Danja Đokić

Danja Đokić rođena je 05.10.1960. godine u Pločama, R. Hrvatska.
Objavljivala je u mnogim klasičnim i elektroničkim časopisima („Metafora“, „Prozaonline“, „Poezin“, „Kul-tim“, „U balkanske zore“, „Žikišon“, „Poezija SCG“, „Tvorac Grada“ (Beograd), „Svijet kulture“ (Zagreb), „Eniaroyah“, „Knjigomat“, „Bundolo II“.“ časopis „Riječ“ Književnog kluba Brčko distrikta (poezija i književni prikaz), časopis „Osvit“ Mostar, časopis „Avangrad“ Sombor, časopis „Odjek“ Sarajevo, zastupljena je u zbornicima „Balkansko pero 2009“ (Sarajevo) i „Diogenis“ (autori sa područja ex YU), sudjelovala je na manifestacijama „Šopovi dani na Plivi 2009.“ i „3. Novosarajevski književni susreti 2009.“

Uz poeziju, piše i prozu i književne prikaze, a bavi se i digital art grafikom. Član je „Udruženja za kulturu Novo Sarajevo“. Pjesme su joj prevođene na makedonski i slovenski jezik. Živi i stvara u Sarajevu.

2008. godine JUDITA Okučani objavila joj je zbirku poezije „Mirisni tragovi u meni“ 2010. godine UG ESSEGG Osijek objavila joj je zbirku pjesama „Dah proljeća u sazreloj jeseni“

Treća zbirka poezija „Ravnoteža svemira u kojem smo se sreli“ nalazi se kod izdavača i trebala bi biti objavljena u 2010. godini.
 
Danja Đokić
   

Kult šutnje

Snažna je tišina
U kojoj smo se susreli,
U kojoj su grmili jedino
Damari rasprostrti pod kožom
Određujući ritam vremena
Kroz pogled što upija,
Kroz nazaustavljivo klatno
Urođenog nam sata..
Tišina što porađa
Šutnju kao nedonošće,
Pa joj mi blizinom
Uvjetujemo napredovanje.
Fokusirajmo se na
Bezdan tišine pogleda,
Tajnošću ovjenčan
Trepavicama lahorastim
U ime prvog i poslijednjeg
Ovozemaljskog nedirnuća
Svaki tvoj ostanak krstit ću
Pregrštom odstajale tišine,
A kad budeš jednom odlazio,
Prolit ću za tobom čašu šutnje,
Za sreću, zbog odbranjene samoće.


Minijatura

kad dođeš s jutrenjem
nagnut nad moju postelju

sa školjkom u ruci
koju sam noćas slušala
(tvoj korak je šumom nadjačao
varljivu rijeku bez povratka)

reći ću ti
mjesec je u kapima
silazio niz okna

da bi me tvoja
svjetlost

ustreptalu
dotakla


Jasno kao dan

Naiskap popijeno jutro
razbistruje um
istančane glasne žice
podrhtavaju
zavještanim
pjevom
zaljubljenih ptica

spektar boja
u lavini sanjarenja vrelinom
među pogledima pale se
damari pod lupom Sunca

moga
Sunca

u zenitu
(kad me dodirneš:

ograđeni
tuđim zidovima)
slutimo

došle su sjenke
bezličnih spodoba
klepetom krila
mrviti uporne

pod kupolom neba

predlažem ti
Improvizirajmo
stoj na jednoj nozi
vidiš li
zajedno
ovako dvonogi
nismo za avanture

i cjenkanja
(trebali su napraviti
od puške nogu kositrenom

vojniku
bio bi dobar glasnik
i riješio bi se muka)

reći ćeš mi
anđeli su noćas
imali izraz tvoga lica
oči i kosu
(njihova bijahu samo krila)
stisnuti me jako, reći

kako me čuvaš
koliko me trebaš
(samo su ruke znale
dok su mirovale
u tvome naručju

i ptice nisu
prestajale pjevati)
 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2010.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452–9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR–ID 141175564
BKG 1 / 2010. Sveska 23.

Nazad