Srđan Sandić

Srđan Sandić (Osijek, 1985) - diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Radi kao književni kritičar u Zarezu, te suradnik za portal www.b92.net, te još neke lifestyle portale. Jedan je od najprisutnijih deskaša u Multimedijalnom institutu.
 

Srđan Sandić

   

Kratak roman o ljubavi i umiranju

"San o ljubavi i smrti", novi roman Filipa Davida je diptih sastavljen od "Kratkog romana o ljubavi" i "Kratkog romana o umiranju". Izdavačka kuća: Faktura, 2008.

Filip David - San o ljubavi i smrti

"Kratak roman o ljubavi" govori o mladom židovskom učenjaku Jakovu kojega u snovima opčinjava djevojka, njegova savršena druga polovica, te tragajući za njom kroz svjetove živih i mrtvih prolazi krajolicima istočne Europe, družeći se s ljudima i demonima da bi se na koncu sjedinio s njom u tajanstvenom obredu posmrtnog vjenčanja. Jakov je učenjak, pronađeno dijete, odabrano dijete. Odgojen, ali ipak neprimjeren za ovaj svijet. Ovo je svijet u kojemu on samo nalazi svoj put. Do drugog svijeta, možda. Tajanstveni obred posmrtnog vjenčanja je lajtmotiv ove priče. Motiv je do krajnje romantičarski dotjerane ideje vječnog stapanja s drugom polovicom (mogu se tu iščitati i židovski i kršćanski i ne-zapadnjački motivi na temu spajanja dvije osobe). Sjedinjavanje je vrhunac ove priče, njen početak i njen kraj. On, kada je pronađen i prepoznat od svog očuha, rabina, do njega kada prepoznaje nju i prati je, do vjenčanja. Sve je svedeno na sjedinjavanje, na stapanje. Jakov nespretno postoji, dok putuje, dok razgovora, sa svojom krivnjom, sa svojom odgovornošću, sa svim što jedan paket odgojnih mjera nosi sa sobom. Kao lik je odličan primjer nemogućnosti aktualizacije u sadašnjosti, no u snovima, no poslije ovog života. Primjer je loše naučenih lekcija o životu (potkovanih službenim vjerovanjima).

"Kratak roman o umiranju" pak prati čudesnu i čudnovatu i nimalo čarobnu sudbinu autista Erika Vajsa rođenog 31. listopada 1933., koji biva zatvoren u nacističku ustanovu za proučavanje paranormalnih fenomena. Nakon rata završava u ludnici i naposljetku 1993. na metaforičnom i stvarnom brodu luđaka. Erik Vajs je metafora suvremenog muškarca, onog i onih koje srećete, kojima se divite, s kojima volite popričati, onih sa skepsom utkanom u srce. Onih koje nosi glas, prati sjena (jer su Drugačiji!). David precizno opisuje nacističku ideologiju, oruđe i mehanizme (rast ideje i sprovedbe te zle kobi koja je zadesila svijet).On također precizno i istančano opisuje svoju (našu) žrtvu Erika Vajsa - koliko god on bio imaginaran, on je svjedok zlog vremena i zlih ljudi i osobnih tragedija.

U oba kratka romana zrcale se i prepliću religijsko, mistično, filozofsko i povijesno iskustvo, a fantastično i realno prožimaju se na sasvim nov način. Davidove rečenice su istodobno jednostavne i natopljene erudicijom, s puno simbolike govore o pitanjima čovjekova postojanja, ljubavi i smrti. Sam autor u jednom od intervjua povodom izlaska Sna o ljubavi i smrti ističe da se vodio rečenicom Andrea Gidea, koji je rekao kako mu je na umu samo priča koju želi ispričati. „O konačnom značenju te priče nisam razmišljao“ – ističe – jer to je prepušteno čitateljima. „Često pisac nije svjestan svih značenja svoje knjige i u tom smislu svaki pisac traga za svojim idealnim čitateljem. Ono vrhunsko, čemu pisac treba težiti, jeste da se njegova knjiga može čitati više puta na više različitih načina“, tvrdi David. U tom smislu San o ljubavi i smrti idealno je štivo za razmišljanje, za melankoliju, za bijes nad ljudskim sudbinama, nad istovjetnim pričama, nad zajedničkim simbolima, nad nemogućnošću bijega od ovog svijeta (osim kroz smrt).

Granice žanra su (ne)namjerno nestale. David je stvorio kopiju povjesnih i ličnih akti, umornih dosjea 20. stoljeća koji su nepresušni, koji se ne boje budućnosti, ali koji vide strah od budućih ponavljanja. Kao čitača ova me je knjiga, na izvjestan način, prepala baš iz tog razloga jer je pokazala nevjerojatnu ljepotu i grozotu činjenice “vječnog vraćanja istog”, tog ničeanskog postulata.

Filip David rođen je 1940. u Kragujevcu. Diplomirao je na Filološkom fakultetu i na Akademiji za pozorište, film, radio i TV, smjer dramaturgija. Književnik, dugogodišnji urednik Dramskog programa Televizije Beograd, smijenjen 1992. Jedan je od osnivača Nezavisnih pisaca, udruge osnovane 1989. u Sarajevu, koja je okupljala najznačajnije pisce iz svih dijelova bivše Jugoslavije, osnivač Beogradskog kruga (1990.), udruge nezavisnih intelektualaca, Foruma pisaca i član međunarodne književne asocijacije "Grupa 99", osnovane na Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu. Napisao je više televizijskih drama i filmskih scenarija. Do sada je objavio tri knjige pripovijedaka: "Bunar u tamnoj šumi", “Zapisi o stvarnom i nestvarnom", "Princ vatre"; romane "Hodočasnici neba i zemlje", "San o ljubavi i smrti"; knjige eseja "Fragmenti iz mračnih vremena", "Jesmo li čudovišta", "Svetovi u haosu". S Mirkom Kovačem objavio "Knjigu pisama 1992-1995". Kao dramaturg, suscenarist ili scenarist radio je na sljedećim filmovima: "Okupacija u 26 slika", "Pad Italije", "Ko to tamo peva", "Bure baruta" (nagrada kritike u Veneciji, nagrada "Feliks" za najbolji europski film godine), "Poseban tretman" (nagrada u Cannesu), "Paviljon 6", "San zimske noći" (Grand prix filmskog festivala u San Sebastianu), "Optimisti" (Grand prix u Ženevi) i dr. Redovni je profesor dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Dobitnik je više nagrada za umjetnički rad.
 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2009.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452–9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR–ID 141175564
BKG 3 / 2009. Sveska 22.

Nazad