MAJA RUČEVIĆ

Maja Ručević rođena je 1983. u Zagrebu.
Magistrirala francuski jezik i književnost i hrvatski jezik i književnost. Bavi se prevođenjem.
Objavljivala na internetu i u časopisima književne prakse. Piše poeziju i prozu. Dobitnica dvije nagrade za poeziju.

 

 

 

OBLICI

Napuštanje nema nos, da nanjuši predstojeći krah,
Ali ima miris; mračan,  vlažan, podrumski
Skutriš se kao u skloništu, pokraj plamena svijeće
U njezinu treptaju oplakuješ nestanak
Nema nos, istina, a ni oči se nisu razvile
Zašto i bi kada tvoje vide sve,
U njih stanu i počinitelj i počinjeno
Ti se svodiš na banalnog recipijenta,
Poput kurve koju nitko ništa ne pita
Nema ni osjeta; dotiče te, trese, tuče i gazi
Bestežinski, pluta zrakom tvojih izvjetrenih rana
Napuštanje nema nijedan organ pa da kažeš:
To je oblik života
A ipak, življe je od svega tvog:
Sve je tvoje oblik smrti

 

RUKE

I za nastojanja
Kao i za znoj i drhtaj
Stvorene su
To su najodlučnije koje sam vidjela
Razgovaraju međusobno
Kao one Marinkovićeve
Opominju se, vole, štite
Meni govore, i više nego tvoje lice
Najviše kada sviraju, kada potčine tipke
Kad ogrezneš u svoje breme, udaraš ih
Toliko ih želiš da pod tim žarom trpi zvuk
Moje pak, sklopljene u molitveni hram
Puštaju vodu kroz pore koje zovu
Linijama srca, života i sličnih apstrakcija

Preklinju za jedan iskren dodir

 

NE SMIJEM PRIZNATI

Ranije me svašta nadahnjivalo
U pjesme natisnula se sva bijeda i nepravda
Valjda me još ništa nije bilo dotuklo
Do mjere da svijet izgubi značaj
Tako sam još davno nekad
Odradio svoj komad suosjećanja
I ne zamjeram što mi se ne vraća
Poezija ionako nema svrhu,
osim da samoj sebi glumi jeku
Uvjeravam se da su tuđe boli
Kao oči beskućnika -
Počivaju na slučaju
Nikad stabilne, dovoljno izvjesne
Da produlje interes
U prazninama između njihovih lešina
Doživljavam sebe, kažem:
Nije li ti napokon dobro?
Operacija je uspješno završena!
Nikome, sem stihu, ne smijem priznati
Da moja samoća i dalje treba svijet

 

POBUNJENIK

Krupne se stvari događaju
Negdje, u stanu nečijem, na ulici, u glavama
Gigantske kao kontinenti
Trulež njihov i smrad tvog čekanja
Preklapaju se kao cajger na cajgeru
Tada djevojčice u osnovnoj školi
Misle da netko misli na njih,
Ne znajući koliko će ih krupno boljeti
Svugdje, u stanu njihovom, na ulici, u glavi

Krupne se stvari, ipak, talože
Kuloarima kolektivne povijesti
Lebdeći uvijek zericu iznad nje
Oponašaš vječni smijeh

Pobunjenik si, krezub, bos, oronuo
Hodaš krupan ispod malih mrtvih zvijezda

 

ELEMENTI KRAJA

Htio je skončati u vodi
Da ga nosi bezoblična struja
Napisao je testament
Sve svoje ostavlja rijeci na kojoj je rođen
Sve je njegovo nevažno; možda,
U nekom drugom poretku
Iznikne ponovno, kao znak u sedri, ili,
Ako postoji reinkarnacija
On će biti pastrmka na Irfinom žaru
Doći će ona i pojesti ga
Tako će, naknadno, konačno, imati svrhu

Htio je ispasti dobar za života,
Ali je naslućivao da su demoni starija braća
Uništio je stihijom strasti, ono što
Sigurnim se doimalo, krijepilo
Dosada je vapila za dramom

Htio je, istini za volju, nešto čega se bojao
U trenu kada je kocka bila bačena,
Pobjegao je, iščeznuo kao da ga nikad nije bilo
Pod zeleno-modrim mlazom
Ugasio je plam,
I ostade,
Nalik na hir,
I ta ljubav,
I život što ga ni nijeme ribe
Više ne žele gristi

 

TRIPTIH ZA GOSPODINA, OCA I BOGA
I.
Gospodine, Vi ne slutite koliko vremena treba
Da bi se zatrli Vaši tragovi
Jutros nisam željela preokrenuti kukca na leđima
iako praznovjerje kaže da ih tako sedam okaješ
Prazna je vjera gora od njega,
on bi me ujeo, a ona učinila plitkom
Vi ste mi uradili sve to
Zato me se danas kloni i ogledalo
Raspadnem se pred njim,
a ono se u tren oka osjeti nesretnim
još se sedam godina stidi razbiti,
toliko još treba da moje lice odrazi Vaš grijeh

II.
Ovdje, u VIP loži azila koji sam izgradila,
O kojemu ti ništa ne smiješ znati/
Dešava se dugoročni proces sanacije
Sizif bi bio ponosan na mene

Pomisliš li ikada na ono što ja stvarno jesam?
Ili ti je dovoljno znati da sam ta, neizbježno rođena,
Nalikujem, patim, šutim, barikadiram, tjeram od sebe
Sunca su štedljiva, nebesa proklinju energiju

Sve su epistole odaslane u svemir bez adrese
Samo sam na nekoliko bijednih časova
Osjetila da si primio neke od njih
Uzeo si stiliziran srebrni nožić, otvorio
I, ne pročitavši nijednu od njih, zaspao

Riječi su moje nedovoljan impuls
Ja nisam ono čemu se diviš

III.
Kako uspijevaš da ne budeš ganut
Dok motriš sva ta silna kajanja?
Patiš li od nesanice?
Koje kriterije to koristiš?
Zar dvostruka mjerila,
Čak i u tvom fahu?
Bože, kako, pobogu,
Za milost tvoju,
Ne upita nikad onaj
najneviniji
kojeg odriješiti
nećeš?
Mora da je, smrtnik,
Pametniji od tebe
Takve najviše voliš
Neka sumnjaju sada,
Saznat će posljednji

 

MOZAIK

Kada te zabole ulice, parkovi, trafike, prodavaonice
Svi banalni kutci u koje smo zalazili
Znat ćeš da točak sudbine radi svoj posao
Bit će to bič nebesa što šiba zao obraz
Izjutra ćeš tumarati i zagledati u svačije oči
Potraga za pustinjakom krvava je rabota
Kada te strefi, baš sva lica su sretna
Isprva će biti mučno, dok ne sakupiš razasut mozaik
Nevjerojatno je kako uvijek nedostaje samo jedan dio
Pitat ćeš se gdje je, jer, bit će to tvoje doba upitnika
Dok ćeš uz šolju kafe slušati noćni tramvaj
Ja ću kao nikada do tada poželjet'
Da izgubljen komadić slike zauvijek
Ponesem sa sobom u grob

ZEJNA

Krišom ću ti ostaviti signal
Povući ćeš me za kosu
Nećeš reći
Jesi li ti ona koju sam čekao
Jer se tajne stvari odvijaju šutke
I srodne duše su utopija
Tamna čokolada za dijete iz Srebrenice
Ipak ćeš prepoznati
Jer ja tako želim
I nimfu i ucviljenu damu
I obraz i ponos i strah
I kosti s pola duše
Bit će neizdrživo
Neko vrijeme
Ni prvo ni zadnje
Međutim slatko i sveto
Brokat i tamjan
U jednom jedinstvenom miru

 

 

 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2014.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82 
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov. 
– Elektronski časopis.
Način dostupa (URL)  http://www.balkanskiknjizevniglasnik.com/  http://www.balkanliteraryherald.com/
ISSN 1452–9254 = Balkanski književni glasnik (Online) 
COBISS.SR–ID 141175564 
BKG Sveska 25


Nazad