Anisa Trumić

Anisa Trumić, rođena 16. juna 1985. godine u Tuzli. Osnovnu školu završila u Živinicama, gdje živi od rođenja. Opću gimnaziju, također, završila u Živinicama. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Tuzli, odsjek Bosanski jezik i književnost.
Amaterski se bavi umjetničkom fotografijom i do sada je osvojila dvije nagrade.
Književne radove objavljuje u časopisima širom Bosne i Hercegovine, ali i van njenih granica. Jedna je od pobjednika Svjetskog takmičenja poezije u Trstu 2008. godine. Iste godine osvojila glavnu Književnu nagradu "Srebrenica" na internacionalnom takmičenju za kratku priču. Naredne godine, 2009., pobijedila na Književnom takmičenju za poeziju i prozu "Pontes" u Hrvatskoj, koje, također, ima međunarodni karakter. Na Internacionalnom takmičenju za dječiju prozu i poeziju u Beogradu osvojila treće mjesto. Bila član žirija za izbor najbolje kratke priče 2009. godine za Međunarodnu književnu nagradu "Srebrenica". Na Književnom konkursu "Ulaznica 2009." poetički radovi su joj pohvaljeni.
Radovi su joj već prevođeni na engleski i italijanski jezik
 

Anisa Trumić

   

U potrazi za srećom

Melida Travančić, "Svilene plahte", Tešanj - 2009.

Nedavno je u tešanjskom Centru za kulturu i obrazovanje izašla druga zbirka poezije mlade autorice Melide Travančić pod nazivom "Svilene plahte".

Melida Travančić rođena je 22. 3. 1985. godine u Doboju. Završila je Gimnaziju i diplomirala u Tuzli na Odsjeku za bosanski jezik i književnost. Radi u Centru za kulturu i obrazovanje Tešanj. Trenutno studira postdiplomski studij za književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Dobitnica je nagrade "Mak Dizdar" za prvu neobjavljenu knjigu pjesama na manifestaciji Slovo Gorčina 2007. godine u Stocu.

Njena prva knjiga pjesama "Ritual" objavljena je 2008. godine i dobila je nagradu "Anka Topić" kao najbolja knjiga BH pjesnikinja za period 2002.-2008. godine. Izašlo je i drugo izdanje ove knjige 2009. godine.

Melida je priredila knjigu "Tešanj, grade – Usmena književnost u Tešnju, Tešanj u usmenoj književnosti" koja je objavljena 2009. godine u izdanju Centra za kulturu i obrazovanje Tešanj.

Sve ovo, gore navedeno, su suhoparne činjenice Melidinih uspješnih poduhvata, njen književni životopis, a istina je da je ona moja kolegica sa fakulteta i da sve ovo mnogo drugačije izgleda kada osobu lično poznajete (ovdje prestaje objektivnost, ali ne nužno). Tada njen i najmanji uspjeh budi u vama sreću i radost. Tako je i meni nova Melidina knjiga koja se jednog jutra iznenada pojavila na mojim vratima u rukama poštara pobudila interesovanje i želju za pisanjem. Svilene plahte su zavihorile pred mojim očima prekrasne, mehke, sjajne i jako privlačne... Bude želju... za čitanjem!

Zbirka je već najavljena u knjizi pod nazivom "U mom atelijeru" koju je priredio Amir Brka, izdao Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj, a u kojoj se nalazi poezija šesnaest tešanjskih pjesnika. U toj zbirci objavljene su Melidine sljedeće pjesme: Nevinost, Dan kada sam nesretna, U vožnji, Statua, Žuti leptir, U tišini, Isparavanje, Žudnja, Na dlanu i Marioneta koje su objavljene i u zbirci "Svilene plahte".

Almir Zalihić u predgovoru za zbirku poezije "U mom atelijeru" za pjesmu Marioneta rekao je da bi se ona mogla čitati kao Melidin pjesnički manifest. U zbirci "Svilene plahte" Marioneta je objavljena kao druga pjesma prvog ciklusa, odmah nakon pjesme Sjenka.

"Svilene plahte" (kako privlačno zvuči!) se sastoje od šest ciklusa pjesama i epiloga. Prvi ciklus, "Ilustracija", sadrži sljedeće pjesme: Sjenka, Marioneta, Bijeli vez, Ilustracija, Luđakinja, to sam ja!, Žena, ideal, Prešuti, Prizor.
Drugi ciklus, "Jutarnja svjetlost", sastoji se od sedam pjesama: Prostranstvo, U tišini, Ruke, Konačna odluka, Misterij, Tjeskoba, Danas.
Treći ciklus nosi naziv "O sunčanom" i sastoji se od devet pjesama koje su raspoređene narednim slijedom: Nevinost, Na dlanu, Moći, Mogućnosti, Žudnja, Glas, krik, Statua, San, Ničega.
Centralno mjesto u zbirci zauzima četvrti ciklus koji u svom imenu nosi ime zbirke "Ispod svilenih plahti", a čini ga šest pjesama i to: Okončavanje, Jaz, Promjena, Moraš postojati, Svoj otrov i Ispod svilenih plahti.
U "iluziji" se nalazi cijeli peti ciklus kao i pjesme: Na današnji dan, Kontrast, Dan kad sam nesretna, Daleko, Isparavanje, U iluziji, Zovem se strah, U vožnji.
Posljednji ciklus zbirke pjesama ove mlade autorice nosi naslov "Umiranje" i sastoji se od sedam pjesama (broj koji u sebi nosi mnogo mističnosti). Prvih šest pjesama nose naslove ispisane rimskim brojevima od I do VI, dok se sedma pjesma zove Sjećanje na gospođu S.. Ovaj ciklus je potpuno drugačiji od svih prethodnih kako konceptualno tako i smisleno. Pjesme o smrti, umiranju, svojevrsni su epitafi. Lapidarne su, tako kratke, a jasne, istinite, dovoljne da jeza tijelom prostruji.
Epilog zbirke čini pjesma pod nazivom Žuti leptir, dakle knjiga se, na sreću, ne završava sa smrću, već sa rukom upletenom u kosu. Pjesma Žuti leptir se nalazi i na koricama knjige.

Glavna karakteristika Melidine poezije jeste izostavljanje interpunkcijskih znakova i ispisivanje pjesama malim slovima od početka do kraja. To nam daje mogućnost da pjesmu prilagodimo svojim osjećanjima i doživljajima, da je čitamo onako kako to nama i našoj prirodi, našem duhu, najbolje odgovara, a opet, tačno znamo i bez upotrebe zareza gdje je Melida napravila kratak predah, a gdje je izostavila tačku. Tek poneka pjesma ispisana je u duhu standardnog jezika sa upotrebom svih pravopisnih pravila. Njene pjesme nas pogađaju u najdublja osjećanja, u najsiroviju i najsuroviju realnost.

Pjesme su isprepletene snovima i stvarnošću, te neispunjenom željom lirskog subjekta da spava i ništa ne sanja. Iako i pored noćnih mora ima i vedrih snova (Ničega), lirski subjekt vapi za spuštanjem trepavica koje za sobom ne povlači i iluzivno treptanje stvarnosti u sivim ćelijama (Iluzija).

Uvijek probuđen prije ostvarenja započetog, u najvažnijem trenutku ostvarivanja, lirski subjekt se miri sa neostvarenim, sa stvarnošću i ravnodušno nastavlja da živi, vozi (U vožnji). Ali se hvata i u koštac sa snovima i pruža ruku za knjigom, Tumačem snova, ne želeći da snove ostavi nerazjašnjene (San), pomoć i spas traži kod Frojda, velikog psihoanalitičara.

U pjesmama se javljaju i antički motivi. Lirski subjekt se poistovjećuje sa junakinjom grčke tragedije, Antigonom (Glas, krik). Simpatična su ta aludiranja (intertekstualnost) koja od čitaoca zahtijevaju određena znanja. U petoj pjesmi Umiranje lirski subjekt svoje psihičko stanje poredi sa još jednim književnim likom, Raskoljnikom.

Ipak, mnogo je više pjesama koje se bave sitnim stvarima u životu koje mnogima od nas prođu nezapaženo poput masline na dlanu (Prostranstvo). Izučavanje ustaljenih normi najsavršenije žive vrste (Kontrast) rezultira tim neobičnim pjesmama o običnim stvarima.

Plahte se neprimijetno provlače kroz cijelu zbirku od onih svilenih predviđenih za strast i život do onih bolničkih koje skrivaju smrt.
I na kraju, stihovi koji odjekuju:

"svjesna sam
upropastit ću se

ali
nije važno
možda bih mogla biti sretna"
 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2010.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452–9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR–ID 141175564
BKG 1 / 2010. Sveska 23.

Nazad