Ekrem Hamid

Ekrem Hamid (1987, Novi Pazar), završio studij filozofije i arapskog jezika i književnosti. Područje teorijskog istraživanja: logika, formalizacija diskursa i diskurzivnog mišljenja, odnos logike i hermeneutike. Objavio knjigu pjesama „Sramote“ (2008.) i rad o filozofiji Donalda Davidsona.
 

Ekrem Hamid

   

Cogito


I

Mislim, dakle postojim, govorim dok mislim,
misleći da govorim i da mislim to što govorim.
Mislim – dakle mislim ja, govorim, dakle mislim,
govorim, dakle izgovaram; izgovaram, dakle neko čuje.

II

Francis Ponge: ja govorim, ti slušaš, mi dakle jesmo.
Jedni misle, a potom i drugi misle, a potom treći kažu
da ni jedni ni drugi ne misle, jer nije samo misliti,
nego misliti pravilno i misliti da se misli pravilno.

III

Sinoć je bilo juče, sutra prelazi u uveče. Zmija koja
kod jednog pjesnika stoji na panju, kod drugog
stoji nekome oko vrata. Gdje je zmija, gdje je vrat i na kakvom to panju pod blistavo naoštrenom sjekirom čekaju i zmija i vrat?

IV

Mislim, dakle nisam u tome sam. Historija me posmatra.
Mislim, dakle nije to od ovog trenutka. Znam, dakle ipak se
okreće. Rana me boli, dakle osjećam;
Čekam, dakle daleko sam. Volim, dakle nisam slobodan.
Ratujem, dakle nesrećan sam. Pjesnik sam, dakle (...).

V

Pada u besvijest i iz te besvijesti u ponovo još veću besvijest
i iz još veće besvijesti u najveću besvijest u historiji –
historija pada i čeka da bude probuđena.
To nije zaborav, jer je zaborav Dasein.
To nije propast, jer propast je Da-sein. Nije
nezapisano, jer nezapisano je istinito, a istinito je nije-sada,
Šta preostane – to je historija.

VI

Psi laju i čupaju odjeću, a potom ugrizu već
bolno mjesto. Lisice i lisci kradu gavranima meso
iz kljuna, a da se to ne osjeti, dok zmija u svojoj rupi
nad svojim lijeglom sklupčana crna u crnom
mraku crnim jezikom crn vazduh crnog mraka
crno ispituje. Nilski konji u svojim mutnim močvarama,
a pored korokodili koji su svoje zube već izoštrili.
To je na kopnu. A u moru kako je, i koja riba koju grize –
to znaju oni širokih pluća.

VII

To da ja nisam ja, to je stoga jer ni ti nisi
ti, niti je on više on, niti su oni, koji su bili oni, više oni.
Nije moguće da ja nisam ja, niti je moguće
da si ti ja. Ako nije moguće da ja nisam ja, nego
da sam ja uvijek ja, samo zbog toga jer nije moguće
da ti nisi ti, nego si ti uvijek ti, onda ja jesam ja, a
ti jesi ti. Neko je u to bespogrešno ubijeđen, a neko
u vezi toga neprestano sumnja.

VIII

Ono rečeno – uvijek je i nešto što nije rečeno:
mi kažemo uvijek više nego što smo rekli i uvijek
manje nego što smo mislili. O, da mi je jezik nemušti,
da sa izvora cogita ovu žeđ u dnu sebe jednom pošteno napojim!

IX

Historija stade pred ogledalo,
a ono u bezbroj komada prsnu. Ode pred vodu
da se opere, a rijeka se zakameni. Pođe da skoči sa visine,
planine se u prah i pepeo stropoštaše.

X

Lijepo, dakle skladno. Lijepo, dakle
ljupko, suptilno, duboko, dovitljivo, uzvišeno,
plemenito, osetljivo, otmeno, pažljivo, puno, ukusno,
prilagodljivo, tačno, moćno, čarno, elegantno, ritmično,
savršeno, bogato, živo, izvrsno. Decus ergo elegantia,
vernustas, suavitas, decor, excellens, exquisitus, mirabilis,
magnificus, preciosus. Lijepo, dakle nejasno.

XI

Svu vodu vijekova i sve rijeke svjetova historija
zagazi i otrova, a tu vodu svako biće pije. Koga god
pitam, vidim da niko nije žedan, da vodu hvali
i Bogu se na bistroj i čistoj vodi zahvaljuje.

XII

Mislim, dakle postojim –
ne vrištim to ja, to skiči historija. Mislim, dakle govorim.
Govorim, dakle neko čuje. Neko čuje, dakle neko misli;
Neko misli, dakle
ne misli samo historija, niti mislim samo ja.

 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2010.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452–9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR–ID 141175564
BKG 1 / 2010. Sveska 23.

Nazad