Matijas Baković

Matijas Baković rodio se 1979. u Tomislavgradu BiH. Živi na relaciji Zagreb - Tomislavgrad.
Piše, ali rijetko objavljuje.

Matijas Baković

 

 

***

Jedan život jedna varka
Za nabrijanu mladost koja se hrvat htjela
Sa srećom neopjevanih dana
Ispijenih dama
Jedne grudi jedna obmana
Za usne što žeđahu makar i prevare
Zadovoljile bi se i time
U tvoje ime
Jedan osmijeh jedno licemjerje
Za mladića sa srcem na dlanu ah kakve li lude
Jedna suza i bogu strana
Uzdah
Jedna suza i bogu mrska
Nadimljanje grudi
Jedan život jedna varka


***

Plaču nenormalni ljudi negdje sami
Plaču kad vide šta normalni
Na pravdi boga
Drugima čine
Plačem skupa s njima
Jer nisam normalan i jer jesam
Nenormalan jer me se tiče
Još uvijek


***

evo me pjesnik
bez naroda domovine
jezika bez pokrića
razumljiv ne samo njima
tudijeh sam
za pravo nigdje
roblje ideala al nezavisan
za žuljeve živim
sad pjevam
pravo mi budi
nijesam ko i drugi
štiocu polažem račune
ravno u facu
što da se lažemo
evo me pjesnik
bez domovine naroda
jezikom pucketam
zemlji očevih otaca
mojega oca
s oca na sina
s koljena na koljeno
oduvijek ono muško
no što je s majkama
kćerima i uopće njom


***

i još se jedan život svodi
na suvišna buđenja između dvaju snova
u iščekivanju onog savršenog
pa tad mi ne'ko kaže
život je borba
moraš ustrajati jer samo ustrajni
o da samo ustrajni
na koncu shvate izvjesnost
uzaludnosti borbe
i tako to
u trenucima krize pravovjerja
krivolovac postajem
pa nek me spale
moje pjesme također
zatalasat ću
ma š'a da bude


***

Ležimo zajedno i držimo se
Ja moju
a ti svoju nogu

Zatvorenih očiju
pokušavam dočarati krugove na vodi

U neko doba
bude nas kapljice kiše
Ja mislim
Ovo mora da je san


***

Izgubiše svoju samobitnost pjesme
Pjevane po kavanama uz jednu te istu kavu
Satima sjedismo u tišini tada
Me prenu sposobnost rasuđivanja i uvidjeh
Sjedim sasvim sam i mora da je tome dosta
Paučina je odavala prašina se slegla
Razmišljao sam toliko dugo da sam počeo
Zaboravljati šta me uopće ponukalo
Da se uhvatim u koštac s vlastitim
Mislima možda si tada ustala i otišla
Nisam ti osjetio ruku u stisku
Nisam osjetio ništa sjedio sam zamišljen
Poljuljane vjere u narod čiji sam nevoljnik
I poželio trenutačno da sam turist
Koji će otići čim ispije kavu
 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2010.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452–9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR–ID 141175564
BKG 2 / 2010. Sveska 24.

Nazad