SALADIN BURDŽOVIĆ


Rođen je 22.04.1968. godine u Bijelom Polju. Gimnaziju je završio u rodnom gradu a književnost studirao u Beogradu i Nikšiću. Pojedini naslovi iz njegovih knjiga zastupljeni su u preko trideset antologija, zajedničkih zbirki i zbornika poezije i proze. Dobitnik je više nagrada za poeziju, prozu i drame: “Ćamil Sijarić”, “Isak Samokovlija”, “Blažo Šćepanović”, nagrada “Prosvjetnog rada” Crne Gore, “Zlatni pjesnički prsten” Subotica, “Šumadijske metafore” Mladenovac... Prevođen je na mađarski, poljski, bugarski, makedonski, slovenački, turski i njemački jezik. Jedan je od osnivača i urednik kulture u bjelopoljskoj nezavisnoj reviji „Polje“. Član je Crnogorskog Društva Nezavisnih Književnika (CDNK) i Udruženja književnika Ars-Antibari iz Bara. Trenutno živi u Ofenbahu, Hesen, Njemačka.
Bibliografija:
HRONIKA NEPOZNATOG, 1990, KONCERT ZA 1001 BAJONET, 1992, NA TRAGU BALADE, 1993, PLASTIČNA OPERACIJA SNA, 1995, MISIJA, 1997, ALKOHOLIČAR I ĆELAVA DJEVOJKA, 1998, LIRIKA IZ TETRAPAKA, 1998, SONET O SKOKU SA ZGRADE, 1999, IMMIGRANT´S SONG, 2000, KONSTABLERWACHE, 2001, SNIJEG PADA NA OFFENBACH, 2001, TRAGOM MUHADŽIRA, 2001, ARHIVSKI SNIMCI, 2002, FRANKFURTSKE I DRUGE PRIČE, 2002. DJEVOJKA SA KOKOŠIJIM GRUDIMA, 2003, BERLIN NOĆAS MORA PASTI, 2004, MELANHOLIČNA BIOGRAFIJA, 2005.




  ARIJEVSKA KRV U SLOVENSKOJ KOŽI

Od kada je znam slikala je istu sliku:
turistički brod, na ušću Bojane u more,
i na njemu, korom hljeba,
ispisan veliki natpis
DEPORTACIJA JEVREJA.
Na brodu jarbol,
na jarbolu zastava,
na zastavi kukasti krst.
Zanimljivo!!
Neonacizam na 40 stepeni Celzijusovih.
...
Ja, iako nijesam bio u Španiji
i ne sjećam se Poljske,
barem ćutim dok mi ona govori:
Jednog dana i ti ćeš imati plave oči
i voljeće te zbog toga.


PAD

Sa 25. sprata Offenbach-Cruiser banke
padao je Michael Koscher.

Otvorenih usta, posmatrali smo njegov pad
Slobodnim stilom
kako ga je cinično okarakterisao
reporter lokalne televizije.

Sa kisjelinom u želucu
pomagao sam njegovoj izbezumljenoj kćerci
koja je, sa lepkom u ruci,
skupljala prosuti mozak sa pločnika,
očajnički pokušavajući da ga opet sastavi.

Ponudio sam, ljubazno, dio koji je hvalio
ali je ona, takođe ljubazno, odbila.


O METALNIM PTICAMA NAD CRNOM GOROM

Metalni orlovi nadlijetali su mjesto mojeg rođenja!

Bila je to granitna zemlja, bez ljudi i životinja,
samo planinska jezera, bistra, za koje smo
odavno izgubili tapije, negdje u putu
dok smo napuštali vjekovna ognjišta.

U tim jezerima, u kojima se razvodnila Isusova krv,
kao i suze ostalih bogova,
ogledale su se, na kraju milenijuma,
srebrne ptice brže od zvuka...

Punoljetna Evropa je i mene čekala!

Ili sam pogrešno shvatao njene poglede,
iskrzane erotikom i pomućene prašinom
koju su iz Sahare donijeli vjetrovi opomene!

Trebalo je preći sva mora,
ali kako ih preći nakon smrti Ivana V. Lalića?

Bez ikakve pomoći, gladni i žedni,
bez kompasa i sličnih suvišnih stvari, iz male barke
poslednje stvari koje smo u vodi izgubili
bile su svete knjige Kur’an, Biblija, Talmud i
„Zarobljeni um“ od Česlava Miloša...


WILI BARTOK PONOVO JAŠE

Na crnom konju došao je, bolje reći dojahao,
čovjek koji se predstavio kao advokat Willi Bartok,
predsjednik Društva za zaštitu javno izgovorene riječi.

Dosta naroda se okupilo, s obzirom da mnogi, odavno
otuđeni od prirode, nijesu vidjeli pravog konja.
Vranac je bio raspoložen, veselo je cupkao kopitima
praveći poze foto-amaterima...

Willi Bartok je otpočeo izlaganje rečenicom da je
starica Evropa na umoru i da treba vidjeti
šta dalje raditi!

Njegov govor zaglušila je pjesma hiljadu emigranata,
koji su u susjednoj ulici, opkoljeni,
tražili svoja prava!

Nijesam vjerovao rođenim ušima!

Da li je moguće da sam, željan barikada,
opet čuo:
„USTAJTE VI ZEMALJSKO ROBLJE
VI SUŽNJI KOJE MORI GLAD...“


ISPOVJEST

Prestao sam da primam injekcije za rast!

Izgleda da mi nema spasa
i da ću vječno ostati patuljak
(za glavu viši od argentinske doge).

Predsjednički kandidati, svakodnevno,
dolaze u moju kuću, padaju na koljena
da bi se rukovali sa mnom, govore
mogu biti pjesnik ili slikar,
oni će mi obezbijediti papir i bojice.

U amaterskom pozorištu (rade samo Šekspira...)
konstatovali su da im moje usluge nijesu potrebne.

Sada, evo, sjedim u čekaonici
ko zna, već, kakve asocijacije,
ponižen i uvrijeđen,
za nekoliko minuta biću očajan
kao da nikada neću doći na red da sanjam
film o Snežani
u kome se, bez neke prevelike magije,
ja,
krastava žaba,
pretvaram u princa.

 
 
Copyright © by Saladin Burdžović & Balkanski književni glasnik – BKG, 2006.

Nazad