ALEKSANDAR ŠAJIN

Apsolvirao Jugoslovensku književnost u Sarajevu 1992, a diplomirao na Institutu za Istočnu Evropu u Kopenhagenu 1998. sa temom stila i jezika u pisanim medijima na području bivše Jugoslavije. Živi i radi u Danskoj gdje je između ostalog objavio ”Ogled o Duši” u Brendum Enciklopediji (Brondums Encyklopadi, 1994) i dvojezičnu knjigu poetsko-proznih tekstova o evropskoj i individualnoj, anonimnoj istoriji ”Vrijeme – Vremena” (Tiden – Tiderne, 2003). Dobitnik nekoliko državnih nagrada i legata za svoj umjetnički rad u Danskoj u zadnjih desetak godina. Izvršni urednik BKG i urednik projekta Transversala.

PROCESIJA, ILI HARIJETA
(LJETNA HRONIKA, KOPENHAGEN 29. VI 2006.)

 
Vidio je krov bijelog automobila iznad zelenih lisnatih vrhova žive ograde.

Krov kamioneta promicao je poput bjeličastog kornjačinog oklopa, možda okrenutog naopako, stomakom ka nebu. Možda su džinovski crni mravi promicali zemljanom stazom iza dvokatnica u predgrađu Kopenhagena noseći izvrnutu kornjaču na crnim sjajnim mravljim leđima...

I tada se sjetih, Harijeta, najstarija kornjača na svijetu, umrla je u zoološkom vrtu, u Kraljičinoj Zemlji (Queensland) u Australiji. Prije nedjelju dana. Priča se da ju je Čarls Darvin bio uzeo sa sobom na povratku sa Galapagoških otoka putujući tada oko svijeta na snažnom i zdepastom brodu sa imenom engleskog psa kunićara – bigla (”Beagle”). Brod su pronašli prošle godine u jednoj od napuštenih luka Esekške grofovije, sjeveroistočno od Londona, radarskim pretraživanjem obale. Stari jedrenjak je bio potpuno utonuo u vodeno rastinje, mulj i pijesak.

Čarls je vjerovao da je džinovska kornjača bila mužjak, i čudio se nježnom odsjaju svjetlosti u Harijevim tamnim zjenicama pod velom stalne vlage. Umro je u zabludi, vjerujući da je Harijeta - Hari, ostavivši čovječanstvu u naslijeđe teoriju evolucije koja je šokirala naučnike XIX vijeka i izmjenila božansku sliku koju je čovječanstvo gajilo o sebi samom. A evo sada, sto pedeset godina poslije objavljivanja njegove studije ”O porijeklu vrsta”, umrla je i Harijeta. Za Čarlsa će ona zauvjek ostati Hari.

”Sve na kraju ipak dođe na svoje”- mislio je gledajući u bujno zeleno rastinje kuda je trenutak prije nestao bijeli krov automobila.

 
 

Copyright © by Aleksandar Šajin & Balkanski književni glasnik – BKG, 2006.

Nazad