Sabahudin Hadžialić

Sabahudin Hadžialić je rođen u Mostaru, 23.9.1960.g. Danas je član Društva pisaca BiH i Društva novinara BiH. Freelance gl. i odg. urednika Izdavačke kuće DHIRA, Kusnacht, Švajcarska (http://dhirasbk.weebly.com); Gl. i odg.urednik je WWW magazina DIOGEN (http://diogen.weebly.com) i Gl. i odg. urednik MaxMinus magazina (http://maxminus.weebly.com). U statusu je Samostalnog umjetnika u Kantonu Sarajevo. Piše poeziju i prozu uz uređivanje i recenziranje knjiga drugih autora na svom govornom području (ex_Yu) ali i na engleskom govornom području (USA).
Tekstove, poeziju, priče i aforizme objavljivao u gotovo svim značajnim listovima u BiH i ex-Jugoslaviji. Pjesme, priče i aforizmi su mu objavljeni na francuskom, engleskom, španskom i albanskom jeziku. Vlasnik prvih privatnih novina u SR BiH- „POTEZ“, Bugojno, 1990.g. Do sada mu je štampano 10 knjiga. Objavio je knjigu poezije u Francuskoj. Uvršten je u Antologije poezije u Francuskoj, Kanadi i BIH, a i u Antologije satire Balkana i BiH. Živi u Sarajevu; BiH.

Sabahudin Hadžialić

   

Tri priče


Treća priča


Njena blagost je bila njena vrlina. Ljepota usnulog dodira bješe kao povjetarac jutarnjeg, proljetnog buđenja. Njene oči bijahu dva potoka zelenilom omeđena. A njene usne su čudni marcipani sreće. Ova priča bi se mogla nastaviti unedogled da nisam gladan. Dok kroz izlog slastičarne gledam tortu za popodnevno vjenčanje. Mladoženja još nije postavljen na pijadestal šlaga, ali mlada je već tu. Onako meka, jedra i...slatka. Ali, meni je 80 godina i u kolicima sam. Čak ih ne mogu ni sam voziti. Sestra Edith to čini za mene. Ni govoriti više ne umijem. Ona je, srećom, na trotoaru zastala upravo ispred izloga slastičarne u kojem se nalazi torta za popodnevno vjenčanje. Edith. Zastala. I razgovara sa susjedom/ komšinicom dok nervozno, nesvjesno dira moja leđa blago gurajući kolica tamo-vamo. A ja zamišljam. Tortu. I Edith. Sestru. Na njoj!
 

Druga priča


Pokušavala me je uzalud probuditi. Meni je već Azrail na vrata pokucao. Dok sam, u devetoj deceniji svog života hitao ka svjetlosti novoga jutra, pred očima mi je procurio sav život. Kako brzo, i kako, kratko. Zaista, čemu i pričati o tome. Edith je sklopila moje oči, presvukla me, blago prešavši rukama preko mojih butina koje su bile starački opuštene. Bez previše sala. Sa mnoštvom bora. Životnih. Iako bijah mrtav, osjeti sam njene ruke. Naime, u trenutku prelaza iz jednog u drugi svijet postoji onaj međuprostor. Koga zovu čistilište. E, vidite, to je najljepši prostor. Sve osjetiš u magnovenju buđenja a nikada se ne probudiš. Sve osjetiš u snu nadanja ali nikada ne sanjaš. Slegnula je ramenima, okrenula se i zatalasala bokovima. Gledao sam je. I mrtav.
 

Prva priča


Prvi sam bio u redu za novo buđenje. U novom tijelu. I duhu. Jedva sam čekao u redu tražeći da budem mlad i čio. I uspio sam u tome. Vratio se među žive. I rastao. Škole završio. Oženio se. I dalje sanjajući o njoj. Edith. A mlad bijah. U tridesetim. Baš kao i ona dok me je kupala, pelene mijenjavši onomad. U starosti mojoj. Potražio sam je. Našao. U kolicima. Ispred istog izloga. Dok je gledala mladoženju na pijadestalu šlaga. Onoga. Negdašnjeg. Bez mlade, ovaj put. Samo sam u jednom pogriješio (da li sam to bio ja?). Naime, nisam znao da vrijeme teče i kod Edith, baš kao što je i kod mene to činilo. Dok sam čekao novo buđenje. Ne preostaje mi ništa drugo do da zamolim mladića koji je vozi trotoarom da se zamijenimo. Ne razmišljajući, tražio sam ga. U sebi. Ne nađoh ga. Gurajući Edith do njenog stana na mansardi, u pariškom predgrađu, kako bih je okupao. Kao što je i ona mene. Onomad. Naravno, dodir će biti istovjetan, nebeski, i njoj. Takav njen za mene bješe.. Samo ima jedan problem. Nikada se nećemo sresti unutar obostrane mladosti. Zbog čega? E, za odgovor na to pitanje nam treba još jedna priča. A njih nema više!
 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2010.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov.
– Elektronski časopis. Način dostupa (URL) http://balkanliteraryherald.com
ISSN 1452–9254 = Balkanski književni glasnik (Online)
COBISS.SR–ID 141175564
BKG 2 / 2010. Sveska 24.

Nazad