SELMA KEŠETOVIĆ

Rodjena je 1982. godine, škorpionka, živi i pomalo radi u Tuzli. Aktivistica za prava marginalnih skupina, feministica, apsolventica i spisateljica u nastajanju. Mrzi biografije u trećem licu.

VIKEND

  PETAK

Petkom uvečer moji sugrađani i sugrađanke izlaze van da se druže, komuniciraju, piju, plešu i pokazuju svoje nove komade odjeće.
Petkom uvečer u mom domu moj prijatelj Mevludin i ja gledamo Bingo show i ispunjavamo par listića u nadi da ćemo dobiti brdo novca. Tada ćemo uzeti neki stari auto, ofarbati ga duginim bojama, ponijeti CD-ove Madonne i krenuti na put za Barcelonu. U Barceloni će Mevludin pronaći ljubav svog života, zgodnog i bogatog Katalonca s kojim će se vjenčati i dobiti španjolsko državljanstvo. Nakon što obavim svoju obvezu kume na njihovom vjenčanju, vratit ću se u Tuzlu i kupiti najveći stan koji se može naći. Tako ću si konačno moći priušiti veliku sobu koju ću urediti kao plesnu salu sa velikim ogledalima. Moći ću plesati uz zvuk sretnih 80-tih ili ću krasti koreografije iz omiljenih bollywod filmova. Povremeno ću trebati tišinu i meditirati kako bih odagnala iracionalne strahove i prisilne misli. Tako će se se moje konzumiranje tableta umanjiti i (ponovno) pronaći ću put do Ljubavi i Apsolutnog Mira.
Budući da smo sve lijepo i precizno isplanirali i budući da su naši zahtjevi skromni i obzirni, budemo prilično razočarani kada se show završi, a mi nismo sretni dobitnici. Da ne bismo pali u depresiju koju si ne možemo prišiti zbog našeg krhkog mentalnog zdravlja, odemo u supermarket koji se također zove Bingo, skupimo nešto novaca i kupimo Coca-colu, sladoled, kokice i bocu crvenog vina Ždrepćeva krv. Potom si uzmemo DVD nekog filma prigodnog naziva „Brockeback Mountan“, „Transamerica“ ili „8 žena“ i sretni, konstatiramo da ćemo sljedeći put sasvim sigurno dobiti.
Moj dečko petkom uvečer pozove svog prijatelja Nečka i oni igraju Playstation do duboko u noć. Ja volim konstatirati da gube vrijeme i da trebaju raditi nešto produktivno kao Mevludin i ja.

SUBOTA

Uvijek sam smatrala da svaki čovjek, bez obzira na svoje emocionalne i intelektualne kapacitete, treba imati najboljeg prijatelja. Definicija: Najbolji prijatelj je osoba koju zoveš kada moraš otići da kupiš novu kemijsku olovku.
U svakom razdoblju svog života imala sam najboljeg prijatelja ili najbolju prijateljicu. Prilično sam se zabrinula kada sam nedavno došla do zaključka da nemam prijatelja, nemam prijateljicu, pa čak nemam ni kandidata za titulu najboljeg prijatelja/prijateljice. To da me ljudi uglavnom ne vole zbog moje indiferentnosti, strastvenosti ili intelektualnog snobizma (ili nepomirljivosti istih) mogu prihvatiti bez žaljenja. Mogu prihvatiti i da grčevito ne dam novih ljudima da ulaze u moj život. Ne smeta mi činjenica da održavam komunikaciji uglavnom sa ljudima koji naginju psihopatiji na nekoj razini svoje svijesti (ili nesvijesti) ili barem jačoj nervozi. Pripadnost marginalnim skupinama društva više nije dovoljna. Ali ipak... Svi trebaju imati osobu s kojom idu kupiti kemijsku olovku. Čak i netko naporan poput moje malenkosti. Stoga sam odlučila da Mevludin bude glavni kandidat za najboljeg prijatelja. Njegove klasifikacije: ima veliko srce, neobjašljivu naivnost i izravnost u komunikaciji, odličan modni stil, prilagodljivost glazbenim žanrovima, potrebu za ljubavlju i slab materijal za bilo kakav snobizam. I ne čita. Ne zna tko je Miljenko Jergović. Nevjerovatan profil. Mislila sam da će mi dobro doći u mom postizanju kristalne površnosti, a poznato je da površni ljudi ne piju tablete, prilagodljivi su svakoj podlozi i bez problema gledaju horor filmove.
Subotom uvečer, smislim si neki inspirativan izgled, i krenem sa svojim najboljim prijateljem u život. Puni smo entuzijazma. Cijeli ovaj sivi grad je naš. Plesat ćemo, upoznavati nove zanimljive ljude, piti tekilu. Problem nastane kada si postavimo pitanje gdje zapravo idemo. Onda konstatiramo tužnu istinu koju uvijek iznova zaboravimo-mi nemamo gdje popiti kafu ili plesati uz disco ritmove. Završimo u nekom bezveznom caffeu i bude nam strašno dosadno. Gledamo na sat i nadamo se da ćemo ipak nekako spasiti večer.
Sve naše nade padnu u vodu kada završimo na nekom pločniku kao dva pokisla mišića. Tračali bismo ljude koji prolaze, ali ih ne vidimo. Zurimo u jedno veliko ništa i razgovaramo o tome kako ćemo jednog dana dobiti na Bingu. Onda će on dobiti španjolsko državljanstvo, a ja svoju plesnu prostoriju.
Nakon nekog vremena, odustala sam od tih traumatičnih subota. Kada dođe taj šesti dan u tjednu, spakujem svoj ruksak i odem sestri da gledamo bollywood filmove.
Moj dečko pozove Nečka da igraju Playstation do duboko u noć. Konstantiram da gube vrijeme i da trebaju raditi nešto produktivno kao sestra i ja.

NEDELJA

Nedjeljom završavam obveze kako bih imala slobodan ponedjeljak. Volim ponedjeljke.
Potom provodim kvalitetno vrijeme sa svojim dečkom. On me nagovori da uzmemo DVD sa nekim horor filmom. I gomilu čokolade kako bismo liječili stres. Divimo se našoj mački koja se zove Pu Macuka. Pu Macuka jede najbolju mačju hranu (čak i kada mi nemamo šta jesti), pravi čeke, skače na goste, grebe, ujeda i uništava namještaj. Mačku sa takvim personalitijem jednostavno moraš voljeti.
Kada se približi ponoć, uhvati me panika. Otvorim prozor da udahnem svjež vazduh, mijenjam jastuke, mijenjam položaje, grčevito mijenjam kanale. Stišćem pokrivač. Mislim da djevojčica iz Kruga izlazi iz mog ekrana, u kuhinji je ispod sudopera zacijelo ona krvava mala iz Priče o dvije sestre. Ako odem u kupatilo, zaskočit će me neko čudovište sakriveno u bubnju od veš mašine. A baš mi se ide u kupatilo. Zašto me mačka tako čudno gleda? Možda nešto naslućuje? Možda će mi iskopati oči dok budem spavala.
Obećajem si. Sutra ću meditirati, čistiti stan, čitati obvezne lektire, raditi tjelovježbe, izaći van na kavu. Nikad, nikad više neću gledati horor filmove, nisu oni za ljude poput mene. Gledat ću isključivo humoritične serije, čitati Dubravku Ugrešić. Ispravka, samo Dubravku Ugrešić na početku njene karijere. Uzet ću jedan od onih DVD-ova koji sadrže yoga učenje. Ako treba, počet ću redovno piti tablete. Sve, sve, samo da zaspim.
„Život je ono što nas se događa dok planiramo budućnost“. Mislim da je to rekao ljubavnik jedne velike žene Yoko Ono.
U septembru je koncert Madonne u Beogradu.
Zzzzzzz...
 

Copyright © by Selma Kešetović & Balkanski književni glasnik – BKG, 2006.

Nazad