KONSTANTIN KAVAFI
(1863 - 1933.)

Već dugo dumam i patim nad knjigom sabranih pesama Konstantina Kavafija, kupljenom sredinom osamdesetih u Solunu.
Eh.
Preveo sam nekoliko njegovih pesama, više za sebe i prijatelje, i vežbe radi, ali tim prevodima apsolutno nisam zadovoljan. Da bi kako valja prevodili Kavafija, morate da budete pesnik - što ja nisam.
Imam u svojoj biblioteci sve dosadašnje prevode Kavafija na naš jezik: ima akuratnih, kao što su oni koje je radila gospođa Ksenija Maricki Gađanski; ima i očajno loših koje su po časopisima objavljivala tri različita prevodioca...
Postoji - usuđujem se to da kažem, i fantastičan pesnički prevod Slobodana Blagojevića, objavljen u Sarajevu 1988. godine, načinjen prema prevodima Kavafijevih pesama na engleski, italijanski i francuski (uz delimično korišćenje originala). Prevod divan, grcav, lepršav... Ma koliko ovo apsurdno zvučalo, to je prevod koji na našem jeziku zvuči skoro kao dimotiki Velikog Aleksandrinca.
Tako smo, na posredan način, ponovo došli do one stare šovinističke šale: "Prevodi su kao žene - ili su verni, ili su lepi."
Balkanski književni glasnik vam ovom prilikom poklanja tri lepa prevoda Kavafijevih pesama. U originalu ih možete pročitati ovde.

D.G.



 

SVIJEĆE

Budući dani pred nama stoje
ko red svijeća u sjaju,
onih malih, zlatnih i živahnih svijeća.

Za nama prošli ostaju dani
ko žalobni niz svijeća izgorjelih;
još dime se najbliže one,
hladne, svinute i rastopljene.

Ne želim gledati u njih; njihov me rastužuje lik
i prva svjetlost njina dok sjećanje daje joj oblik.
Gledam naprijed, u svijeće što sjaje.

Osvrnut se ne želim, da u jezi spoznao ne bih
kako brzo sumorni red se duži,
kako množi brzo niz se izgorjelih.


GRAD

Ti govoriš: "Otići ću nekoj drugoj zemlji, nekom drugom moru
i grad ću pronaći bolji nego što je ovaj.
Jer ovdje što činjah grešno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, leži pokopano.
Koliko će ovdje mojih misli još rasut se?
Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog života u ovome gradu
gdje provedoh tako mnogo dana, traćeći ih i ništeći".

Al' ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaći nećeš,
Ovaj grad će zauvijek te pratit.
Istim ćeš ulicama hodit, stareć
u susjedstvu istom, u istim oronut kućama.
Skončavati uvijek u ovom ćeš gradu, ne nadaj se drugom.
Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj život kojeg si ništio ovdje
uništio u cijelom si svijetu.

IŠČEKIVANJE VARVARA

Koga to očekujemo ovdje na agori?

Varvari danas će doći.

Otkud u Senatu ova nepokretnost?
Zašto sjede senatori, zakone ne kroje?

Zato jer varvari danas će doći.
Al' zakone zašto ne donose senatori?
Kad varvari stignu, sa sobom donijeće svoje.

Zašto je tako rano ustao naš vladar?
i zašto na gradskoj kapiji stoji,
svečan, u odeždi sjajnoj i s krunom na glavi?

Zato jer varvari danas će doći.
I naš vladar izišo je
dar noseći pred njihovog vođu. Povelju
drži u ruci, pergamen gdje utisnuti
najveća su zvanja, titule i časti.

Zašto su izišli konzuli naši,
njih dva, i pretori u togama crvenim?
Zbog čega oni ametisti na rukama njinim,
od smaragda svi ti sjajni prstenovi?
Zbog čeg skupocjene štapove nose danas,
što rezbariše ih najbolji zlatari?

Zato jer varvari danas će doći,
a varvare ove zasjenjuju stvari.

Zašto nisu došli, kao obično, časni besjednici
da sačine govor i da kažu svoje?

Zato jer varvari danas će doći
a besjede, ljeporječje, varvarima dosadno je.

Al' otkud najednom nelagodnost i pometnja?
(Kako ozbiljna su postala sva lica.)
Zašto tako brzo ulice i trgovi puste
i svak odlazi doma, opsjednut mislima?

Zato jer noć pade a varvara nema.
Neki ljudi stigoše s granice,
tvrde da varvara nema više.

Bez varvara sada što će biti s nama?
Ti ljudi, na kraju, bjehu neko rješenje.

 

Prevod: Copyright © by Slobodan Blagojević, 1988.
Za Kavafijeve pesme u originalu kliknite ovde.

Nazad