JOVANKA ULJAREVIĆ

Rođena je 13. 01. 1979. godine u Kotoru. Studije filozofije završla u u Beogradu. Piše poeziju, prozu, eseje.
Objavila je zbirke poezije: Prije muva (2000.) i Maskenbal proteza (2003.) Radovi su joj prisutni u brojnim časopisima za književnost i prevođeni na engleski, poljski, slovenački i makedonski jezik.
Kourednik je časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars, koordinator i kourednik za Crnu Goru revije za kulture BalCanis, Literarnog konzorcija (www.litkon.org) i stalni saradnik web magazina za poeziju www.meta-fora.org. Bila je idejni pokretač i urednik prve internet prezentacije crnogorske umjetnosti koja je postojala od 2000. do 2002. godine.
Bavi se sportskim i borbenim mačevanjem, izučava floret, špadu i rapir. Ima zvanje mačevaoca.

 

AVGUSTOVSKE, APRILSKE, OKTOBARSKE... FEBRUARSKE PJESME

 

Predvorje smrti


jutros su brodovi isplovili iz luke
u moju odbranu niko neće stati

još koji čas i prepuštena biću
zapisničarima moje nagosti

na tvojim vratima zakucaće glasnik
s viješću o onome što tek desiće se
nudeći ti vremena dovoljno da zakasniš

na meni valovi umiraše
u grupama iščezavaše ogrezli u bijegu

iz mene šapat svih krajeva svijeta
osvajačima tajne otkriva

raširena sam nalik obali

poda mnom kreveti cvile
- ne biram položaj fetusa
da zaspala bih

zamršenih čula će me izvesti
pred kupce slutnji
čežnjom da ne procurim
i pločnike tjeskobnosti ne zavedem

riječi moje mene ne obavezuju više
riječi mojih mene će osloboditi
prije mraka i novog zločina

11. avgust 2004.
14:03


U sumraku krokija


valjali bi
cipele iza vrata složiti
lavandom tavanicu premazati

suprotnim meridijanima se okrenuti
bez bojazni da li smo sve iskusili

češće pješačiti
zaronjene glavu u mjesečev sjaj
sve napustiti

30. april 2005.
01:07


Mirno kao na pogrebu


strugali smo ježeve za zimnicu
satima
da nas je iko upitao
onda
kako smo život proveli
zagrmjeli bi
- strugajući ježeve

manje bi upućivali ka izmišljenim skrovištima
nadajući se idućem ljetu
i njihovom nagonu za preživljavanjem

zaranjali smo dublje od svjetlosti
u neosjetljivost za nadzemno
koja oduvijek ispod nas kipi

dosta puta jedva smo uspjeli
vazduh ugurati u pluća
toliko ga je nestalo
da smo povjerovali da kraj već je stigao
i bilo nam je mrsko što on nije bjelina
nepregledna omama

ujutro sam te pronašla
na terasi kako se njišeš
rekao si mi da ja više ne spavam
nego ronim

varam te s ježevima
imam oči pune valova
koji noću zapjene sobom

po tvojoj koži
odomaćivale su se bodlje

pričekali smo da okrene na buru
i vratim te u more


15. oktobar 2005.
01:07


Nesanica


zbog prvog čovjeka
koji je dolazio u našu kuću
kada su mi rekli da je umro
nijesam izgubila apetit

zbog drugog
postala sam ubijeđena
da svi ćemo ustvari glupo umrijeti

treći slučaj me razbijesnio
te sam bila namjerna
ne obazirati se dalje na takve stvari

ali peti je bio mnogo tužan kraj

šesti ujed ajkule
s kojom se i sada potežem
da vrati mi ono što joj ne treba

sedmi je ostao samo sedmi
ništa mi nije bio
ništa uradio
ništa pametno pokazao

tek listu produžio
svima koji će odskočiti
tamo gdje ih više ne pratim

tamo odakle uspavljivati me ne mogu


11. februar 2006.
00:54

 


Copyright © by Jovanka Uljarević & Balkanski književni glasnik – BKG, 2006.

Nazad