NEVENKA PUPEK

Rođena 1969. godine u Zagrebu. Piše poeziju i prozu svakodnevnog života.
Priča „Grožđe, ptice i blato“ objavljena joj je u zborniku „Vrata moje priče“, a priča „Nedostaju mi bube“ osvojila je drugu nagradu na natječaju za kratku SF/horor/fantasy priču.
Poezija joj je objavljena u britanskom časoposu za književnost "Dreamcatcher" u sklopu događanja hrvatske poezije i proze u Britaniji. Objavljuje radove na i na web-u.
Kad se ne igra s djetetom ili ne piše uređuje svoj vrt i bavi se izradom nakita.

RUPE U ASFALTU
Poezija svakodnevnog života


  Tour de France

Ove godine ne idemo na more kao ni prethodne.
Uživamo ispražnjen, neki sasvim drugi grad.

Kada zagrije vraćamo se kući.
Gledamo Tour De France dok nas ne savlada san.


U dobrim čizmama

Tramvaji su jutros kasnili zbog lagane kiše kao i uvijek.
Ljudi su se nervirali, psovali, gurali potpuno bezobzirno.

Jesam li sama u ovom gradu u kojem nitko nema vremena?
Hodam po kiši u dobrim čizmama, bez ljutnje ipak stižem.


Grad

Ovaj grad ne liči na sebe već odavno.
Ali klinci i dalje slušaju Azru i Pistolse.

U mome parku sagradili su urbane vile.
Umjesto ljuljački cvile ograde s alarmom.


90/60

U banku i poštu nikad ne idem bez čokolade.
Najradije bih nosila i kavu u pljoski.

Od čekanja u redu uvijek mi je loše.
Isto kao od vožnje autom u špici, pa derem cipele.


Bolnički hodnici

Bolnički hodnici su poput labirinta.
Ali ipak ne ulijevaju strah.

Danas sam se opet izgubila.
Mjesto na koje sam došla bilo je svježe oličeno.



Kraj jeseni

Jesen pomalo završava noćnim snijegom.
Odlazi s jutarnjim mrazom koji ga fiksira.

Vidim kroz maglu svjetla na aveniji.
Pred pekarom je kombi sa svježim kruhom.

U bifeu kvartski alkosi truse prve konjake.
A uredski ljudi vruće duple kave.

Hodam prema stanici s kapom preko ušiju.
Nove crvene rukavice uveseljavaju moje jutro.


Venera

Okus prepečenih krumpira izaziva mi ugodu.
Podsjeća me na nešto čega se ne mogu sjetiti.

Dok perem suđe sasvim sam spokojna.
Kažeš da je smiješno, ali osjećam se kao Venera.


Biskvit

Pred sumrak se pokazalo zagasito sunce.
Otvaram prozor dok je još dan.

Odnekud dopire miris pečenog biskvita.
Dok se kava kuha hvata me sjeta.


Meso i Tournier

Treba izvaditi meso iz zamrzivača, otpiti i narezati.
Kupiti povrće, šećer i čaj, opeglati zavjesu.

Danas sam usporena i nerazgibanih misli.
U fotelji bih čitala Tourniera dok se ne smrači.


Kava i sudoper

Noćas sam sanjala da me progone slonovi.
U sanjarici piše da će se dogoditi nešto iznenadno.

Pokipjela mi je kava, sasvim uobičajeno.
Zaštopao se sudoper, sasvim normalno.


Blagdanska

Prvog prvog u pola osam ujutro je sasvim tiho.
Bez ulične buke dan je doista praznik.

Doručkujemo polako i pričamo spokojno.
Sreća ima okus lipovog meda i maslaca.


Slike petka na nula stupnjeva

Starac na štakama s debelim naočalama
prodaje četiri iznošena kačketa
u pothodniku na Savici.

Radnici natankani gemištom renoviraju
susjedni stan uz pjesmu i buku
maljeva, bušilica, brusilica.

Od jučer nam ne radi grijanje,
no sunce obasjava moje prozore
spašavajući me od zimskog sna.


Naranče

Uvijek sanjam hodnike u noći punog mjeseca.
Noćas su bili obloženi baršunom.
I sjela sam u lotos.

Čekam sunce da dan krene prema plusu.
Tražim kapu i rukavice i šal.
Naranče na tržnici čekaju.


Mljeveni šećer

Noćas sam sanjala da je pao snijeg.
Na TV-u jutros kažu da će se zbiti prekosutra.

U snu sam hodala bosa i vedra, u pidžami.
Snijeg je bio poput mljevenog šećera.


Virusi i zavjese

Uživamo u šetnji dok zima slabi.
Tjeramo posljednje viruse gripe.
Nebo je proljetno-plavo i zrak je čist.

Trebalo bi oprati prozore i zavjese.
Iskoristiti svaku zraku zatvoren u betonu.

Biti spreman za proljeće.


Nedjeljni oblaci

Nedjeljni oblaci su nisko nad gradom.
Gotovo da dotiču vrhove zgrada.

U našem hodniku miriši pečenje.
Laje pas iz susjednog stana.


Ručak

Podgrijavam ručak od jučer i
miješam jako da ne zagori.
Radijatori su opet hladni.
Toplina štednjaka mi godi.

Kroz prozor gledam snijeg na
zaustavljenim pupovima javora.
Dan prolazi sporo i jedva.
Ipak, uskoro će proljeće.


Nedjelja

Nedjelja je, a cijeli dan me more snovi.
Ne pomaže ni kava, ni šetnja, ni film.

Noćas su mi ovce pojele tulipane iz Nizozemske.
A svinje izrovale sve šafrane i anemone.



Poslijeblagdanska

U parku leže dva odbačena bora.
Centralno grijanje je uništilo sve iglice.

Stakla mi se tresu od teških teretnjaka.
Poštar zvoni na vratima dok vješam rublje.


U pola osam

U pola osam budi me zvuk bušilice.
Oko osam susjedov pas laje na hodniku.

U devet donosači letaka sjedaju na portafon.
U pola deset jehovini svjedoci uporno zvone.

Iza jedanaest branitelji dijele svete sličice.
Poštar donosi paket oko podneva.


Jutro u parku iza moje zgrade

Guram kolica između lipa i javora.
Vjetar donosi pahuljice platane.
Muhe napadaju prije kiše.

Ljuljačke su prazne, u pješčaniku mačke.
Radnici vodovoda jedu parizer na klupi.
Maturanti iza grmlja puše hašiš.

Moje dijete spava sasvim mirno.
Čuje ptice i autoput u blizini.
Ne smijem stati da se ne probudi.



Svibanjska sparina


Svibanjska sparina donosi ljetni pljusak.
Dijete je odjednom zaspalo na mojim prsima.

Dan je onakav kakav bi trebao biti.

Oboje skladno dišemo.
Ne marimo za ritam kapi.


Rupe u asfaltu

Nitko ne prazni koševe za smeće.
Golemi psi nisu nikada na uzici.

Kolica zapinju za rupe u asfaltu.
Tražimo mirnu klupu ispod bora


Odbačena flaša

Počinjem svijet gledati očima svog djeteta
kojemu je odbačena flaša zanimljiva
jednako kao i mačka koja spava na klupi
ili možda čak i više


Zub

Boli me zub.
Ne pomažu tablete.
Oteklog lica pjevam djetetu.
Vani je jedva stupanj iznad nule.



Tulipani

Reflektori pored autoputa kao golemi tulipani.
Dijete se plaši mraka, oni ga smiruju.

Zimi je ugodno vratiti se kući.
Palimo sva svjetla, smijemo se.


Jutarnje putovanje vlakom na posao

Pored pruge smeće zapakirano u bijelu dolčevitu
Kao odbačeni torzo pikasovski građenog tijela.

Unutra smrde parfemi, cigarete, alkohol
Ili sam trudna, ili je nizak zračni tlak.



Srne su pretrčale ispred nas

Na autoputu prema gradu
Srne su pretrčale ispred nas
U polja prekrivena mrazom

Svitanje polako završava
Grmlje se bijeli poput pjene.
Lokve su ledene nijeme.

Dijete je zaspalo u sjedalici
Ništa od toga nije vidjelo.

 

 


Copyright © by Nevenka Pupek & Balkanski književni glasnik – BKG, 2006.

Nazad