NEVENKA PUPEK

Rođena 1969. godine u Zagrebu. Piše poeziju i prozu svakodnevnog života.
Priča „Grožđe, ptice i blato“ objavljena joj je u zborniku „Vrata moje priče“, a priča „Nedostaju mi bube“ osvojila je drugu nagradu na natječaju za kratku SF/horor/fantasy priču.
Poezija joj je objavljena u britanskom časoposu za književnost "Dreamcatcher" u sklopu događanja hrvatske poezije i proze u Britaniji. Objavljuje radove na i na web-u.
Kad se ne igra s djetetom ili ne piše uređuje svoj vrt i bavi se izradom nakita.

 

MORE, GOLUBOVI I STOJADIN

Čak i iza naše zgrade u gradu na kontinentu jutra u srpnju imaju miris mora. Kada zapuše sjeverac i beton je već usijan - nešto se poklopi.
Možete se prepustiti.
No, već za koji sat trebate paziti da vas ne pogodi kruh bačen golubovima. Morate biti dovoljno smireni da vas ne raspameti buka rolanja starog stojadina od susjeda sa šestog kata.


VRTOVI, TAVANI I MAČKE

Prisjećam se svog djetinjstva u predgrađu.
Šareni mirisni vrtovi, ograde koje se lako preskaču i tigraste mačke za gladenje. I susjedov tavan pun stripova.
Stripoteke, Zagori, Plavi vjesnik. Čitamo ih pobožno i više puta. Igramo se partizana i švaba. Najmlađi Gogo je uvijek neprijatelj.



GROŽĐE, PTICE I BLATO

U uskim ulicama našeg naselja umjesto malih kuća ubrzano niču zgrade.
Jučer su srušili lijepu kuću s malim dvorištem. Susjeda mi je još ljetos rekla da je vlasnik umro. Od početka zime dijete i ja često smo tuda šetali. Gledali i slušali ptice kako se goste na neobranom grožđu.

Sada je ostala samo hrpa cigle, daske, prašina, blato i buka kamiona.

 

Copyright © by Nevenka Pupek & Balkanski književni glasnik – BKG, 2006.

Nazad