Jasna Held intervju

Jasna Held, rođena je, živi i radi u Dubrovniku. Pripovedačica bajki i priča za decu i odrasle. Tim zanimanjem aktivno bavi od 1994. godine, da bi u decembru 2005. godine osnovala i obrt: Umjetničko i književno stvaralaštvo i reproduktivno izvođenje - govornici "Ptica modra".

 

Jasna Held

   

Bajke vole da putuju

 Jasna Held, profesionalna pripovedačica bajki

Kad smo bili mali učili su nas da su se priče od iskona pripovedale u krugu porodice ili plemena, uz prijatno pucketanje vatrice na ognjištu. Pripovedači su bili posebni ljudi, u dosluhu sa onostranim silama, duhovima predaka, spona koja je spajala dva sveta: svet mitova i bajki i svet u kojem se živi.

Nasuprot tim davno prohujalim vremenima, ko danas uveče pred spavanje čita deci bajke za laku noć? Ima li onih koji su odrasli uz pripovedanje mitova starih Grka? Ko može da se pohvali kućnom bibliotekom bogatom bajkama? Ko je danas uopšte gladan bajki?

U vreme raspada bivše Jugoslavije Jasnu Held zauvek je začarao svet vila i vilenjaka, divova i zmajeva. Profesionalnim pripovedanjem bavi se od 1994. godine, a 2005. osnovala društvo Umjetničko i književno stvaralaštvo i reproduktivno izvođenje - govornici „Ptica modra”. Od kada je stupila u taj čarobni svet ne prestaje da traga za novim bajkama. I ne prestaje sa radom. Stoga, pošto smo se okupili pod vedrim nebom, u krugu oko ognjišta, pripovedanje može da počne.

* * *

BKG: Kako se ulazi u bajke? Kako ste Vi ušli u svet bajki i kada?

HELD: Eh, da...'ulazak' u bajke i kako se to radi... zapravo je vrlo jednostavno i komplicirano u isti tren. Jednostavno je, naravno, onome koji zna, a za sve ostale izgleda komplicirano i time spada u neku 'tajnu'. Ne tajnu po tome što je misterija samo po sebi, već tajnu po tome što je netko 'ne vidi' i što se ne može opisati niti rečenicom niti odgovorom već treba doživjeti i to osobno...

A kako sam ja 'ušla' u svijet bajki? Kad sada unatrag gledam na svoj život rekla bih ovako: zapravo sam došla iz 'svijeta bajki' (kao i svi mi) i trebao mi je dobar dio života da to shvatim i potrudim se, sa ovih pozicija, pokušati nanovo živjeti u njemu. Tome su mi najviše pomogle same bajke. No, napominjem da kad kažem 'bajke' mislim isključivo na narodnu predaju, tradicionalne priče i bajke.

BKG: Živite u Dubrovniku, jednom od najlepših gradova na Jadranskom moru. Koliko je atmosfera u kojoj ste odrastali učestvovala u izboru Vašeg današnjeg zanimanja?

HELD: Ma živim u najljepšem gradu na Jadranskom moru! A atmosfera u kojoj sam odrastala? Pa, reći ću to ovako - tek kao odrasla te putujući posvuda, bila sam zatečena potrebom da nakon svakog izlaska moram očistiti cipele. U Dubrovniku cipele čistim i namažem, recimo, dvaput godišnje. Tada sam shvatila da sam, živeći u Dubrovniku, čitav život živjela u dvorcu, poput neke princeze...

BKG: Kad ste odrasli, da li ste sami tražili bajke ili su one izabrale Vas?

HELD: To je bilo uzajamno - i ja sam njih tražila i one mene...

BKG: Šta Vas privlači bajkama? Šta to one imaju što druge priče nemaju?

HELD: Narodne bajke sadrže istinu. To je razlika. To nije svijet fantazije nečijeg uma, već svijet mašte, stvarni i postojeći svijet. Pripovijedajući, jednom prilikom, u Domu umirovljenika, bila sam ugodno iznenađena reakcijama štićenika - čula sam kako govore: «To je istina! To je živa istina!», i da, slažem se s njima, to je i moja spoznaja.

BKG: Kako se pripremate za nastup? Koliko Vam je vremena potrebno da „savladate” jednu bajku?

HELD: Za nastup se pripremam prvenstveno slažući repertoar, misleći na publiku (uzrast i interese te potrebe sredine i situacije). A za 'savladati' bajku, kako-kad. Nekada mi je potrebno više vremena, nekada mi je dovoljno pročitati je samo jedanput. Moram napomenuti da nastupam već šesnaestu godinu tako da imam iskustva a i poseban pristup poimanja same bajke.

BKG: Desi li se neka promena u Vama kad obučete haljinu za pripovedanje?

HELD: Pa da. Kostim i cipele u kojima se 'krećem' kroz bajku su mi važni. Dok nisam upoznala druge pripovjedače, mislila sam da je samo meni tako...

BKG: Danas kad se osvrnete na početke pripovedanja, kako Vam izgledaju? Sa kojom ste bajkom prvi put nastupili „na sceni” i koja je to scena bila?

HELD: Počeci mi danas izgledaju prilično hrabro. No, vremena su bila drugačija. Prvi put sam nastupila u jednom vrtiću u proljeće u ratnom Dubrovniku 1994.godine. Bila je to jedna Bugarska bajka.

BKG: Koliki Vam je današnji repetoar i kako birate bajke? Da li Vam je nakon toliko godina pripovedanja teže ili lakše da učite tekst napamet?

HELD: Danas u repertoaru imam više od stotinu bajki (ne brojim ih više). A što se tiče 'učenja teksta' - bajke se ne memoriraju na taj način i to je jedna od tajni...

BKG: Kako se pripremate za nastup? Gledate li sebe u ogledalu kad vežbate ili…

HELD: Oh, ne, ne gledam se u ogledalu dok vježbam! Pred sobom želim vidjeti publiku a ne svoje lice! Na počecima su mi ukućani bili publika a danas mogu i bez ukućana uvježbati. Potrebna je koncentracija i kreativnost!

BKG: Jedini ste u Hrvatskoj koji se profesionalno bavi ovim poslom. Ima li na Balkanu nekog sličnog Vama? Koliko pripovedača bajki ima, zapravo, u svetu?

HELD: Znam da u Grčkoj ima isto samo jedna profesionalna pripovjedačica, kao i ja. To je moja kolegica i prijateljica Manja Maratou (Manya Maratou). Toliko o Balkanu jer ih u svijetu ima jako puno (znam da u Njemačkoj i Velikoj Britaniji imaju čak i Udruženje pripovjedača bajki - vjerojatno takvih udruženja ima i u drugim zemljama - pripovjedača ima puno i svugdje, u svim zemljama i na svim kontinentima).

BKG: Proputovali ste, zahvaljujući bajkama, mnogo zemalja. Kakav je prijem bio u inostranstvu?

HELD: Kada putujem vani, pripovijedam na engleskom jeziku (to je jedini strani jezik kojeg govorim) a prijem je svugdje bio iznenađujuće dobar (od strane renomiranog pripovjedačkog udruženja u Velikoj Britaniji preporučeno je za poslušati i 10 Europskih pripovjedača – van Velike Britanije - među kojima sam i ja). Napominjem da postoje brojni Festivali pripovijedanja - a to je večernji program za odrasle.

BKG: Kako prevazilazite jezičku barijeru?

HELD: Bajke su čudesne. Jednom su me, u Njemačkoj, zamolili da ispričam jednu bajku na svom jeziku - nakon što su poslušali, rekli su mi da su čak i razumjeli. Kako - e, pa mora da je i to neka tajna...

BKG: Možete li nešto novo da naučite od stranih pripovedača? Da li se njihove tehnike pripovedanja razlikuju?

HELD: Ah, uvijek se nešto novo nauči. A tehnike su u svih pripovjedača različite. Tehnika pripovijedanja je vezana uz unutarnji razvoj, život i iskustvo svakog pojedinca. Jednom sam prilikom slušala tri vrsna pripovjedača koji su ispričali istu priču. Moj dojam, a i dojam ostale publike, bio je da su to tri različite priče.

BKG: Imate li tremu pred publikom?

HELD: Pred publikom uvijek imam tremu, bez obzira kojeg je uzrasta (jesu li djeca ili odrasli). Trema je strah a strah je vezan uz strahopoštovanje. Publiku treba poštovati!

BKG: Ko su strožiji kritičari: deca ili odrasli? Na kakav prijem nailazite kod dece? A kod odraslih?

HELD: Djeca ne poznaju kritiku. Ona samo reagiraju - ako niste dobri - oni to pokažu. Djeca mene prepoznaju kao nekoga iz svog svijeta. Odrasli jako vole moje pripovijedanje, to su druge i drugačije priče, duhovite i intrigantne, a, Bogu hvala, dovoljno sam stara da imam životnog iskustva kojeg unosim u svoj rad - to odrasli itekako prepoznaju i cijene.

BKG
: Gostovali ste na brojnim festivalima u Nemačkoj, Engleskoj, Švajcarskoj: kakva su Vaša iskustva? Da li bi nešto slično moglo da se organizuje u Hrvatskoj?

HELD: Moja iskustva sa festivala su vrlo pozitivna. No, treba uzeti u obzir da ti festivali imaju tradiciju - tako da tu dolaze ljudi koji su se već dovoljno kultivirali za slušanje takvih nastupa. U Ogulinu postoji Festival bajki, ove je godine bio treći - i prvi puta su nastupali pripovjedači (jedna Njemica, Francuskinja i ja). Bilo je izuzetno dobro posjećeno i prihvaćeno. Dakle, potrebno je samo nečijeg entuzijazma za organizirati takav događaj.

BKG: Možete li nešto više da nam kažete o Vašem gostovanju na Ogulinksom festivalu bajki, kao i o samom festivalu?

HELD: Ogulinski festival bajki je jedan predivan festival organiziran od divnih ljudi iz Turističke zajednice grada Ogulina. Prepun je događanja, s ljubavlju odabranih i sjajno organiziranih. Ono što je mene, kao pripovjedačicu, ugodno iznenadilo u tri dana nastupa U Ogulinu je da su ljudi, čuvši o tome, svakoga dana dolazili u velikom broju - iz raznih gradova (Zagreb, Rijeka, Karlovac).

BKG: Ove ste godine na Krku gostovali na Letnjoj školi pisanja Pontes. Kako je došlo da saradnje između Vas i Katarine Mažuran Jurešić? Kakvi su Vaši utisci sa Letnje škole?

HELD: Do suradnje je došlo slučajno, kao u bajci. Zapravo je većina mojih kontakata takva a obzirom da mislim kako slučajnosti ne postoje volim reći da bajka ima svoj put... Nisam, na žalost, sudjelovala u događanjima Ljetne škole, već sam samo pripovijedala. No, obzirom na moju ljubav prema literaturi i knjizi - duboko cijenim to što Katarina radi!

BKG: Mislite da svojim pripovedanjem možete da utičete na savremenog pisca?

HELD: Pripovijedanje uvijek utječe na nas, na ovaj ili onaj način, bez obzira kojeg smo zanimanja ili profesije. Ovisi o našem individualnom slušanju i poimanju. To je, zapravo, ono čemu se ja nadam - da će bajka 'pokrenuti' nešto u nekome.

BKG: Šta radi pripovedačica kad ne pripoveda? Čime se bavite u slobodno vreme? Čitate li neku drugu literaturu pored bajki i koju?

HELD: Najviše sam okrenuta svojoj profesiji i radu. Zapravo, volim reći da je pripovijedanje moj 'poziv'. Osim bajki, čitam romane i povijesne knjige (znanstvene) – trudeći se odabrati žene pisce (gotovo isključivo čitam ženske autore!) - kupujući svaki novi prijevod (toliko toga ima ali se slabo prevodi). Valjda to ima neke veze s godinama - ustanovila sam da jedino žena zna dobro opisati ženu i njen unutarnji svijet i odnos sa drugima.

BKG: Igra li muzika presudnu ulogu u Vašem radu? Koliko uopšte savremeni svet utiče na vaše stvaralašto: film, televizija, politika?

HELD: Muzika u mom radu nije presudna ali je bitna. Zapravo je doprijeti riječju do svijeta u kojemu i muzika živi - veliku uspjeh! A suvremeni svijet i događanja u njemu svakako utječe i na moj rad - ta utječe na ljude a ja njima pripovijedam - biram repertoar bajki i priča koji je uvijek, na ovaj ili onaj način, aktualan.

BKG: Snimate li svoje nastupe? Planirate li neko CD izdanje? Zbirku Vaših bajki?

HELD: Svoje nastupe ne snimam i ne volim ih snimati. Volim samo živu riječ i živi kontakt s publikom. Planiram izdati par slikovnica i knjigu bajki iz mog repertoara.

BKG: Nastupate u školama, vrtićima, domovima za decu i stare, u klubovima, knjižarama, na sceni? Kako se ti nastupi razlikuju i koji bi izdvojili kao poseban?

HELD: Nastupi se razlikuju samo po publici. Nijedan nastup ne mogu izdvojiti - svaki je poseban, jedinstven i neponovljiv! Znam da neobično zvuči ali je tako.

BKG: Ova je godina, da kažemo, za Vama. Šta Vam je dalje u planu?

HELD: U planu su mi neke nove predstave i, kao i uvijek, neke nove bajke i priče (nove meni i mojoj publici a zapravo su stare koliko i čovječanstvo!)

BKG: Za kraj, šta biste savetovali naše čitaoce: treba li čitati bajke bez obzira na godine?

HELD: Ah, da, naravno, pogotovo kad ste u nekom problemu ili neprilici! Svijet narodnih bajki i priča djeluje terapijski, kako na one koji slušaju, tako i na one koji ih čitaju - sebi ili drugima (neki su moji kolege vani angažirani za pripovijedanje - kao terapiju u bolnicama!)!

Razgovor vodila: Tamara Lujak
 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2009.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452–9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR–ID 141175564
BKG 3 / 2009. Sveska 22.

Nazad