljudi prljavi, vašljivi i gladni u blatu."5

A on se nalazi u sredini, između vjerovanja i nevjerovanja. To je ekspresionističko slivanje religioznosti sa ateizmom. Ateizam nosi u sebi sve atribute duboke pobožnosti.

"A ja sam umoran ustajao kad bi zvona zazvonila i odlazio u crkvu praznu i hladnu."6

Religija je prazna i hladna, ali vjera zvoni i plijeni njegovu pažnju – težnja ka povratku vjere jedna je od glavnih značajki ekspresionizma. I "Božić, plače kao majka;"7, Božić koji označava rođenje plače kao što majka plače za sinom koji je u ratu poginuo, rađanje vjere koja u ratu umire.

U "Dnevniku o Čarnojeviću" imamo i uništavanje hijerarhijskog poretka. Potpuno ateistički su prikazani popovi u djelu. To je ona nevidljiva revolucionarna čežnja u ekspresionizmu koja pliva u moru osjećanja, neovladiva želja za novom etikom, neobuzdanom težnjom za slobodom, bezobzirna borba protiv svakog autoriteta ma u kom obliku se javio.

"... a meni dođe da se grohotom nasmejem jednom popu, crnog, majmunskog lika, što dolazi i gleda me začuđeno."8
"Zaprepašćeni sveci gledali su sa zida okrečenog, belog i čistog i glupog lica oblazili su oko stada ovaca. Posle su došle na red priče o Hristovom grobu (...) I sto gadnih šala i psovki znali su o tom. Ne beše ni jedne drage slike u rečima njinim..."9

Osjeća se žal za gubitkom vjere. Prikazujući razgovor popova on uništava njihov autoritet, skida ih sa trona i prikazuje kao "glupa lica" koja obilaze oko stada ovaca, tj. naroda, umjesto da budu prave vođe, da ih povedu naprijed, da budu dobri pastiri. Potom u bolnici zabezeknuti Hristosi su gledali sa zidova na strahote rata – ranjenike i tada se prvi put pojavljuje strah kod pripovjedača, ekspresionističko osjećanje.

"Na zidovima su visili drveni Hristosi sa zabezeknutim glavama i čvorugavim kolenima. Tu sam prvi put osetio strašan strah, tu sam prvi put sažalio se nad svima nama."10

Pojava djevojke po imenu Marija je fascinantna! Ona je jedina nedostižna djevojka u djelu i očaravajuće je ljepote. Marija ga je skrila i odvela u daljinu i tada su prolazili pokraj
"... nekih kapelica i obojenih majki Božijih kraj puta."11

Marija je slika i prilika Majke Božije, ona je nedodirljiva sjajna zora koja ga umiruje. Ona je ona izgubljena vjera za kojom žudi. A crkve su uvijek hladne i prazne, jer i u njemu odzvanja praznina tamo gdje je nekad bilo mjesto za Boga.

Prepletenost predratnog i ratnog perioda, njegovog duševnog, tj. vjerskog stanja, javlja se najočitije u sljedećem:
"Vino u putiru setiće me žrtve i mistične literature i ja ću se smiriti."12

Vraćajući se u djetinjstvo i vjeru on će se smiriti. Zatim slijedi nastavak:
"Danas nam stiže On. On je naša krv, ali On ima još manje stida nego mi, (...)"13

Riječ On je namjerno napisana velikim slovom kako bi nas navela na pomisao o Isusu Kristu, što je prvo čitanje, ali u riječi On krije se i vojni oficir. On ima manje stida, jer on naređuje napade i pokolje, a mi smo samo njegove sluge, izvršitelji. Odlična igra riječima i njihovim značenjima!
Ovaj dio završava:
"... pevaće jednoj nevinoj majci, u daljini će gruvati topovi. A kad izađemo obasjaće nas sunce."14

Pjevat će Djevici Mariji, majci Isusovoj, ali će pjevati i svim drugim nevinim majkama čiji sinovi ratuju i prolijevaju svoju krv za slobodu. Izlazak na sunce nije izlazak iz crkve već iz rata. Kada se rat završi obasjat će ih sunce, mir.

Očita podijeljenost pripovjedača između vjerovanja i gubitka vjere svoj izlaz će naći u panteizmu, ljubavi prema prirodi i sjedinjavanju s njom.
"... i nikad mi neće pasti na um da verujem u šta drugo, do u jablanove."15

Čežnja za bojama i svijetom tišine udaljenom od ljudi i buke koju oni stvaraju nije ništa drugo nego vrsta panteizma koji je u prirodi i boji vidio istinski život.

_________________
napomene:
1] Zdenko Lešić, Teorija Književnosti, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005.
2] Miloš Crnjanski, Dnevnik o Čarnojeviću, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd, 1984.
3] Ibidem
4] Ibidem
5] Ibidem
6] Ibidem
7] Ibidem
8] Miloš Crnjanski, Dnevnik o Čarnojeviću, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd, 1984.
9] Ibidem
10] Ibidem
11] Ibidem
12] Ibidem
13] Ibidem
14] Miloš Crnjanski, Dnevnik o Čarnojeviću, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd, 1984.
15] Ibidem
 
 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2009.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452–9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR–ID 141175564
BKG 3 / 2009. Sveska 22.

Nazad