RICCARDO STARAJ

Rođen u Rijeci 71. Izdao šest zbirki pjesama: "Grad bez Krista", "Krug u pijesku", "Fight", "Autokompliment", "Adriatic blues" i "America - the trip". Realizirao tridesetak performancea Istrom i Kvarnerom, gostovao u Njemačkoj (Wurzburg), USA (Cleveland, New York). Inspiracija ga odvlači u stare istarske gradove gdje je zabilježio dvedesetak nastupa (Brseč, Mošćenice, Lovran, Labin, Umag, Vodnjan...) Upriličio nekoliko performancea u Opatiji i Rijeci. Konstantno djeluje s mnogim umjetnicima Liburnije, Zagreba, Istre, a izdvaja sljedeće: fotograf Marin Aničić, tenor Hrid Matić, slikar Dalibor Laginja, glumac Filip Ličanin i Otvorena scena Belveder - Rijeka, Akademija Ino Mirković - Lovran, inozemni umjetnici iz Njemačke i Italije.
Razmišlja o kazališnoj predstavi, knjizi kratkih priča, i kratkometražnom filmu. Zimi boravi u USA gdje upija materijal za njegovu šestu knjigu. Voli New York i pustinje Californije. Živio u New Orleansu. Vizija je New York, Istra i Kvarner.


IZGUBLJENI TEKSTOVI
 
Tvoja pozicija

Nikoga na cesti
riva posipana tugom
jeziva šetališta uz more
tama, miris zime, u kućama tiha svjetla
Zamagljena prozorska stakla
Ljudi skučeni u foteljama žderu TV očima
na pučini ribari potežu mreže, mjesec reže
barovi puni beznadne omladine
jutro bez posla, love, nade, budućnosti,
ostalo je potezati lignje i večerati sol
zaliti utrobu vinom, pluća napuniti nikotinom
zaustaviti se na pola puta i pitati se:
koji je ovo kurac ljudi moji?
što smo skrivili da nam bude ovako?
političar se valja u salu i guzi sekretaricu
tajkuni slobodno šeću i nikome ne daju cash
država tone sve dublje, udaljava se od Evrope
misao je pokupiti stvari i tražiti nove horizonte
tko može neka ode, tko ne može nek' se trgne
jer nema ništa od sjedenja za šankom smrti
nema ništa u boci, nema ni u pički, nema ni u moru
sve je u tvom sjebanom egu KRETENE, sve u tebi poslagano,
nemoj misliti da si najpametniji samo zato jer si depresivan
ima ljudi koji imaju teži život, a ne padaju u depresiju
makni se s ovog mjesta, skoči u more i zaplivaj daleko
na onom tamo otoku čeka te netko novi, bolji
a to si opet ti KRETENE, samo u vedrijem izdanju
rukuj se sa samim sobom i reci sebi hvala
jer si se maknuo s ovog mjesta gdje ti je bilo loše,
nisu priroda i tišina primorja krive što je tebi loše
nije pusta obala zimi kriva što je u tebi depresija
nije vrijeme krivo što ti NEĆEŠ i što NE ŽELIŠ
kriv je tvoj usrani ego, tvoja neodlučnost, tvoj strah
i tvoja nesposobnost da sebi naneseš boje,
i čestitam ti ako si učinio korak dalje
ako si odlučio biti pametniji
pa su ti obale počele prijati kad si se udaljio od njih
a i pustoš ti je postala tako ugodna
onoga trenutka kad si se vratio nakon umornog traganja za smislom.
Ustani i nemoj tu čamiti KRETENE, ako se misliš
riješiti sve te soli koja te nepomičnog grize.


Ljudi i psi

Ljudi i psi potrebuju borbu
fight bez jačeg razloga,
jer borba kozmička je ravnoteža
volja Boga, ritam svemira.

Previše je agresije u bićima.
Svatko se od nas mora ispuhati
ispucati mržnju, patnju, gnjev.
Psi to čine čeljustima
a ljudi šakama, riječima, suzama.
Psi i ljudi - stvorovi ratovanja.

Psi štite teritorij ili ženku
dokazuju nadmoć, snagu jačega.
Ljudi liječe komplekse
pokazuju slabost, ruše sebe,
gube dostojanstvo i moral
i uzajamno poštovanje.
Psi to nikako ne mogu razumijeti.

Ljudi su veće zvijeri od pasa
jer pucaju u leđa, napadaju bez upozorenja,
oklijevaju, lažno se primiču
koriste lukavost, podlost,
izdaju sebe kako bi bili zapamćeni.

Psi priznaju poraz
a ljudi se boje popušiti
jer im strah lomi kosti
jer se boje lošeg glasa
društvenog propadanja
rastave, rogova, bankrota,
gubitka u svim elementima.
Ljudi se boje biti sami.

Pas, on je uvijek sam
i zna se s time nositi.
Kad izgubi, on se pokloni
i krene svojim putem
tamo gdje pripada.
Pas poštuje jačega.

Čovjek, on uvijek nalazi načina
da sve okrene u svoju bijednu korist.

Pas je taj koji uvijek pobjeđuje.

Nužda u miru

Kako bi bilo dobro ne razmišjati
gotovo ništa planirati
u ništa se upuštati, ništa htijeti,
kad bismo samo spontano funkcionirali
ustali kad nam se ustaje, legli kad nam se legne
radili isključivo ono što nam je na srcu
biti Ti bez obzira koliko imaš na računu
putovati autostopom, obići svijet pješice
bez kinte u đžepu, bez kreditne kartice
bez točnog odredišta, bez rezervacije hotela
otići tamo gdje te vjetar otpuhne
a da nikad ne otvoriš zemljopisnu kartu
da ne znas u koju bi zemlju otišao
da je sve, cijeli tvoj život, samo kocka
da riskiraš sutra, zaboraviš jučer, ignoriraš futur,

kako bi bilo zanimljivo da ništa ne znaš
da te ne maltretiraju u školi zbog ocjena
da te roditelji ne odgajaju po njihovoj viziji
da ti nitko ne savjetuje koji fakultet odabrati,
bilo bi baš dobro nikoga ne slušati
opustiti se onako kao kad si mrtav pijan
biti takav cijeli tok, odsutan do kraja
i ne opterećivati se što će netko reći
koliko ćeš ovog mjeseca zaraditi, što obući
nastaviti odjevati ono što odjevaš stalno
bez prevelikih mudrovanja oko marke, broja, mode,
bilo bi baš dobro svaki dan jesti istu hranu
ne razmišljati o mesu, svježem povrću, kolačima
jednostavno svaki dan gutati iste vitamine
tek toliko da te drže na životu, da ne padneš s nogu,
bilo bi idealno ostati stalno na istom mjestu
isključiti mogućnost televizije, radija, interneta
živjeti približno isto kao monasi s Tibeta
imati ništa, biti ništa, htijeti ništa, znati ništa
i da te nikada nitko ništa ne pita
da zaista sebe možeš nazvati čudakom
koji je odjebo sebe i sve oko sebe
kako bi konačno mogao srati U MIRU.

Godišnja doba

Zima se uvukla u gradove
u zglobove puhnula bolove
izbrisala ulice, ljude potjerala
u ugrijane domove.
Zima je stegla na kraju prosinca
valja se boriti do proljeća.

Energija je opala
zubato sunce nemoćno plamti
voda se u led pretvara
večeri su tvrda sibirska stvarnost.
Hranim se konjakom, rakijom, crnim vinom
i zamišljam californijske opaljene obale
zamišljam žege u pustinjama Nevade
50 stupnjeva među kaktusima Arizone,
zamišljam sebe kako sam imao prilike ostati
tamo gdje su klime blage, ljudi mirniji, zime ugodnije.

Zima nas je stigla
kalendarski je točno pala
načela bure i mrazove
brda prekrila snijegovima
ljude prisilila na počinke
životinje u zimske snove,
a mene u zagrijane prostorije pisanja
- ja koristim zimu za inspirativne krugove.

Proći će koji mjesec
i ja kao svi mi, izaći ćemo
i uživati u proljetnom cvatu, rađanju
uživati u toplini, bliskom suncu, energiji,
proći će koji mjesec i stići će ljeto
i presvući ćemo se u golo tijelo
oprati znojeve u slanoj vodi
ležati po obalama, sunčati zimske ozebline,
i za čas će doći jesen uz prvo otpadanje lišća
pa onda ista priča, ledena zima kao i sada
i sve će nam to reći da su godišnja doba
ništa drugo nego znakovi da nas prolaznost
sve brže i sve više troši i smrti uzima.

Zato uživajmo u svakoj transformaciji vremena
zamišljajmo zimi da se kupamo ljeti
a ljeti da šetamo po gustom snijegu
na nemilosrdnom raskršću godišnjih doba.

Za Californije
čekajmo neka bolja vremena.

 

Copyright © by Riccardo Staraj & Balkanski književni glasnik - BKG, 2006.

Nazad