Žarko Milenić

Žarko Milenić (1961, Brčko) je objavio sljedeće knjige:
Romani: Pojela ih kiša (1995), Preludij (1997), Zaboravljena planeta (1999), Adela (2001), Ubojstvo za pisaćim stolom (2002), Udvoje (2003), Zmija s istoka (2004), Mrtvi kanal (2005), Uljezi (2005), Leon, čarobnjakov učenik (2006), Uskraćeni (2007), Mačka (2007), Premijera (2008) i još nekoliko pod pseudonimom J. Milen;
Zbirke priča: Od škole do kuće (2001), Sve moje udovice (2001), Raskrinkani bogovi (2005);
Zbirke pjesama: Vrijeme velikog posta (1987), Velika Kola (2000), Ponavljači (2007);
Književni prikazi: Roman našega doba (2003) i Roman našega podneblja (2007).
Objavljuje i drame, dramatizacije, eseje te kazališne kritike.
Profesionalni je književnik.
Prevodi književna djela s engleskog, ruskog, makedonskog i bugarskog.
 
Žarko Milenić
 

 

Velika književnost malih naroda

U jednom svom eseju Borges je napisao kako bi sigurno mogao pronaći ono što bi ga moglo zanimati i u "mađarskoj ili malajskoj književnosti". Ovaj veliki argentinski pisac i čitatelj, koga izuzetno cijenim, postao mi je s tom rečenicom još draži. Zapravo je izjavio ono što sam i sam smatrao još kad sam počeo čitati prve knjige. Prve knjige koje sam čitao bile su bajke raznih naroda. U knjižnici mog rodnog grada Brčkog, u Bosni i Hercegovini, naišao sam i na zbirke bajki nekih naroda za koje sam prvi put čuo da postoje, kao što su, primjerice, Uzbeci ili Polinežani.

Kada sam ove zime bio u Jekaterinburgu, čitajući baškirske bajke na ruskom, sjetio sam se prvih bajki koje sam čitao. Osjećao sam se ponosnim zbog toga i pitao se koliko je ljudi u Hrvatskoj čulo za Baškire. Poželio sam naučiti baškirski, jedan od turkijskih jezika. Rekao sam sebi kako to neće biti teško jer znatan broj turcizama postoji i u hrvatskom jeziku na kojem pišem a o bosanskom da ne govorimo.

I baškirska književnost je vrlo zanimljiva. Trenutno čitam na ruskom izvrsni poetski roman Mustaja Karima "Dugo, dugo djetinjstvo".

Iako pišem trideset godina prevođenjem sam se počeo baviti tek prije pet godina. Učio sam više jezika ali najbolje sam ipak znao engleski. U Hrvatskoj najviše i postoji prevoditelja koji prevode s engleskog, a pošto se najviše knjiga i dalje prevodi s engleskog, najviše izdavači i nude posla prevoditeljima s engleskog. Pošto sam smatrao da nije naročiti podvig prevoditi s jezika s kojeg većina prevodi, niti upoznavati još jednom hrvatske čitatelje s pretežno američkim piscima, odlučio sam se okušati i u prevođenju s nekog drugog jezika koji sam učio nakon što sam proširio njegovo znanje. Red je došao na ruski. Nakon raspada Jugoslavije broj prijevoda s ruskog je pao, no ipak ne tako drastično kao s nekih drugih jezika. Katastrofalan je podatak da su u Hrvatskoj, u 14 godina nakon osamostaljenja, izašle samo četiri knjige prevedene s makedonskog. Iz jezika koji se govori u državi koja je nekad bila u sastavu Jugoslavije!

Vjerujem da bi situacija bila bolja da u Makedoniji postoji zaklada koja pomaže prevođenje djela svojih pisaca. Tako je sa slovenskog, zahvaljujući zakladi "Primož Trubar", prevedeno u zadnjih deset godina više knjiga no u prethodnih pedeset! Doduše i makedonsko i hrvatsko ministarstvo kulture u okviru svojih natječaja za potporu izdavanju knjiga pomažu strane izdavače da objavljuju djela makedonskih i hrvatskih pisaca. No posebna zaklada za koju bi se izdvajalo više sredstava i više radilo na promidžbi ipak je bolje rješenje.

Zahvaljujući zakladi "Knjiga iz Litve", u Hrvatskoj su prije dvije godine izašle prve dvije knjige litavskih pisaca, u biblioteci "Prijevodi i prepjevi", u izdanju Ogranka Društva hrvatskih književnika u Rijeci, koju uređujem. Riječ je o romanu "U lepetu goluba" Vytautas Bubnysa (čija se radnja odigrava u Bosni tijekom minulog rata, a glavni lik je Hrvat!), i zbirkom humoreski "Nešto se dogodilo" Vytaute Žilinskaite. Obje knjige je s litavskog prevela Mirjana Bračko.

Opet zahvaljujući zakladama, u izdanju "Trilera" iz Rijeke, gdje sam također bio urednik, će se pojaviti knjiga i jedne slovenske spisateljice. Riječ je pokojnoj Zlati Vokač, nepravedno i u Sloveniji zapostavljenoj autorici iz Maribora, za koju sam čuo iz eseja Josipa Ostija, koji je sa slovenskog preveo vrlo mnogo knjiga dok je živio u Sarajevu. Zatim i roman "Vrijeme sna" belgijskog pisca Axela Somersa koji je s francuskog prevela Ivana Šojat-Kuči.

Srećom u planovima hrvatskih izdavača nisu samo djela anglosaksonskih autora. Izdvajam zagrebački "Profil" koji je nedavno objavio, nakon romana "Vještica i kiša" Jurge Ivanauskaite, koji je s prevela s litavskog Loreta Vasilj, i sjajni "Prirodni roman" Georgija Gospodinova koji su s bugarskog preveli Tatjana Dunkova i Ksenija Marković. Također i "Frakturu" iz Zaprešića koja objavljuje osim s engleskog i drugih svjetskih jezika i romane prevedene s mađarskog i slovenskog…

Preveo sam s makedonskog nekoliko priča Igora Isakovskog, književnika i prevodioca, koji je osnovao prvi makedonski internet časopis: "Blesok - književnost i druge umjetnosti" (http://www.blesok.com.mk), koji u elektronskom obliku objavljuje djela autora iz čitavoga svijeta, posebno autora iz bivše Jugoslavije i to na originalu i prevedene na neke od svjetskih jezika.

Na prijedlog Vasila Tocinovskog, glavnog urednika časopisa "Sovremenost" iz Skopja izašao je u mom prijevodu izbor nekoliko poezije i proze Petra Bakevskog, Hriste Petreskog, Radovana P, Cvetkovskog, Violete Marinovske, Slavča Koviloskog, Ranka Mladenoskog i Vasila Tocinovskog. Planiram objaviti kao knjige zbirke priča Petreskog i Tocinovskog.

Na međunarodnom festivalu pjesnika u Tetovu sam upoznao i bugarskog pjesnika i slikara Romana Kisjova. Nekoliko njegovih pjesama sam preveo i ponudio časopisima a volio bih negdje objaviti i zbirku njegovih izabranih pjesama.

Na prijedlog Mire Gavrana preveo sam prvo poglavlje izvrsnog romana "Plijen" Gerogija Grozdeva" i planiram ga prevesti u cijelosti i objaviti ga kao knjigu.

Trenutno za jednog zagrebačkog izdavača prevodim "Bloomsbury Reader For Good Readings (Bloomsbury vodič za dobro čitanje). Riječ je o knjizi koja se sastoji od odrednica o 375 autora, gdje su svakom od njih prvo navedeni kratki podaci o njegovom djelu i životu, a onda nešto više o djelu koje se smatra najvažnijim. Ta je knjiga objavljena u Londonu i ogromna prednost je dana piscima engleskog govornog područja. Broj ostalih je sveden na najmanju moguću mjeru, tu su samo pisci kojih se nije moglo zaobići kao što su Čehov, Kafka i Borges. Za većinu njih smatram da ne zaslužuju naći se u društvu spomenutih velikih pisaca, a počesto je posvećeno više prostora suvremenim piscima, koji će trajati nekoliko sezona i onda ih se nitko više neće sjećati. Piscima uspješnica čije pisanje je Borges nazvao prostituiranje. Od južnoslavenskih pisaca tek je u odrednici "Povijesni roman" spomenut Nobelovac Ivo Andrić i njegova "Na Drini ćuprija".

Poželio sam, prevodeći "Vodič", napisati sličan takav u kojem bi se našli samo pisci iz Istočne Europe. Vodič koji bi duže trajao. Vodič koji bi i Borgesa više obradovao jer bi mu otkrio nove i ne manje uzbudljive svjetove.
 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2009.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452-9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR-ID 141175564
BKG 3 / 2009. Sveska 22.

Nazad