ELFRIDA MATUČ MAHULJA

Rođena je 1967. – svibanjsko dite. Bodulka s otoka Krka gdje živi i radi i nastoji misliti pozitivno (što joj ne polazi uvijek za rukom).
Radi (čukni vo drvo!).
Izdala zbirke poezije: „Vidici i mrakovi“, „Rukohvat ljubavi“ i „Ugriz proljeća“, te zbirku kratkih priča „O ljubavi i zabludama“, a u suradnji sa Dušanom Gojkovom roman „Pisanje po vodi“ koji je već u rukopisu dobio nagradu Istok-Zapad.
Kolumnistica „Lupige“ (kolumne piše isključivo na čakavštini otoka Krka). Objavljuje i na blogovima: "Da bih bila ja" i "Moja sjena i ja". Surađuje na "Peludu".


LEDA

 
I danas još
kad bura zapjeva
niz crjepove
sjetim se dana
kada sam bila starica
s očima iz kojih su nestale
uspomene na ljeta
i obrazima poput oblaka
Imala sam glas
kojim kamenje uzdiše
i bila sam golet
strašna
podlokana
erozijama sna
I danas još
kad bura niz crjepove
zapjeva
sjetim se dugih godina
u kojima sam
zima
bila.
Mogla sam istresati pahulje
sa zamrle kose
i meko paperje
koje grlice ostave na golim
granama ispred
moga prozora
i nebo je bilo bijelo
kad sam bila starica
I danas još
kad bura zapjeva
niz crjepove
čujem tvoj glas
govoriš mi
"pada snijeg"
velikim tužnim očima
smijem se
smijemo se
dodirujemo se rukavicama
trčimo tihim ulicama
govoriš mi
"pada snijeg"
i danas još
kad bura zapjeva
niz crjepove
ja sjetim se nas
sebe
kad bila sam starica
i tebe
kad bio si mlad
 

Copyright © by Elfrida Matuč Mahulja & Balkanski književni glasnik – BKG, 2006.

Nazad