ZVONKO SARIĆ

Zvonko Sarić (Subotica, 1963.) aktivno sudjeluje u signalističkom pokretu od 1996. Izlagao vizualnu poeziju i mail-art na više grupnih međunarodnih izložbi. Suradnik je internacionalne revije Signal. Zamjenik je odgovorne urednice u tjedniku Hrvatska riječ u Subotici.

Djela: Operi zube i kreni (poezija, 1989), Ukrotitelji (kratke priče, 1995), Anđeli na oštrici sna (roman, 1997), Želite li da besplatno letite? (vizualna poezija, zajedno s I. Bakićem, 1997), Šinjel do svanuća (poezija, 2001), Hvatač duše (roman, 2003), Neonski zavrtanj (poezija, 2004), Preko granice milenija (eseji, kritike, zajedno s I. Bakićem, 2005), Prosjački banket (roman, 2007), Povjeruj u vlastitu smrt (poezija, 2013).

 

 

POZOVI ME
(PEJZAŽ, GIPKOST SRCA)

raširenih ruku
s povjerenjem reafirmiramo
rječnik ljubavi,
ljubimo se široko
uz luksuz razvrata
dnevnih vijesti
na popularnoj radio frekvenciji,
Filomena sanjari o svijetu
gdje su droge besplatne,
odriješen je dremljiv dan
tromo se svlači prošlost
u znojnu nagost ljeta
i u vidik se ruši
klopka prizora dječaka
koji vozi bicikl
zaštićen od velikog svijeta
u danima školskih praznika,
cif-cif, kreće se lagano bicikl
cvrčanjem ljeta
pripremamo se za zgrušani mraz
i zategnutu poledicu,
novim čitanjem pjesama
Jasne Melvinger
postavimo Visoke strane ležaja
u petrovaradinskoj sobi
koju koristimo
za igru dojenja
i gledanje uvijek istog filma,
nebom dopuštenog Douglasa Sirka
Imitacija života,
dok smo vidljivi
u kadrovima filma
Zapisano u vjetru,
jer nam je koža tanka,
a šupljina uniforme vreba,
izvan sobe hodamo nonšalantno,
što više nije tako jednostavno
otkako je u funkciji
Global Positioning System,
zaobilazimo trezore
obećane zabave
koji nude orgazme
u termo vrećicama za pečenje,
šumeće tablete, plombe
mladalačke proteze
vitamine i arome,
mamce silikone,
kozmetička sredstva,
osvježivače za dah
i uredske prostorije,
kredite za uklanjanje
staračkih pjega
i životinje za držanje u sobi,
kradomice izbjegnemo
kolo naokolo
turističku patrolu iščekivanja
i bježimo u vizualnu senzaciju
Doručka na travi,
siti, nastavljamo dalje
Filomena se umilno pretvara
da je studentica
prirode i društva,
prolazimo pored ribnjaka
s plavim lokvanjima
divimo se autonomnom prostoru
dubine i površine
bez kontrasta,
vijugavim putom prolazimo
kroz žitno polje
iznad kojeg lete crni gavranovi,
Filomena spominje zapisane riječi
udovice Ankesenamun, kraljice Egipta
nakon Tutankamonove smrti,
koja je tada rekla:
moj muž je mrtav,
a ja nemam sina
bojim se –
nakon povratka u sobu
ličimo na performans
zabilježen na fotografiji
uređen polaroidom
na kojoj su Marina Abramović
i Ulay, prilikom akcije
Energija u mirovanju,
kasnije, hrana se hladi
čujem zvuk našeg disanja
zagrljeni, ljubimo se široko
osluškujemo, podigao se jak vjetar
dobrodošao, jačajući prijatnost sobe,
tri kaktusa u saksijama
stoje uspravno,
pozovi me –
ponavljala je isprekidano,
držeći povijen prst
na srcu

 

 

 

 

Copyright © by Balkanski književni glasnik – BKG, 2014.
CIP – Katalogizacija u publikaciji, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82 
BALKANSKI KNJIŽEVNI GLASNIK, [Elektronski izvor] / Glavni i odgovorni urednik Dušan Gojkov. 
– Elektronski časopis.
Način dostupa (URL)  http://www.balkanskiknjizevniglasnik.com/  http://www.balkanliteraryherald.com/
ISSN 1452–9254 = Balkanski književni glasnik (Online) 
COBISS.SR–ID 141175564 
BKG Sveska 25


Nazad